Tasmanski vragovi ubrzano evoluiraju kao odgovor na iznimno smrtonosan i zarazan rak koji uništava njihovu populaciju u Australiji, pokazalo je novo istraživanje.
Otpornost na rak vrlo vjerojatno će pomoći tim tobolčarima da se spase od istrebljenja, stoji u istraživanju koje je objavljeno u utorak u časopisu "Nature Communications".
Tasmanski vragovi su tobolčari mesožderi koji žive jedino na južnom australskom otoku Tasmaniji.
"Ovo istraživanje temelji se na 16 godina genetičkih uzoraka s tri različita staništa na Tasmaniji", rekla je Menna Elizabeth Jones, jedna od autorica tog istraživanja.
Rak poznat kao "bolest tumora na licu vragova" otkriven je prije 20 godina, otkad se populacija tasmanskih vragova smanjila za više od 80 posto.
Jones smatra kako istraživanje pokazuje da tasmanski vragovi ubrzano razvijaju paralelni odgovor na rak genomskim promjenama povezanim s funkcijama imuniteta.
"Ovo je revolucionarno i mijenja sve", istaknula je Jones, dodavši kako te životinje "evoluiraju pred njihovim očima kako bi pobijedile smrtonosni rak, bolest koja bi ih istrijebila".
Većina karcinoma nije zarazna, no onaj kod tasmanskih vragova jest, te je 100 posto fatalan, pa je u nekim područjima Tasmanije obrisao do 95 posto populacije.
"No čak i u tim područjima tasmanski vragovi nisu potpuno nestali", rekla je Jones, koja te tobolčare istražuje zadnjih 27 godina.
"Kroz četiri generacije su razvili otpornost, što je osam do dvanaest godina. To je bez presedana. Mogli bi spasiti sami sebe", dodaje Jones.
Rak u populaciji tasmanskih vragova otkrio je jedan fotograf divljine 1996., proučavajući populaciju na sjeveroistoku Tasmanije.
"Zarazni rak vrlo je rijedak među životinjama u divljini. Postoje samo tri poznata slučaja, kod školjaka, pasa i tasmanskih vragova", ističe Jones.
Rak kod školjaka relativno je nov i nepoznat, no onaj među udomaćenim psima, koji se prenosi spolno, postoji već više od 11 tisuća godina, ali se smatra da nije fatalan.
Tasmanski vragovi dostižu spolnu zrelost do druge, a žive do pet godina, no mnogi umiru prije treće godine zbog raka koji je utjecao i na njihovo razmnožavanje.
Prije su se razmnožavali tri do četiri puta, no sad to čine samo jednom jer ih bolest ubije prije no što postanu odrasli.
Jones ističe kako među životinjama, pogotovo onim divljima, nove infekcije na njih stavljaju velike pritiske da evoluiraju, što vodi do ubrzanih promjena kod otpornosti.
"Takva vrsta rapidne evolucije zahtjeva varijacije u postojećim genima. Naši rezultati su iznenađujući zato što tasmanski vragovi inače imaju niske razine genetske raznovrsnosti, a vrijeme koje im je trebalo da evoluiraju relativno je kratko", dodaje Jones.
Buduća istraživanja će se usredotočiti na načine na koje rak postaje zarazan, te kako oni koji su zaraženi mogu evoluirati da se bore protiv te bolesti.
"Novi pronalasci pomoći će nam i da bolje razumijemo rak u ljudima i drugim vrstama", zaključuje Jones.
