A sad - priča kakvu još niste čuli. Alan ima 30 godina, i u tih je 30 godina prošao svašta: živio je u domu za nezbrinutu djecu jer roditelje nema, bio je beskućnik, jeo u pučkoj kuhinji, živio u Caritasovom domu, uz sve to hoda na štakama i ima brojne zdravstvene probleme.
A danas? Danas sklada kompozicije za balet, i za dva dana će službeno postati kompozitor. Na korak je do diplome na Muzičkoj akademiji, akademiji na koju je dolazio u pidžami, jer za robu nije imao novaca.
Od beskućnika do kompozitora. To je put 30-godišnjeg Alana.
"Ovo je moj diplomski rad kojeg ću obraniti 23.10. Demian po romanu Hermanna Hessea. nakon 10 godina studija ipak mi se ostvarila velika želja da okončam taj studij uz balet koji ću prezentirati u subotu. Koliko ste sretni? Presretan, presretan", govori Alan Kljajić.
Ali, život mu nije bio sretan jer je odrastao bez obitelji. Majka je bila bolesna, a oca nikada nije upoznao. Sa sestrom je u kontaktu i jako su vezani, ali ima zdravstvenih problema i ne može se brinuti o njemu.
"Ja sam odrastao u domu za nezbrinutu djecu kod sestara Karmelićanki, jedan dio života kraći sam proveo s pokojnom majkom, isto sam prošao udomiteljsku obitelj. I u jednom određenom periodu života ja sam uspio upisati MUA smjer dirigiranje, kasnije kompoziciju i nedavno sam ostao bez smještaja."
Do kolovoza je bio u Caritasovom smještaju i hranio se po pučkim kuhinjama. Od ulice ga je prije nekoliko mjeseci spasio ovaj čovjek i Hrvatska mreža za beskućnike. Plaćaju mu smještaj i hranu, daju džeparac.
"Jako, to nas sve veseli i drži. Čak ste ga pripremili i odjenuli za taj dan? Bilo mi je neshvatljivo kada je rekao da nije imao odjeću i da je išao u pidžami na predavanje. Naravno, odmah smo izvadili karticu", govori izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike Zvonko Mlinar.
Skladao svugdje, samo ne u svom domu, jer ga nema
Nije imao ni odjeću ni novac, ali je upornost i talent.
"Ja sam petsto puta htio odustati, ali profesor Šipuš me bodrio i vjerovao u moje mogućnosti više nego ja."
Najgore je bilo kada mu je otkrivena autoimuna bolest. Tada se opet htio pozdraviti s Muzičkom akademijom.
"Ja bolujem od psihičke bolesti i imam autoimunu bolest za koju nisam znao da je imam, pa sam dobio tešku infekciju desne noge."
Desno stopalo mu je paralizirano pa mu je kada svira na papučici lijeva noga. Tisuću zapreka, ali ništa nije spriječilo Alana da postane kompozitor. Prije toga zadnje konzultacije s profesorom Šipušem, bivšim ministrom kulture. Još samo dva dana.
"To je veliki dan za njega i za mene, jer smo nakon dosta vremena i problema i prepreka, vrlo teških trenutaka uspjeli doći do diplome. To je velika stvar, to je bila borba", kaže pročelnik Odsjeka za kompoziciju i teoriju na Muzičkoj akademiji Berislav Šipuš.
Borba iz koje Alana izlazi kao pobjednik, zahvalan svim profesorima i prijateljima s Akademije i onima koji su ga naučili prvim koracima i notama - sestrama Karmeličankama.
"One bi mene stavile kod orgulja... Za mene su pojam obitelji sestre Karmeličanke. Kad meni netko kaže tata, ja ne znam što to znači."
Alan je vjerojatno prvi kompozitor koji je skladao svugdje samo ne u svom domu, jer ga nema.
