Okrećem se poput nasukanog tuljana, vrele ruke mi dodiruju bedra, a misli odlaze u jeftini pornić... Deseti je dan putovanja osvojenog u nagradnoj igri (napisao sam najbolju putničku pjesmicu!) po Indokini, iz Vijetnama sam došao u Kambodžu, a mjesto radnje je moja hotelska soba. Nakon dvanaestosatnog landranja po Angkor Watu, Bayonu, pa onom hramu poznatom po filmu Angeline Jolie u kojem dotična besmisleno hopsa okolo s lažnim umetcima za sise i kosu - zaključio sam da mi pod hitno treba nekakva masaža.
Kako bih Angelinu odmah odbio, jer mi se ne sviđaju njeni stavovi o kupovanju djece, a moja otvorenovezna djevojka čami daleko u Zagrebu, nema koga da me masira. Moj šezdesetogodišnji cimer iz grupe, arhitekt iz san Diega baš i nije plodno tlo za nešto takvo, a i otišao je do centra Siam Raepa bariti vršnjakinju iz Australije, pa naručih za bijednih šest dolara kmersku masažu u sobu.
To mi je bila premijera, dakle, niti sam ikad u životu bio na masaži, a još manje na kmerskoj. Osnove masaže znam, zmučim se nekad pola sata umjesto predigre, ponekad dobijem i ja, ovisno o curi i raspoloženju. Ali nikad ne platih. Pa razmišljam što ako se možda desi ono što svaki muškarac želi da se desi kad naruči masažu, da se na vratima pojavi izuzetno seksualna, napaljena i podatna orijentalna ljepotica, zatvori vrata, proguta ključ i usvinji me mučki elementarnom snošajčinom...
Ali poslije masaže. Naravno, neće se dogoditi, jer život nije pornić, a ni zadnjih desetak godina se žene više ne okreću za dugokosim zgodnim mladićem koji je propupao u debelog ćelavca spojenih obrva. Misli lutaju dok prstići vješto gmižu...
Čovječe, sve je manje tih spontanih, tulum seksova, onih plažnih neobaveznih, više smiješnih nego dobrih, kao onomad na Jadranu krajem osamdesetih. Ono kad siđeš na plažu s litrom crnjaka, gitarom i dobrom voljom, a strankinje nalijeću u rojevima, kao Domaći iz vatre. Čak smo i mi, Galebi sitnoga zuba znali ponekad osvojiti komadić lovine, dok bi najveći znali uloviti i štošta drugo, poput jednog koji se probudio s mladom dojčicom u ruci, kraljevskim osmijehom, ali i šest spolnih bolesti, zbog čega smo ga još dugo u škvadri zvali BU (skraćeno od bris uretre). Bilo je tu vatrenih i preglasnih Talijanki, šutljivih, ali u krevetu marljivih i teško zasitnih Slovenki, Srpkinja vršnjakinja koje su uglavnom nas učile seksu, veselih Švabica za koje nisi znao jel ih seksaš ili škakljaš... Bili smo mladi i blentavi, kao što su to bile i one, nekad je to završavalo ujutro, nekad se pisala pisma, čak i posjećivalo u bijelome svijetu, a jedna se Čehinja i udala u škvadri. Doduše, ubrzo i vratila kad je skužila koja je razlika između Korčule zimi i ljeti, ali i to je život...
U to divno studentsko doba, strankinje su nam bile nešto kao imperativ, kao slatkiši koje bi nam kao djeci donijeli iz Švabije, a ne iz Slavije. Kao dragocjena sličica u albumu, pronađena puzzla, razlog da se pozove runda. Nekad bismo se stvarno i zaljubili, tako da još ni dan danas ne mogu oprostiti Marie Helenne što nije nasjela na moje duhovite upadice, ali sam zahvaljujući njoj završio početni tečaj francuskog. I tada sam, u svojoj dvadesetoj, bio došao do genijalne ideje da bi trebalo provoditi seksualni turizam. Stvar bi trebala funkcionirati da ekipa slobodnih ljudi krene s grupom na neku destinaciju, gdje će ih čekati lokalci i lokalke željni isprobavanja. Nešto kao Facebook, ali s fizičkim kontaktom. Pa da se takvoj ekipi organiziraju tulumi, izlasci, kupanja, naravno, sve bez obaveze da se nešto poduzme, nego samo ako si ljudi kliknu.
Možda vama to danas zvuči perverzno, ali meni tada nije bilo nimalo. Problem se sastojao u tome što još nije bilo Fejsanja, nije bilo love, i ja se nikad nisam uspio osloboditi te neke blokade da sa ženama treba puno pričati, a to mi na stranim jezicima nikako nije išlo.
Slatkica maserka od kojih dvadeset-trideset (kod Kambodžanki je fakat teško procijeniti) stoji iznad mene i smješka se, ali nema onaj sjaj u očima zbog kojeg će moja generacija uvijek slaviti Jennu Jameson. Počinje mi trljati bolne tabane, dok s drugom rukom traži neku muziku na daljinskom. Počinje pjevušiti neku elegičnu kambodžansku, a na moj pokušaj konverzacije samo odmahuje glavom - no ingliš. Pa se i ja polako opuštam i prepuštam finom krckanju zglobova i hodanju po kralježnici. Čovječe, da mi se frendli poseksat, pa makar crko, naleti mi misao dok se slatkica penjala po mojoj seksualnoj grbi, ali kako savladati tu jezičnu barijeru. I što ako i pristane, sto posto ću nešto pobrati, makar hripavac. Pa mi se neće ni dić od razmišljanja.
Tako ona trga, ja ležim, svira Beyonce i ja odlutam do Amerike. Bože, prelijepe li žene, Bože, gadnoj li joj muža. Ma može je on i budit cjelovima, i nosit joj đus i paštetu u krevet za doručak, ali brate nije za taj cvijetak. Da, ljubomoran sam, priznajem. Meni najljepše lice estrade trenutno, kažem maserki, a ona se zahvali, skupi stvari, pozdravi i ode. Prošlo sat vremena? Dooobro, kmerska masaža obavljena, niš posebno, sutra sam u Bangkoku, možda je tamo bolje. Tuširam se i pičim s cimerom i vodičem na pivkana, i spontanu momačku večer jer se čovjek udaje za dva tjedna. Uglavnom, usvinjismo se, vodič se satro, a ja sam mu tješio zaručnicu pred njim da nije mislio ništa loše. Barem sam se družio sa curkama iz Siem Raepa, ali od novog seksa sa strankinjom - nula bodova. Možda i bolje, nemam više 20 i lakše je na domaćem teritoriju... Završavam putovanje s hrpom novih frendova i frendica i lunjam po aerodromu u Dohi.
Obožavam gledati ljude po aerodromima. To mi je fetiš, sjediti i promatrati užurbana lica i tijela prolaznika. Što više miješanih rasa, to bolje. Gledam staro i mlado, zgodno i zanimljivo, uživam u osmijesima i crtama lica i smješkam se skoro svake minute. Ne razumijem koji je imbecil izmislio rasizam i zbog kojeg kompleksa, malog penisa ili minijaturne sive mase, i opet odlazim u neke svoje misli. Za mene je kasno, ali možda kad se ponovo rodim, u nekom bih drugom životu htio provesti neko vrijeme putujući svijetom i probati živjeti s djevojkama drugih rasa, vjera, uvjerenja, s totalno drugih krajeva Planeta. Pobjeći na neko vrijeme iz svoje kože i opet se jednog dana sretan vratiti. Ne sad kao onaj tip iz Broda koji je prije svadbe htio seksati mulatkinju, pa ga je ekipa odvela preko grane u Mađarsku na prijateljice noći. I stvarno, jedna djevojka malo tamnije kože, on platio, obavio i pita je 'Where are you from?', a ona mu kaže 'From Ruma'. Ne znam, možda sam u krivu, ali smatram da je ljudski stvor rođen da istražuje, i ako ne radi pritom ništa nečovječno, da ga ne treba sputavati.
Pa ću i dalje uživati u gledanju i ćaskanju sa svim ljudima svijeta, a u slučaju trenutne slobode i objeručke prihvatiti seks sa strankinjom, ako ga ne i inicirati. Jer je seks divna stvar, koliko god ga oni u haljama svojatali i kritizirali. I uvijek se u životu treba usuditi probati. Mislim da je to smisao. Ali se više neću hvaliti kao nekad, uostalom, jednom se u životu događa stjuardesa British Airwaysa, ali o tome uz pivkana...
