Špilja Vrlovka nalazui se u stijeni iznad Kupe u Kamanju i praktički na samoj državnoj granici sa Slovenijom. Ovaj geomorfološki spomenik prirode koji tu laskavu tituli nosi od 1962. godine jedna je od najstarijih poznatih špilja koja se intenzivno istražuje 150 godina, a sasvim je izvjesno da su je ljudi koristili još u mlađem kamenom dobu, piše KA portal.
Do sada je istražena do 380 metara dubine, oko 330 metara je dostupno posjetiteljima. Špiljom upravlja Javna ustanova “Natura Viva”, a na ulazu u špilju ste ako skrenete udesno s glavne ceste prema središtu Kamanja i vozite dvjestotinjak metara. Pravac je dobro označen i teško možete zalutati. Na platou je info kuća Nature Vive i njihov zaštitar, odnosno vodič, a iza je sjenica predviđena za razne radionice i okrjepu.
“Špilja je za posjećivanje otvorena otprilike od 15. travnja do 15. lipnja tu imamo vodiča za sve posjetitelje koji mogu doći od 16 do 19 sati, pojedinačni posjetitelji se ne moraju najaviti, a dobro je da se najave veće grupe, radi bolje organizacije. Vodič dočeka posjetitelje na ulazu, podijeli im kacige i ispriča im uvodnu priču o špilji te se zajedno šetaju do ulaza, na samo ulazu također ima druga priča, a u špilji je poželjna tišina, kako se ne bi uznemirili šišmiši” – kaže za KA portal Martina Pavlović Sušilović, voditeljica stručne službe.
'Ovi šišmiši ne špiju krv'
Kaže da su popodnevne posjete za šišmiše najmanje stresne, oni su tada budni i polako se spremaju za izlazak i hranjenje. Bitno je spomenuti nekoliko stvari – ovi šišmiši ne piju krv, već se hrane kukcima, neće vas napasti niti vam se zaplesti u kosu, štoviše, ne postoji način da se s njima sudarite.
“To uvijek pričamo i djeci na radionicama, jer oni imaju drukčija iskustva iz crtića. Najviše se hrane komarcima, a ovdje ih je dosta, zato su nam poželjni u ljetnim mjesecima. Imamo ih u špilji pet do šest vrsta, ovisi o godini, svake godine se radi monitoring, tako da ćemo znati brojno stanje i ove godina, ali možemo reći da ih je stotinjak. Imamo dobru vijest, nakon dužeg vremena vratio nam se dugonogi šišmiš”, govori kaže Martina.
Zimi hiberniraju
Upravo zbog njih, odnosno zimskih i porodiljnih kolonija, ograničene su posjete na samo dva mjeseca. Znači da će oni sredinom lipnja dobivati mlade, dakle majke će biti s bebama šišmišima te ih se ne smije uznemiravati. Mame šišmiši mlade drže na krilima, pa ne smiju izlijetati van.
“U zimskom periodu smo zatvoreni zbog zimskih kolonije koje hiberniraju, a vani nemaju hrane. Da bi poletjeli potroše zalihe energije, a kako vani nemaju hrane, uginuli bi”, objašnjava Martina.
Najzanimljiviji je posjet špilji, kada djeca vide šišmiše i kada im oni prolete iznad glava. Sve ostalo su dobrodošli dodatni sadržaji. Temperatura u špilji je oko 12 stupnjeva, radi se o ugodnoj hladnoći, pomalo vlažnoj. Mistike ne nedostaje, rasvjeta koja je raspoređena špiljom samo ju naglašava. "Vidimo odmah prve primjerke šišmiša. Neki su na spavanju, a neki nam lete iznad glava. Moramo biti tiho da ih ne uznemiravamo. Hodamo po urednoj stazi. Tu i tamo se treba pripaziti nižih stijena, ali za to služe kacige", navodi KA portal.
Špilja obiluje sigama, stručnjaci navode i kalcitne kamenice, zavjese, kaskade, stalagmiti i stalaktiti. Formirana je u debelo uslojenim jurskim vapnencima, a u uskom kanalu neposredno iza ulaza vidljivi su presjeci fosilnih školjaka u stijeni. Prvotni prostori špilje oblikovani su erozijom. Naime, kanal špilje zapravo je dio drenažnog podzemnog sustava kojim su se još u geološkoj prošlosti intenzivno odvodile oborinske vode s obronaka iznad Kamanja prema današnjem koritu Kupe. Ti su prvotni prostori špilje naknadno prošireni i izmijenjeni korozijom.
Na kraju špilje do koje vam treba oko 15 minuta laganog hoda, osjeti se miris balege šišmiša. Staza nije kružna te se treba vratiti istim putem.
POGLEDAJTE VIDEO Veseli Praznik rada: 'Nismo ni doručkovali kako bi mogli uživati u grahu i štruklama'
