Nakon 65 bračnih godina, danas su pred oltar župne crkve u Donjem Vidovcu stali supružnici Lovrek. Danas su se zavjetovali na doživotnu ljubav pred vlč. Mirkom Pilajem, a prije 65 godina pred vlč. Franjom Balogom.
Mariji Lovrek (r. Rebrek) su danas 84 godine, a Matiji je pet godina više. Kada su se 'škicali' ispod oka ona je imala 19 godina.
"U ono vrijeme nije baš bio čas za neke velike ljubavi. 'Hodali' smo svega 2 tjedna i odma pred oltar", rekla nam je za posjeta njihovom domu 'mladenka', dok je po prirodi šutljivi Matija njezine riječi potvrđivao klimanjem glavom. Rijetko se uključivao u razgovor, u šali dodavši 'kako on ne za pričanje, već za posao'.
Takvim ga je ustvari napravio život jer je u kutku svoje kuće i popratnih prostorija svojega doma mahom sjedio i 'družio' se s vrbovom šibom kojom su sebi i svojoj djeci gradili budućnost. U tome mu je, pored kućanskih poslova i brige za djecu, zdušno pomagala supruga. Vjenčali su 2. siječnja 1955. godine. Sjećaju se kako je u to vrijeme bila ciča zima, a poledica je bila takva da se pošljunčana cesta svjetlila.
Otkrili su i koju "uspomenu" čuvaju na taj dan
Bili su 15 godina kod Matijinih roditelja i tada su 1960. godine kupili jedno gradilište, oni bi rekli grabu, na ulazu u Donji Vidovec iz pravca Kotoribe. Kažu kako su ljudi u čudu pitali, što uopće mogu u toj grabi napraviti. I napravili su svoj dom u kojem su i danas.
"Do novaca se teško dolazilo, no nikada nismo bili pohlepni za njim. Znali smo plesti dan i noć. Navečer u zimi bi u toplu kuhinju donosili smrznutu šibu kako bi se malo otopila i odmah po tome krenuli na pletenje", kaže Marija i dodaje kako je suprug 23 godine radio i u jednoj specijaliziranoj košaračkoj tvrtki.
"Uspomena na taj rad je današnja mirovina od 200 eura, a prva je bila 35 njemačkih maraka", kaže Matija, a Marija pokazuje sve odreske od mirovine koje čuva od prve uplate.
S nevjerojatnom memorijom, prisjeća se Marija gotovo svakog detalja njihovog zajedničkog bračnog rasta. Pažljivo slušajući nastojali smo zabilježiti samo ono važno, a vjerujući kako nam to neće zamjeriti, a već sada obećavamo kako će za pet godina njihova bračna priča biti znatno dulja jer im predstoji milostiva svadba kako je neki nazivaju.
A kada smo već kod naziva za takve godišnjice, neki kažu kako su supružnici sa 65 godina 'okovani' željeznom svadbom. Na one zlatne za 50 i dijamantne za 60 godina braka svi znamo.
Prisjećanje na prohujalo jučer pojačavalo je 'listanje' po obiteljskom foto-albumu gdje su za svaku fotografiju imali svoju priču. One su mahom bile vezane uz potomke jer oni za neka 'naslikavanja', kako kažu, nisu imali vremena jer je trebalo raditi. Trebalo je raditi za troje djece. Ivana koji je rođen 1955. godine, Vericu rođenu 1960. i Katarinu koja je od starije sestre mlađa 7 godina. Ivan danas živi u Kotoribi, Verica Horvat je u Donjem Kraljevcu, a Katarina Šafarić u Čakovcu.
Kada su spomenuli Vericu s tugom su se sjetili zeta Anđelka Horvata koji je 2011. iznenada preminuo kada je bio na dužnosti dožupana Međimurske županije. O njihovoj djeci čuli smo sve u superlativima, a oni su rasli kada je bilo u pitanju sedmero unučadi i desetero praunučadi.
Rekli su i koji je recept za dugovječnu ljubav
"Svi su oni zlatni!", dodala je mama, baka i prabaka, dok je to umiljatim i dobroćudnim smiješkom, dragim licem i toplim pogledom potvrdio njezin Matek.
I neizostavno pitanje je recept za dugovječnu ljubav?
"Ljubav, ljubav. Razumijevanje. Kako se brzo posvađamo, još se brže pomirimo", rekli su uglas. Još su dodali kako su stalno u pokretu. Imaju zečeve i kokoši jer ne valja biti zatvoren u kući, recept je kretanje. Oboje su prošli i zahtjevne operacije na želucu i jetrima, no hvala Bogu danas, uz lijekove, drže 'kondiciju'.
Poslije svete mise zahvalnice okupila se njihova obitelj.
"Naši nam uvijek prirede iznenađenje pa ne znamo što bude dalje", rekli su slavljenici.
Ne znamo o kakvim se iznenađenjima radilo, no sigurno je da su svi pokloni, darovi i čestitke bile usmjerene samo jednom: Budite nam još dugo sretni!
