Igor Eškinja naš je čovjek u samoj svjetskoj motociklističkoj eliti, izabran u Komisiju za brzinski motociklizam Svjetskog moto saveza FIM-a, šef je za sigurnost na utrkama svjetskog prvenstva u superbikeu. Pratio je i prve motociklističke korake Marca Simoncellija.
"Strašno me to pogodilo, pogotovu zato što sam Marca dobro poznavao. Pratio sam ga od njegovih najranijih dana, od sedme godine. Rodom je iz Cattolice kraj Riminija, tu blizu, bio nam je susjed, i uvijek smo ga gledali kao našega", priča 64-godišnji Eškinja.
Vozio je Simoncelli i na Grobniku, na Nagradi Ine 2002. godine, prvenstvu Europe u klasi 125, i bio je na podiju, drugi.
"Jako je volio Grobnik i našu pistu. Kad su ga pitali koja mu je pista najdraža, uvijek je spominjao Grobnik. Bio je pravi frajer na stazi i nikad nije popuštao. kao čovjek, bio je izvanredan dečko, voljeli su ga svi vozači", kaže Eškinja.
Pogibijom svog kolege potresen je i najtrofejniji hrvatski motociklist Loris Valjan.
"Ljudi misle da je nama lako. Da zarađujemo tako da se nedjeljom provozamo krug motociklom. A što je najgore, nitko od nas vozača i ne pomišlja u trenutku pada da će se ozlijediti, nego da je izgubio utrku. I Simoncelli se odgurnuo koljenom i ramenom kako bi se digao, motocikl se počeo dizati, ali on se više nije mogao na njega vratiti", objašnjava Valjan.
Tragedija je tim veća što ga je pregazio najbolji prijatelj Valentino Rossi, naletio je na njega pri brzini od 130 kilometara na sat.
"Želio je spriječiti pad, jer bi njime izgubio jednu, dvije pozicije. Pomislio je 'padam, ovo je katastrofa, kraj je utrke za mene...", zaključio je Valjan.
Velika žrtva ove tragedije je i deveterostruki prvak, Valentino Rossi, koji je nakon prvotnog šoka razmišljao o kraju karijere. No, po najnovijim informacijama, njegov je menadžer to demantirao.
Vezani članci:
arti-201110170109006 arti-201110170925006 arti-201110250141006