Znate li tko je zapravo Djed Mraz? Prava istina o njemu mogla bi vas iznenaditi
Djed Mraz kakvog danas poznajemo nastao je iz stvarne povijesne osobe, drevnih mitova i moderne mašte, pretvorivši se kroz stoljeća iz skromnog biskupa u globalni simbol božićne čarolije i darivanja
Svake godine u prosincu, lik veselog, bradatog starca u crvenom odijelu postaje sveprisutan. Djed Mraz, ili Djed Božićnjak, simbol je darivanja, blagdanske čarolije i dječje radosti.
No, jeste li se ikada zapitali kako je skromni biskup iz četvrtog stoljeća postao globalna ikona koja u jednoj noći obiđe cijeli svijet u letećim saonicama? Priča o njemu slojevita je tapiserija satkana od povijesti, mitologije, poezije i marketinga.
Sve je počelo u drevnoj Turskoj
Korijeni današnjeg Djeda Mraza sežu duboko u povijest, do stvarne osobe, Svetog Nikole, biskupa koji je živio u Miri (današnja Turska) u četvrtom stoljeću.
Nikola je bio poznat po svojoj iznimnoj pobožnosti i velikodušnosti. Nakon što je naslijedio bogatstvo svojih roditelja, potajno ga je dijelio siromašnima.
Najpoznatija legenda o njemu govori o siromašnom ocu s tri kćeri koje nije mogao udati jer im nije mogao osigurati miraz, zbog čega im je prijetila sudbina prodaje u roblje.
Čuvši za njihovu nevolju, Nikola je tijekom tri noći zaredom kroz prozor njihove kuće ubacivao vrećice sa zlatom. Jedna od vrećica navodno je upala u čarapu koja se sušila kraj ognjišta, čime je rođen običaj ostavljanja darova u čarapama.
Zbog svoje dobrote, Sveti Nikola postao je zaštitnik djece, mornara i siromaha, a njegov spomendan, šesti prosinac, dan je darivanja djece diljem Europe.
Utjecaj poganskih bogova i europskog folklora
Kako se kršćanstvo širilo Europom, priča o Svetom Nikoli počela se ispreplitati s postojećim poganskim vjerovanjima vezanim uz zimski solsticij.
U germanskoj i nordijskoj mitologiji, vrhovni bog Odin često je prikazivan kao bradati starac koji bi tijekom zime vodio veliki lov nebom na svom osmeronogom konju Sleipniru.
Djeca bi u svoje čizmice ostavljala slamu i mrkvu za Sleipnira, a Odin bi ih zauzvrat nagradio darovima. Sličnost s letećim saonicama i darivanjem je neporeciva.
Istovremeno, u Engleskoj se razvio lik poznat kao "Father Christmas" (Otac Božić), personifikacija blagdanskog veselja, gozbe i dobre volje, dok je u slavenskim zemljama postojao "Ded Moroz" (Djed Mraz), duh zime koji donosi hladnoću, ali i darove.
Ovi likovi stopili su se s tradicijom Svetog Nikole, stvarajući temelje za modernu verziju.
Američka transformacija: Kako je Sinterklaas postao Santa Claus
Ključna transformacija dogodila se u Americi. Nizozemski doseljenici donijeli su sa sobom proslavu Svetog Nikole, kojeg su nazivali Sinterklaas. S vremenom je taj naziv angliziran u Santa Claus. Međutim, lik kakvog poznajemo danas uvelike je oblikovan u 19. stoljeću, zahvaljujući piscima i ilustratorima.
Godine 1809. književnik Washington Irving u svojoj satiričnoj "Povijesti New Yorka" opisao je Svetog Nikolu ne kao biskupa, već kao veselog Nizozemca koji leti nebom u kolima i puši lulu, donoseći darove djeci.
No, presudan trenutak dogodio se 1823. godine objavom pjesme "Posjet Svetog Nikole", danas poznatije kao "Noć prije Božića". Iako se autorstvo pripisuje Clementu Clarkeu Mooreu, pjesma je stvorila sliku Djeda Mraza kao "bucmastog i debeljuškastog, veselog starog vilenjaka" koji se spušta niz dimnjak s vrećom punom igračaka, a njegove saonice vuče osam sobova.
Vizualni identitet zacementirao je politički karikaturist Thomas Nast. U nizu crteža za časopis Harper's Weekly između 1863. i 1886. godine, Nast je Djedu Mrazu dao prepoznatljivu crvenu odjeću s bijelim krznom, radionicu na Sjevernom polu s vilenjacima i čuveni popis dobre i zločeste djece.