Da nema interneta i blagodati masovnih medija mlađarija bi vjerovala kako nam djecu nose rode i da se nitko pod kapom nebeskom ne seksa osim ako nije istetovirani narkoman ili vegetarijanac. Tako naša ruralna legenda kaže da je prije nekoliko ljeta jedna djevojka malo slobodnijeg stila odijevanja prošla kroz selo, a tri lokalne babuške zgrozile, utiho, naravno, da ih ne bi netko čuo.
"Znaš, ona ti se seksa s muškima", kazala je najupućenija od njih.
"Za Gospu Blaženu, što to govoriš", snebivala se druga, a trećoj su se noge skoro odsjekle pa se samo u tišini križala.
Eto, kad odrastete u mojim krajevima onda vam je prvi posjet Amsterdamu kulturološki šok. Tako je prije 7, 8 godina bilo i meni. Bilo mi je smiješno što dame noći stoje u izlogu, puće usne i gurkaju plastificirane grudi naprijed dok nevine strance vabe u svoj zagrljaj.
Danas, nekoliko krugova oko sunca kasnije, stvari su mi jasnije. Nizozemci su jedan drug svijet i na prostituciju i seks gledaju kroz drugačije naočale.
Duga povijest i kultni De Wallen
Kod njih se prostitucija tolerirala još od srednjeg vijeka. Smatrali su da je to nužno zlo i vjerovali su da praksa kupovanja i prodaje seksualnih usluga smanjuje broj silovanja i pedofilije u društvu. Fleksibilni i tolerantni zatvarali bi uvijek jedno oko na takve stvari radi društvenog dobra.
Tako je prva i najveća amsterdamska četvrt crvenih svjetiljki danas kultni De Wallen svoje mjesto našla gdje drugdje nego u staroj luci. Mornari nakon dugog lutanja morima bi zadovoljili svoje životinjske nagone, a onda bi jurili na ispovijed. Zahvaljujući toj praksi izgradila se i najstarija amsterdamska crkva Oude Kerk. Još od početka 14. stoljeća Stara crkva, smještena usred De Wallena, "tukla je" dobru lovu na čišćenju mornarskih duša nakon što su progužvali posteljinu u potrazi za zadovoljstvom.
Bilo je, da se ne lažemo, i kod Nizozemaca puritanskih faza u kojima su djevojke bile stavljene s onu stranu zakona, ali kao što mi na Balkanu dobro znamo – gdje postoji potražnja, postojat će i ponuda.
Ipak prvi koji je uveo malo reda u, kako ih u mom kraju zovu, "kurbaluke" nije bio Nizozemac nego Francuz. Napoleon je volio znati kome njegovi vojnici vire pod suknju pa je uveo crvene i bijele kartone za amsterdamske prostitutke. Crveni bi dobile one koje su zdrave, a bijeli je namijenio onima koje su imale neku od tada poznatih bolesti. Znao je mali Francuz u potpeticama da se armija bolje bori kad je zadovoljena i zdrava.
Nakon toga su stvari išle manje – više svojim tijekom da bi prije skoro trideset godina profesija prostitutke postala službeno prepoznata i priznata u nizozemskom društvu. Desetak godina kasnije u potpunosti legaliziraju prostituciju, a ostalo je povijest.
Amsterdam
Danas rijeke ljudi plove De Wallenom, tone mlađahnih Engleza hrle izgubiti nevinost u njemu, a čak i vodiči znaju kroz ovaj kvart prošetati svoje putnike. Prvoklasna turistička atrakcija, ali i biznis koji funkcionira na maksimi 20 – 50 – 3.
Naime, ustaljena tarifa je 50 eura, za 3 poze u 20 minuta. Nema tu velikog cjenkanja. Za manje ne ide i gotovo. Bit će sindikat drži tarifu kao što gondolijeri u Veneciji ne idu ispod svoje cifre.
Jasna pravila
Ljudi ponekad misle da je riječ Sodomi i Gomori gdje svatko "naskače" na svakoga, no stanje je posve drugačije. Zapravo sasvim pristojna četvrt u centru grada gdje se poštuju jasna pravila. Glavno pravilo je da se djevojke u izlozima ne fotografiraju ni pod koju cijenu. Ako prekršite pravilo policija će vam rado oduzeti mobitel ili aparat, a možda vas i dama pogodi jabukom ili bocom vode.
"Ne fotografirate ni blagajnice u banci ili pak gospođu koja radi u knjižnici bez dozvole pa zašto bi njih", rezimirao je jedan Nizozemac s kojim sam se našao u društvu prije par godina.
Nama možda teško shvatljivo, ali za Nizozemce je to mjesto kao i svako drugo. Roditelji vode djecu kroz De Wallen u vrtić, a tinejdžeri na biciklima jure na trening klizanja kroz Bloodstraat.
E da, kad sam već spomenuo Bloodstraat treba reći da je to jedno od posebnijih mjesta u De Wallenu. Lokacija je to u kojoj će vas uz crvena svjetla dočekati i plavkasta koja sugeriraju da dama u izlogu nije ili nije u potpunosti dama već da ima i nešto gospodskog u sebi. Bilo je turista koji nisu slušali na satu, pa ih je ova činjenica malo iznenadila u trenutcima kada su hlače već bile spuštene do koljena.
Broj izloga se smanjuje
Danas turizam u Amsterdamu buja, a De Wallen i preostale dvije amsterdamske četvrti crvenih svjetiljki privlače znatiželjnike iz cijelog svijeta, no gradske vlasti smanjuju broj izloga. Čim su krenule te priče, gradonačelnik je rekao da ne pokušava uništiti prostituciju u gradu već da se broj soba i izloga samo malo smanjuje. Razlog je to što je nestalo balansa, a on je u nizozemskom društvu vrlo bitan.
Upravo zbog balansa i razumjevanja ljudske prirode danas je Četvrt crvenih svjetiljki mjesto gdje ćete umjesto na kaotično orgijanje naići na registrirane obrtnice sa zdravstvenim osiguranjem i policijom na svojoj strani ukoliko prekršite zakon.
A tko zna možda vam se posreći pa sretnete i nekog člana ili članicu kraljevske obitelji u obilasku prozora. No, to je sad tema za jednu sasvim drugu priču…
Aldo Franičević novinar je RTL.hr-a, putopisac, avanturist te cijenjeni autor knjige "Bosonog po svitu". Osim na portalu RTL.hr i u njegovoj knjizi, avanture i neobične detalje o ljudima i zemljama koje je upoznao, možete čitati i na njegovom blogu - Blog bosonog.
