Ernie LaPointe, 73-godišnji Amerikanac iz mjesta Lead u Južnog Dakoti, 14 godina se borio dokazati da je praunuk Bika Koji Sjedi, slavnog ratnika Lakota.
Science Advances je objavio da su znanstvenici to sada uspjeli dokazati, analizirajući DNK iz uvojka kose indijanskog vođe koji je 25. srpnja 1876. sa svojim trupama teško porazio 7. konjanički puk generala Georgea Armstronga Custera u Bici kod Little Bighorna na jugu Montane.
To što su znanstvenici dokazali da je LaPointe praunuk Bika Koji Sjedi, odnosno Tatanke Iyotakea, znači da su njegove tri sestre zapravo praunuke jedne od najpoznatijih osoba iz američke povijesti.
Bika Koji Sjedi ubili su policajci u njegovom domu u Južnoj Dakoti 15. prosinca 1890. u dobi od 59 godina kad je njih 43 došlo uhititi ga unatoč tome što se vlastima predao još devet godina ranije.
Suvenir s tijela ratnog vođe
117 godina poslije LaPointe je zatražio od National Museum of Natural History u Washingtonu uzorak kose koji se tamo čuvao još od 1896. kako bi potvrdio svoje porijeklo.
U znanstvenom članku u Science Advances objašnjava se da je komadić kose dospio u muzej zato što je izvjesni H. Deeble, kirurg u Fort Yatesu, nakon ubojstva Bika Koji Sjedi uzeo praktično suvenir s tijela ratnog vođe Lakota nedugo nakon ubojstva.
Dalje se objašnjava i to da su podaci uoči DNK analize ukazivali na to da LaPointe i njegove sestre od Bika Koji Sjedi potječu preko njihove majke koja je bila unuka čovjeka koji je sa svojim trupama totalno razbio trupe generala Custera.
U nastavku članka se opisuje kako je znanstvenicima uspjelo dokazati poklapanje DNK pradjeda i praunuka, kao i to da je najveći problem bio u tome što se kosa dulje od jednog stoljeća čuvala na sobnoj temperaturi, što je utjecalo na kvalitetu uzorka.
Ernie LaPonte, inače, nije nepoznata osoba u američkom javnom životu, u prvom redu kao osnivač Zaklade obitelji Bika Koji Sjedi, koja dokazuje i njegovu obiteljsku povijest s još nekim istaknutim poglavicama.
LaPonte je navodio da mu je majka Angelique, koja je umrla od raka kad je imao samo deset godina, govorila da ne otkriva svoje porijeklo koje vodi do Bika Koji Sjedi, objašnjavajući da mi tu "zauvijek promijenilo život".
Nosio se s PTSP-om, bio beskućnik
"Godinama nisam nikome ništa govorio. Majka je htjela da ostanem u tajnosti", kazao je u intervjuu za Mandan News 16. rujna 2014.
Govorila je to iz svog iskustva, jer je kao mlađa i sama trpjela prijetnje. LaPonte je ispričao da se sjeća, kada je imao pet godina, odnosno 1953., svjedočio kad mu je majka zbog svog porijekla napadnuta na ulici u Rapid Cityju. Ipak, kazao je, govorila mu je i to da će doći dan kad će o svom pradjedu smjeti slobodno govoriti.
"Ljudi su se bojali urođenika", objasnio je u intervjuu, "zbog povjesničara."
Govorio je, naime, o sterotipima u američkoj kolektivnoj svijesti prema indijancima čiji se odjeci osjećaju i danas.
Ernie LaPonte je na taj način šuteći proživio veći dio života.
Jednu godinu nakon što mu je umro otac, u dobi od 18 prijavio se u vojsku u kojoj je služio u Koreji, u Njemačkoj, u Turskoj, te je čak 1970. i 1971. služio u Vijetnamu. 1972. uz častan otpust povukao se iz vojske u dobi od samo 23, ali s bremenom PTSP-a, što ga je odvuklo u svijet droge, alkohola i beskućništva.
Ipak, izvukao se iz svega toga i potpuno posvetio očuvanju i ponovnom oživljavanju kulture svog naroda i uspomene na svoje pretke. Dustin White, urednik Mandan Newsa koji ga je intervjuirao 2014., opisao ga je kao duhovitog čovjeka, kojega je užitak slušati jer sve priče začinjava dobrim humorom.
