Strava u Ulici brijestova
Freddy Krueger vjerojatno je standardni dio postave noćnih mora svih onih koji su odrasli uz kultni hororac i nisu obraćali pažnju na upozorenja da film nije za mlađe uzraste. No, vjerojatno strašnije od samog filma su novinski članci koji su inspirirali Wesa Cravena da uopće napiše priču.
Naime, svoj je film temeljio na vijestima iz L.A. Timesa koje su imale prepoznatljiv uzorak, iako ih očito nitko drugi nije povezivao. U člancima su opisane neobične smrti mladih imigranata iz Azije koji su umrli u snu, nakon što su imali noćne more.
Jedan je slučaj tako uključivao mladića koji je odbijao spavati jer je imao noćne more i tvrdio je da će mu naštetiti. Obitelj ga je nagovarala da uzima pilule za spavanje i da se nema čega bojati, no kada je nakon šest ili sedam neprospavanih dana konačno podlegao snu i zaspao uz TV, njegove su se slutnje obistinile. Roditelji su ga odnijeli u krevet i bili sretni što je napokon zaspao, no ujutro su ga pronašli mrtvog. Doktori nisu imali objašnjenje za njegovu smrt, ali su pronašli odbačene pilule za spavanje koje se bojao uzeti jer je znao da će umrijeti u snu.
Dječja igra
Čak je i kultni Chucky temeljen na stvarnim događajima, vjerovali ili ne. Naravno, svi smo vjerojatno imali susret s jezivim lutkama, no ovaj je satirični horor iz 1988., koji je prvenstveno ismijavao tadašnji marketing igračaka za djecu, svojeg glavnog lika temeljio na priči o voodoo lutki koju je dadilja s Jamajke poklonila Robertu Eugenu Ottou dok ga je čuvala kao dijete. Lutku mu je darovala 1904., no Eugene joj se kasnije zamjerio, pa je lutku proklela. Prokletstvo se manifestiralo tako da je Eugen često razgovarao s lutkom koja ga je dovela do ludila, radila štetu po kući i premještala stvari. Prokletstvo se nastavilo i nakon Eugenove smrti kada je lutka počela zadavati nevolje i svojim novim vlasnicima, a danas je zatočena u muzeju i navodno više nikoga ne gnjavi.
Brda imaju oči
Za još jedan svoj film temeljen na stvarnim događajima, Wes Craven ovom je prilikom inspiraciju dobio iz Škotske. Naime, u 15. stoljeću Sawney Bean otišao je sa ženom živjeti u priobalne pećine. Klan Bean tamo je nastavio živjeti dugi niz godina, a Sawney je prije smrti napravio 14 djece.
Obitelj je imala nekulturnu naviku ubijati prolaznike za hranu, a trebalo je dosta vremena da priča o kanibalskom klanu dođe do službenih vlasti i da se zakon obračuna s njima. Kada su napokon skupljeni dokazi (uglavnom u obliku udova koje je raznosilo more) izvršena je racija na spilje. Tamo je pronađeno 48 članova klana Bean od kojih su svi nastali incestom i koji su optuženi da su tijekom godina pojeli preko 1.000 ljudi. Obitelj je na kraju pogubljena. I poslužila je kao inspiracija za film.
Blob
Postoje dva filma o želatinastoj sferi iz svemira koja se kotrlja uokolo i proždire ljude.
Oba su inspirirana događajem koji se odigrao 1950. u Philadelphiji gdje je policija otkrila veliku želatinastu kuglu. Ipak, ova kugla nije bila tako zlokobna da se na dodir raspršila u ljigavu materiju, no smatra se da je došla iz svemira jer se slične stvari mogu naći u blizini mjesta na koje je pao meteor.
Dobro, u ovom slučaju stvarnost nije nužno strašnija od filma, ali svejedno - zamislite da naiđete na takvu kuglu u stvarnosti. Nekako mislimo da bi nas prestrašila više nego da je vidimo na platnu. Uostalom, u filmu znamo što misli napraviti s nama, a u stvarnosti postoje i puno gore mogućnosti od smrti. Možda nas želi oteti na svoj planet i upoznati s roditeljima.
Smrtonosni blizanci
Premisa filma Davida Cronenberga temeljena je na knjizi baziranoj na stvarnim događajima. U središtu radnje su stvarni blizanci koji su radili kao ginekolozi i podlegli depresiji i drogi te su pronađeni mrtvi u stanu, tjedan dana nakon smrti. U svojem su se profesionalnom životu bavili liječenjem sterilnosti, a bili su pravi profesionalci. Dok se nisu zaljubili u istu ženu. Naučeni da sve dijele, to su učinili i sa svojim ljubavnim interesom, no izgleda da ih je na kraju dokrajčila ljubomora.
Audrey Rose
Radnja filma govori o Elliotu Hooveru kojemu kći umre u prometnoj nesreći, no 11 godina kasnije postane uvjeren da je djevojčica Ivy reinkarnacija njegove kćeri. Priča na kojoj se temelji film dogodila se samom autoru koji je jednog ljeta odmarao sa suprugom na terasi kada je iz kuće čuo klavir kako svira. U kući su zatekli svojeg 6-godišnjeg sina kako 'rastura' na klaviru iako nikada prije nije svirao. Roditelji su se počeli raspitivati o sličnim fenomenima i jedno od objašnjenja koje im je ponuđeno, a koje je kasnije inspiriralo autora, je da je njihov sin već proživio mnogo života te da ima 'urođena sjećanja' na neke od vještina svojih prethodnih reinkarnacija.
Ralje
Događaj na kojem je temeljen film, a koji je uvelike i formirao suvremeni doživljaj morskih pasa, odigrao se 1916. u New Jerseyu kada je velika bijela psina ubila četvero ljudi. Iako su napadi bili relativno rijetki, cijele zajednice napustile su obalu i zemljom se proširila panika. Nešto slično se ponovilo kada je film došao u kina.
Djevojka iz susjedstva
Mučni film iz 2007. temeljen je na životu 16-godišnje djevojke Sylvie Likens koju su roditelji ostavili na skrb obitelji Baniszewski u nadi da će imati bolji život. Roditelji su bili u procesu rastave, a majka je završila u zatvoru zbog krađe. Otac nije znao kako brinuti za kćer pa ju je prepustio obitelji Baniszewski uz naknadu od 20 dolara tjedno.
Samohrana majka Gertrude Baniszewski hranila je sedmero djece i bila klinički depresivna, no Sylvijin otac to 'nije primijetio', kako je izjavio na suđenju. Kada su njegove uplate počele kasniti, Gertrude je svoje frustracije počela iskaljivati na Sylviji. U tri mjeseca koliko je preživjela u 'skrbništvu', obitelj Baniszewski i susjedi zlostavljali su je fizički, psihički i seksualno. Samo neki od detalja iznesenih u sudnici uključivali su gašenje cigareta na koži, seksualno zlostavljanje bocama, pisanje užarenim iglama po tijelu, hranjenje fekalijama... Nakon tri mjeseca konstantnog mučenja, Sylvia je podlegla ozljedama i preminula. Na suđenju za njezinu smrt sudac je izjavio da je to najodvratniji zločin koji je ikada pogodio Indianu. Sve se odigralo 1965. U jezivoj stvarnosti.
Izgleda da, osim ljudske mašte, niti ljudska okrutnost ne poznaje granice. Još kada se to dvoje nađe u kombinaciji, najbolje je jednostavno zavući se pod deku i razmišljati o nekim ljepšom stvarima. Primjerice o mačkicama. Nije niti čudo da ih je internet prepun.
