Predrasude su u biti plod neznanja te ignorantskog odnosa prema ljudima i pojavama "koji nisu naši". Ako biste uspoređivali predrasude s afinitetom (sklonost prema nekome ili nečemu) brzo ćete uvidjeti da ima na tisuće razloga za pojavu predrasuda, a veoma malo za iskazivanje afiniteta prema nekome ili nečemu.
Autarkičnost i predrasude su u odnosu povratne sprege. Jedna pojava potiče drugu i obrnuto. U povijesti su poznate dvije ideologije koje su značile otvaranje prema drugima, ali na razini širenja jedne te iste i uniformirane političke ideje koje su međutim bile isključive i totalno netolerantne prema svemu drugom. Jedan takav primjer je fašizam, a drugi komunizam. Obje ideologije iznjedrile su se u Europi tijekom 20. stoljeća i bile su pune predrasuda prema svemu drugom što ih je okruživalo. Upravo su tako obje završile neslavno, između ostalog i zbog predrasuda.
Koncept integracije koji se razvijao pod okriljem Europske Zajednice, koja je u međuvremenu prerasla u Europsku Uniju, izrastao je iz loših iskustava s već spomenutim ideologijama, ali i kao rezultat saznanja o prednostima koje proces integracije donosi nacionalnim državama u Europi. Prije svega na ekonomskom i političkom planu. U ovom slučaju nije riječ samo o stjecanju komparativnih prednosti samo na regionalnom već i na globalnom nivou.
Brexit - vrhunac vala koji je zapljusnuo Europu
S oko 500 milijuna ljudi i BDP od 18,8 trilijuna dolara Europska Unija se može ravnopravno natjecati na svjetskom nivou s Kinom (čiji BDP iznosi 21,4 trilijuna), Indijom (8,7 trilijuna), SAD-om (18,6 trilijuna), Japanom (5,2 trilijuna), Indonezijom (3,1 trilijuna), Brazilom (3,1 trilijuna) itd. Uglavnom, može se uspješno nositi s procesom globalizacije.
Unatoč svim evidentnim tekovinama europske integracije posljednjih godina smo sve više svjedoci anti-europskih kampanja i populistički te nacionalistički intoniranih napada na EU. Njihov zajednički cilj je omalovažavanje i kaljanje načina funkcioniranja zajedničkih institucija u Bruxellesu i optuživanje EU za sve ekonomske te socijalne nedaće na domaćem terenu. Izbori na nacionalnoj razini se sve češće koriste kao poligon za antieuropski narativ. Širenje predrasuda je, čini se, najpopularnije sredstvo u tim kampanjama.
Referendum o izlasku Velike Britanije 2016. predstavlja zapravo njihov vrhunac. Budući da su parlamentarni izbori za EU blizu, držim da je uputno ukazati na apsurdnost nekih od najčešće iskazanih predrasuda prema EU od strane nacionalista i populista među političarima, te dijelova medija, osobito tzv. bulevarskog tiska, ali i znanstvenika više sklonih demagogiji nego znanosti.
Svi nastupaju pod istim motom: "Europa je kriva za sve". Tu se misli prije svega na gospodarske nedaće, socijalne probleme i ostale slabosti na razini nacionalne politike. Meta je, razumije se, Europska Unija odnosno njene institucije u Bruxellesu.
Antieuropsko raspoloženje i 'lažne vijesti'
Hajdemo odmah reći kako ima osnova za kritiku upućenu na adresu birokratskog odnošenja zajedničkih institucija i zbog nedovoljne uporabe principa supsidijariteta u nekim područjima odlučivanja. Zatim, pretjerano normiranje zajedničkih aktivnosti čime se ostavlja premalo prostora inventivnosti samih građana te njihovom slobodnom izboru i volji u rješavanju pitanja koja se odnose na zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba. Tako su Francuzi u najnovijim anketama o EU ustvrdili da im Euro donosi stabilnost, da su prednosti proširenog tržišta evidentne te da se isto može reći i za Program Erasmus. Anketirani u istovremeno ukazali na potrebu poboljšanja načina funkcioniranja EU institucija.
Ali antieuropskom orkestru to nije cilj. Dapače, oni bi najrađe ukinuli Europsku Uniju te uspostavili takav poredak u Europi koji bi bio isključivo utemeljen na nacionalnim državama koje bi potom upražnjavale međusobnu suradnju i odnose u direktnom sučeljavanju interesa. Razumije se, po principu "prava jačeg". To nije ništa novo. Europljani su okusili u prošlosti ovakvu vrstu ponašanja u međusobnim odnosima koji su nerijetko završavali konfliktima i ratovima. Više nego bilo gdje u svijetu. I pritom ne mislim na dva svjetska rata koji su odnijeli preko 100 milijuna žrtava. No, vratimo se antieuropskom raspoloženju.
Europska unija
Vrhunac tog vala koji je zapljusnuo Europu posljednjih nekoliko godina bio je referendumski rezultat u Velikoj Britaniji - poznat pod nazivom Brexit. Upravo to je udžbenički primjer predrasuda prema EU. U tijeku kampanje su lansirane dubiozne informacije koje se danas popularno nazivaju "lažne vijesti". Krunski argument u prilog izlaska iz EU bio je podatak uplata od 12 milijardi u EU proračun. Taj podatak je uspoređivan s iznosom mirovina u zemlji te je "utvrđeno" da bi izlaskom iz Unije ta sredstva bila preusmjerena na isplatu mirovina čime bi se iste povećale za 30 posto. Pri tom su zaboravljene neke "sitnice", kao naprimjer da rabat koji Velika Britanija koristi iznosi 5 milijardi eura. Da ne spominjemo cifru od 118 milijardi eura koje je Velika Britanija iskoristila u posljednjih 45 godina iz EU fondova za rješavanje svojih najkapitalnijih zahvata u infrastrukturi.
To drugo lice istine građani Velike Britanije nisu ni vidjeli ni čuli. Kao ni činjenicu da imigranti ne "uzimaju radna mjesta domaće mladeži" već one poslove kojima nitko u toj zemlji ne želi raditi.
Uzmimo Hrvatsku kao primjer kada je riječ o neporecivim vrijednostima koje članstvo u EU donosi. "Plan ulaganja za Europu" donesen 2015. godine omogućava malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj korištenje sredstava u visini od jedne milijarde eura za brži poslovni razvoj. To je činjenice, drugo je pitanje zbog čega se ta sredstva ni približno nisu iskoristila. Zbog toga je nadležna ministrica primorana, zbog nedovoljne aktivnosti, javno prozivati neke od svojih kolega iz Vlade.
Ne gledajući činjenicama u oči, protivnici EU trube na sve strane pa i u Hrvatskoj, o skorom kraju Unije. Komentirajući ovaj defetizam u svojoj knjizi "Svijet u opasnosti", moj prijatelj i kolega Wolfgang Ischinger, njemački diplomat, uspoređuje ovaj crni scenarij o upokojenju EU s čuvenim američkim piscem Markom Twainom koristeći sljedeći citat: "Vijest o mojoj smrti je baš pretjerivanje". Ovu je rečenicu Twain izjavio novinarima koji su se okupili ispred njegovog doma slijedeći spekulacije da je navodno preminuo. Šalu na stranu, hajdemo vidjeti koje sve predrasude sprečavaju ili zamagljuju jasnu sliku i objektivan pogled na Europsku Uniju.
Europska komisija, unija
Zablude o Europskoj uniji
Prva i najrasprostranjenija je tvrdnja da EU diktira sve "odozgo" i time razvlašćuje nacionalne države. Suprotno tome istina je da je riječ o skupu ili zajednici dragovoljno udruženih suverenih država. Moć i kompetencije Europske unije ovise isključivo o volji i spremnosti zemalja članica o prijenosu ingerencija na zajedničke institucije.
Druga predrasuda se obično širi u zemljama koje se definiraju kao neto platiše, odnosno među onima koje uplaćuju više u proračunu EU nego što povlače sredstva, dakle u Njemačkoj i sl. Oni, Nijemci, su često skloni sebe vidjeti kao nekakve "Zahlmeistere". Pri tome zaboravljaju da dvije trećine njemačkog izvoza ide u EU zemlje, bez carina i svih drugih poznatih trgovinskih barijera.
Treća predrasuda se odnosi na "rasipanje" novca iz proračuna EU. To je jednako apsurdna tvrdnja kao i ona o diktatu nad nacionalnim državama. Podaci dokazuju suprotno. EU ima program o istraživanjima i razvoju na svjetskoj razini koji se financira iz proračuna. Da ne govorimo o subvencioniranju agrara, bez kojeg bi mnoge zemlje članice, na čelu s Francuskom, mogle zatvoriti ovaj sektor što bi bilo ravno nacionalnoj katastrofi. U konačnici, tu su i razvojni fondovi koje koriste sve zemlje članice obilato, iako neke kao npr. Hrvatska nažalost još uvijek to ne čine.
Četvrta predrasuda odnosi se na tvrdnju da EU navodno ne štiti svoje vanjske granice. Odmah treba reći da je to, prije svega, obaveza zemalja članica. No, unatoč tome, angažirano je 1300 ljudi od strane EU koji su izravno uključeni u zaštitu i kontrolu vanjskih granica. Uz to postoji i rezervni sastav od 1500 ljudi koji se mogu aktivirati u svakom trenutku, odnosno u slučaju potrebe.
Peta predrasuda je zapravo najkontroverznije kritiziranje EU kao izvora pretjeranog reguliranja odnosa i životnih potreba građana. Odmah ću reći da je i ta tvrdnja neutemeljena. Činjenice govore sasvim nešto drugo. U oblasti zaštite potrošača, na primjer, postoji uniformiranost u vezi sastojaka koji čine jedan produkt te njegovo vrijeme trajanja. To je, zajedno s uvjetima garancije glede kvalitete produkta, sve u funkciji zaštite interesa samih potrošača odnosno građana EU. Dakle, govoriti o prereguliranju je klasična zamjena teze s obzirom na to da je riječ o zajedničkim standardima koji samo mogu poslužiti svojoj svrsi. A to je podizanje kvalitete životnog standarda svih građana EU.
europska unija, EU, zastava, hrvatska zastave
Summa summarum
EU sigurno nije perfektna, ali u svakom je slučaju puno bolja nego što je nastoje prikazati njeni protivnici te euroskeptici. Ja bih se usudio ići toliko daleko da bi je usporedio s čuvenom izrekom Sira Winstona Churchilla koju je iznio u Britanskom parlamentu 11. studenog 1947. godine kada je rekao: "Demokracija je najgori od svih sustava vladavine, ali je još uvijek bolja od svih drugih alternativa".
To bi se, po meni, isto tako moglo reći za Europsku Uniju! No to nije dovoljno. Europi je potrebno ozbiljno i temeljito promišljanje njenog budućeg razvoja. To podrazumijeva preispitivanje nekih mehanizama funkcioniranja EU te dizajniranje modernih i realnostima prilagođenih rješenja. Drugim riječima, pripremiti EU za članstvo više od trideset država. Uključujući cijeli Zapadni Balkan. To se ne može učiniti jednokratno, a još manje dekretima.
Zato je prijedlog francuskog predsjednika Macrona, o održavanju Konferencije o budućnosti EU, vrijedan pažnje i treba ga svesrdno podržati. Samo takav proces u kojem bi sudjelovali svi pozvani europski subjekti: vlade, poslovni krugovi, akademski i znanstveni djelatnici... To garantira ne samo sveobuhvatnost i reprezentativnost samog procesa već i njegovu učinkovitost. Kao uvod u takav jedan kompleksni proces, rasprava o predrasudama o EU je preko potrebna. Zato predlažem da se u okviru projekta "Rijeka europska prijestolnica kulture" 2020. održi međunarodni simpozijum na tu temu pod pokroviteljstvom premijera Plenkovića. Tim prije što će u to vrijeme Hrvatska predsjedavati Europskom Unijom.
A kada je riječ o Rijeci, budućoj europskoj prijestolnici kulture, u njoj je rođen 1868. godine publicist i odvjetnik Rikard Lenac. On je u svoj prvi članak, objavljen 1894. godine pod naslovom "Naši jadi" završio rečenicom: "Budimo ljudi, da postanemo Europljani".
Što mislite? Jesmo li to postali?
Stavovi koji su izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora te ne odražavaju nužno stav redakcije portala Vijesti.hr
