Ispovijest

‘Optužili su me da sam namjerno otrovala svog 4-godišnjeg sina, a onda sam 7 godina prolazila agoniju’

Piše: Žena Net / Vrijeme: 14:00 09.02.2018 / Rubrika:
Foto: Tafari Anthony / flickr
0

Hannah Overton 2007. godine optužena je za ubojstvo svog četverogodišnjeg sina. Nakon sedam godina koje je, nevino optužena, provela u zatvoru, njeni su odvjetnici uspjeli dokazati da ona nije hladnokrvna ubojica, kakvom su je opisivali novinari i tužitelji. Sada je za Marie Claire ispričala svoju priču

“Bio je to najgori dan u životu Hannah Overton. Ručala je s Andrewom, četverogodišnjim dječakom kojeg je njena obitelj čuvala i kojeg su planirali posvojiti, kad je on odjednom počeo povraćati. Žalio se da mu je hladno i da ga boli glava. Nazvala je svog supruga Larryja na posao i zamolila ga da dođe kući. Nakon što ga je okupala, primijetila je da je počeo ubrzano i teško disati, pa je, kao medicinska sestra, zaključila da su svi simptomi dovoljno zabrinjavajući da ga odvedu na hitnu. Prvo je pomislila kako je možda u pitanju gripa, a nazvati 911 i čekati da stigne vozilo hitne pomoći trajalo bi dulje nego da ga samo odvedu ondje.

No, tijekom te vožnje, oko 17 sati poslijepodne, Andrew je prestao disati. “Stajali smo na crvenom na semaforu, a sve do tada uopće nisam shvaćala da se radi o pitanju života ili smrti. Uspaničila sam se”, ispričala je Hannah za Marie Claire, a priču vam prenosimo u cijelosti.

Nakon što su ga uspjeli uvesti na hitnu, Andrewa su hitno premjestili u bolnicu. Hannah ga je zagrlila i rekla mu da ga voli. I tada ga je zadnji put vidjela živog. U čitavom su im tom kaosu na vrata pokucali detektivi. Hannah su odveli u policijsku postaju gdje su je ispitivali o svemu što se događalo tog kobnog dana. Iako u tom trenutku toga još nije bila svjesna, Hannah – koja je redovito odlazila u crkvu i do tada nije dobila ni jednu jedinu parkirnu kaznu – bila je glavna osumnjičena za ubojstvo 4-godišnjeg dječaka. Nekoliko mjeseci kasnije optužili su je za ubojstvo i osuđena je na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja.

Andrew je bio malo problematičan dječak, ali mu je obitelj svejedno dala šansu

Andrew Burd stigao je u dom Overtonovih samo četiri mjeseca prije svoje smrti, ali Hannah je sanjala o velikoj obitelji i o tome da će jednoga dana posvojiti dijete još otkako je bila tinejdžerica. Hannah i Larry upoznali su se u srednjoj školi u Corpus Christu u Teksasu. 2006. godine imali su četvero male djece i ozbiljno razgovarali o posvajanju još jednog djeteta.

Andrew je bio u raznim udomiteljskim obiteljima pune dvije godine, kad je njegova tadašnja udomiteljica došla u crkvu u koju su odlazilii Overtonovi. “Andrew je zajedno s našim kćerima, Isabel i Alisiom, odlazio na nedjeljne mise i svakog vikenda je molio za svoju zauvijek obitelj. Ally mi je jedan dan došla i rekla: ‘Andrew traži svoju zauvijek obitelj. Zašto ga mi ne bismo posvojili?'”

Kad su Hannah i Larry upoznali tog preslatkog dječaka plavih očiju, automatski su se zaljubili u njega. “Bio je presladak – smiješan, divan, uvijek je pažnja bila na njemu. I toliko je žudio za ljubavi da ju je doslovno tražio od svih. Imao je nevjerojatno toplu osobnost”, priča.

Kad su pogledali njegovu dokumentaciju kako bi mogli pokrenuti proces posvojenja, otkrili su ipak da se maleni ponekad ne ponaša pristojno na nedjeljnim misama, a nekoliko su ga puta uhvatili kako jede iz smeća. “Mislili smo kako će sve te stvari nestati jednom kad useli u svoj zauvijek dom i u sigurnu okolinu. A onda kad je uselio, otkrili smo da ima mnogo više posebnih potreba nego što smo mislili. Ipak, mislila sam kako će mi vještine koje sam stekla kao medicinska sestra pomoći po tom pitanju.”

Obitelj ga je primila na takozvani ‘probni rok’ od šest mjeseci, nakon kojih su morali odlučiti žele li ga posvojiti ili ne. Ubrzo nakon što je maleni uselio, Hannah je otkrila da je trudna. Bila je presretna jer joj se san o tome da jednog dana ima šestero djece zaista i ostvaruje. Andrew se dobro slagao s njihovim klincima, a Larryja i Hannah je zvao tata i mama. No, njegovi česti gubici apetita postali su naporna borba koja se ponavljala iz dana u dan. Kad bi odbio hranu, obično bi je rasuo po podu ili bacao na zidove. Ulazio bi u smočnicu gdje je sam sebi uzimao hranu koju je htio, pa su mu u sobu morali postaviti baby monitor. Snimke su im otkrile kako je Andrew također htio pojesti i vlastiti madrac kao i komadiće boje koji su se otkidali sa zida.

Maleni se nakon ručka počeo žaliti da mu je slabo, a zatim je i povratio

Njegovu su socijalnu radnicu obavijestili o svemu što se događa, ali ona im je rekla kako je normalno da se djeca problematične prošlosti ponašaju neobično u novom domu, ali da će se stvari s vremenom smiriti. Prema informacijama iz mnogih izvora, Andrewova majka bila je ovisna o drogama kad je bila trudna s njim, a kao malog su ga zlostavljali, zbog čega je i odveden u dom za nezbrinutu djecu.

A onda, 2. listopada 2006., Hannah je Andrewu pripremila ručak – varivo od graha s chilijem – a kad je pojeo jedan tanjur, tražio je repete. Ali nakon što je pojeo i previše hrane, a zatim tražio još, Hannah mu je odlučila ubaciti malo začina koji su bili u grahu u njegovu čašu s vodom, kako bi ga malo zavarala, jer kad bi zaista pojeo još jedan tanjur graha vjerojatno bi mu pozlilo.

Nakon ručka počeo se žaliti, osjećao se loše i povraćao je. Simptomi su ukazivali na crijevnu virozu. Kad ga je vozila u bolnicu, Hannah nije imala pojma da bi hrana koju je pojeo mogla biti uzrok njegove bolesti. No, liječnici su mu dijagnosticirali hipernatrijemiju, koju još poznajemo pod nazivom otrovanje solju. Iako to tada još nisu znali, upravo je ova bolest uzrokovala i masnice na njegovu tijelu, zbog kojih su istražitelji zaključili da ga je obitelj zlostavljala.

S obzirom da nikad prije nije bila osuđivana i da nije imala pojma kako funkcionira čitav taj sustav, Hannah se nije sjetila tražiti odvjetnika prije nego je odgovorila na pitanja istražitelja. Kad im je odgovarala, neprestano ih je ispitivala kad će se moći vratiti u bolnicu kako bi vidjela Andrewa. Detektiv Michael Hess zainteresirao se za one začine koje je Hannah stavila dječaku u vodu. “Jeste li to ikada dali bilo kojem drugom djetetu… Vodu sa chilijem?”, upitao ju je.

“Ne, samo sam htjela… Znate… Htjela sam ga razveseliti i htjela sam da se smiri”, objasnila je.

“Chilijem?” “Da, htio je chili.”

‘U svojim su glavama već složili priču u kojoj je moja supruga glavna osumnjičena’

Nakon što ju je ispitao, prebacio se na ispitivanje njenog supruga Larryja. “Kad me počeo ispitivati odmah sam znao da je u glavi već imao priču o tome kako je moja supruga nešto loše napravila Andrewu”, ispričao je Larry.

Andrew je umro 3. listopada. S obzirom na to da su bili osumnjičeni, nisu ga smjeli otići vidjeti u bolnicu. Kad je maleni udahnuo zadnji put, s njime su bili svećenih i Hannahina majka. Hannah je za smrt svog sina saznala tako što joj je to telefonski javio svećenik. “To što u tom trenutku nisam mogla biti uz njega… Jednostavno ne mogu opisati kako sam se zbog toga osjećala.”

Zbog istrage koja se vodila protiv njih, obitelji su oduzeli njihovo četvero djece i smjestili ih u udomiteljske obitelji. Nakon jedne večeri njena je majka ipak uspjela dobiti skrbništvo nad klincima. A kad je bila puštena iz zatvora i čekala suđenje, Hannah je rodila svoju najmlađu kćer, Emmu. Bilo je to u siječnju 2007. Dopustili su joj da tri dana provede s njom u bolnici, a zatim su joj i nju oduzeli. “Njeno je rođenje bilo jedina pozitivna stvar u tim trenucima. Srednje ime koje smo joj dali je ‘Blessing’ (Blagoslov), jer ona nam je zaista bila baš jedini blagoslov.” I tada je još uvijek bila uvjerena da će istražitelji shvatiti što se događa i da će nju i njenog supruga pustiti da i dalje žive u miru.

Nekoliko tjedana kasnije, Hannah i Larry vozili su se u autu i iza sebe primijetili nekoliko policijskih automobila koji su im sugerirali da stanu. Kad su stali, policajci su ih izvukli iz automobila i rekli im da se spuste na pod te im stavili lisice. Sve su te trenutke kamerama snimali TV reporteri. Hannah je tada po prvi put shvatila koliko je čitava situacija ustvari ozbiljna. I bila je prestravljena. Oboje su osumnjičeni za ubojstvo, a za ubojstvo na kakvo su oni bili osumnjičeni jedina kazna u saveznoj državi Teksas bila je doživotna kazna zatvora.

Novinari su Hannah opisali kao hladnu, proračunatu, nasilnu majku

Mediji su neprestano izvještavali o ovom slučaju. Hannah su opisali kao hladnu, proračunatu, nasilnu majku. Komentari na članke o ovom slučaju dokazivali su koliko je ljudi uistinu mrze. Jedan je čovjek za Hannah tako napisao: “Prema pogledu u njenim očima možete vidjeti koliko je ustvari zla.”

Tužiteljica Sandra Eastwood opisala ju je kao očajnu i užasnu ženu koja je svog udomljenog sina držala za vrat i natjerala ga da popije kobnu tekućinu. “Andrew je imao udomiteljsku obitelj i majku koja ga, čini mi se, uopće nije voljela, koja ga nije voljela kao svoju biološku djecu. I sve se svodi na to da se radi o ženi koja je zlostavljala jadno dijete te ga nakon toga prisilila da popije čašu vode u koju je umiješala 23 žlice ljutog začina, a zatim ga je gledala kako umire u agoniji.” (Ovu količinu začina potvrdio je liječnik koji je o svemu svjedočio, a koja je jednaka količini od šest žlica soli, što bi u svakom slučaju bilo fatalno za 4-godišnje dijete.)

“Čuti sve ove riječi tijekom suđenja bilo je grozno. Čak i kad danas razmišljam o svemu u želucu mi se stvori neki čudan grč”, priča Hannah. A 2007. porota je odlučila da je kriva te je osuđena za ubojstvo. Rekli su kako smatraju da nije namjerno otrovala svog sina, ali kako nije napravila dovoljno toga da ga na vrijeme spasi.

Hannah je cijelo to razdoblje ostalo u maglovitom sjećanju. Uopće se ne sjeća da je u sudnici grlila svog supruga i majku, što se vidi na jednoj od snimaka iz sudnice, na kojoj joj mama šapće: ‘Volim te. Budi snažna.’ Larry je osuđen na pet godina uvjetne kazne te je morao platiti 5.000 dolara. Laknulo im je jedino zbog toga što su mu vratili skrbništvo nad djecom.

Hannah se morala priviknuti na život iza rešetaka

Hannah se pak počela privikavati na život iza rešetaka. Svake subote njezin je suprug vozio pet sati do zatvora kako bi je posjetio, a jednom mjesečno sa sobom je vodio i djecu kako bi mogla vidjeti svoju majku. Tijekom jednog od posjeta, Hannah je kroz metalne šipke gledala svoju najmlađu kćer, Emmu, kako prvi puta samostalno hoda po parkiralištu. “Bilo je nevjerojatno teško. S jedne sam strane bila sretna što je mogu vidjeti kako hoda, ali ja sam se nalazila šest katova iznad nje iza nepropusnog stakla, dok se sve to događalo. Zaista sam se trudila da ostanem što je moguće povezanija sa svojom djecom. Redovito sam ih zvala i čak sam svom najstarijem sinu, Isaacu, pomagala učiti preko telefona… I to je bio jedan od načina da ostanem povezana s njima.”

Hannah tvrdi kako je uvijek vjerovala da će je na kraju proglasiti nevinom i pustiti je da se vrati doma, svojoj obitelji. Iako je osuđena na kaznu bez mogućnosti pomilovanja. “Ne znači da nisam imala i groznih dana, itekako jesam”, ispričala je Hannah, koja je u zatvoru izgubila 15-kilograma jer nije mogla ni okusiti hranu. “No uvijek sam vjerovala u Boga i u to da će se dokazati moja nevinost.”

Ni njeni odvjetnici nisu htjeli ovaj slučaj staviti po strani. Cynthia Orr, odvjetnica iz San Antonia, poznavala je Hannah i još nekoliko sjajnih odvjetnika koji su također polazili istu crkvu kao i njih dvije te im se obratila za pomoć. Oformila je tim koji je uspio pronaći nekoliko rupa u slučaju i bili su sigurni da će je pomoću njih uspjeti izvući iz zatvora. Za početak su omogućili doktoru Edgaru Cortesu da svjedoči, jer mu je to prvi puta bilo zabranjeno, a on je bio taj koji je malenog Andrewa dobro poznavao. I dok su malenoga ostali na sudu opisivali kao mirnog i normalnog dječaka, Cortes je znao za njegove zdravstvene probleme i probleme u ponašanju.

Također, sadržaj koji je maleni ispovraćao te večeri nikad nije bio testiran, jer su tužitelji tvrdili kako nije bio dostupan. Ali, bio je. Kad su testirali sadržaj, otkrili su kako unutra nije bila značajna, a kamoli zabrinjavajuća količina soli, što znači da je maleni kobnu dozu konzumirao ranije toga dana. Hannah je objasnila kako je maleni ranije toga dana zaista potajno ušao u smočnicu, ali kad ga je pronašla, nije bila sigurna je li nešto uzeo ili ne.

Nakon sedam godina u zatvoru, odbacili su sve optužbe protiv nje i pustili je da se vrati doma, svojoj obitelji

Zatim je svjedočio i doktor Michael Moritz, stručnjak za trovanja, koji je potvrdio kako je potrebno oko sat vremena prije nego li u tijelu dođe do reakcije nakon trovanja, što znači da su Larry i Hannah itekako reagirali na vrijeme. Zahvaljujući svim ovim dokazima, zakazano je novo suđenje 16. prosinca 2014. godine.

Nakon što je u zatvoru provela dugih sedam godina, Hannah je puštena taman u vrijeme Božića. Njena ju je obitelj dočekala i zagrlila čim je izašla. “Sve je bilo poput nekog sna. Mislim da smo se svi u tom trenutku bojali da se ne probudimo. Prvih tjedan dana bili smo zajedno od 0 do 24. A jedino vrijeme kad smo spavali bilo je kad smo slučajno zaspali gledajući filmove. I nakon godina maštanja o tome kako će izgledati naš ponovni susret u našoj kući, sad se to napokon događalo”, priča Hannah.

Također, obitelj je prvi puta dobila priliku zajedno oplakati Andrewa. “Nakon što je umro, mi smo se morali boriti za vlastitu obitelj, zbog čega nismo dobili priliku oprostiti se od njega… Djeca ga se sjećaju po dobrome. I jako im nedostaje.”

Četiri mjeseca kasnije, sud je u potpunosti odbacio sve optužbe protiv Hannah.

Danas napokon ponovno živi miran život sa svojom obitelji, a kad god je netko upita o onome što je proživjela očekujući ljutnju i isti takav, ljuti odgovor, od nje to nikada neće dobiti. “Svaki dan slušam o stvarima koje sam propustila sa svojom obitelji i to me boli. Ali ne zamaram se ljutnjom baš previše često. To sam davno prepustila Bogu. Shvatila sam da si ne smijem dopustiti da se držim bijesa. Pojeo bi me.”

Piše: Žena Net / Vrijeme: 14:00 09.02.2018 / Rubrika:

Imaš komentar?

Još iz rubrike

Povratak na Net.hr