Berba zelja je pri kraju. Ove godine ga ima nešto manje, ali proizvođači tvrde, vremenske neprilike nisu utjecale na kvalitetu. Potražnja je i ove godine velika, osobito za varaždinskim zeljem koje je ovih dana u procesu kiseljenja.
Možda je suša smanjila urod varaždinskog zelja za 10 posto, ali to ne znači da na njivama nedostaje velikih i zdravih glava zelja. Berba samo što nije završila, ali oni koji ga poput, gospođe Marije i kisele, znaju da će biti još posla.
''Mi već idemo s proizvodnjom s kiseljenjem još jedanput. Mi smo znači sve ovo, ovaj prostor ispraznili, a sad idemo opet u drugu turu. Kiselog zelja imamo tamo do trećeg mjeseca. Dalje od toga ga je teško održavati'', izjavila je Marija Cafuk, čuvarica sjemena varaždinskog zelja.
Oni koji ga ne kisele prodaju ga svježeg, izravno s polja. Da se u ovom kraju doista živi od zelja, svjedoči i ova cesta uz koju ga prodaje petero susjeda.
''Ako hoće uzmu kod susjeda, ako hoće kod mene, onda stanu i gotovo. Ljudi stanu, pitaju, interesiraju se i vole domaću hranu. Još kad mi i na prikolici vide zelje, odmah su sretni'', ispričala je Antonija iz Nedeljanca.
Varaždinsko zelje, zaštićeno na razini Europske unije, tražena je roba, osobito zimi. Za omiljena jela iz lonca potrebno je kiselo, a njega se na ovom gospodarstvu na godinu proizvede oko 100 tona.
U jednu veliku bačvu stane čak 4000 glavica zelja i ovdje ne pričamo o bilo kakvom, već o varaždinskom zelju. Zanimljivo samo od ove jedne glavice može se napraviti čak 30 sarmi. Tajna je u tankim listovima zelja.
''Domaćice ga naravno vole jer se s njime najlakše radi. Pa pogledajte, s ovakvog lista najbolje možete napraviti sarmu. Ne morate ovaj dio ni bacati proći. Zavijete sarmu koja, vidite baš i nije toliko mala. Stane tu dosta mesa'', rekla je Cafuk.
Inače, ni zelje nisu zaobišla poskupljenja. Prodavači su nam rekli da je kilogram lani koštao kunu, dok se sada prodaje za 3 do 4 kune.