Ojkanje je ponovno u modi! Na kamenjar dalmatinskog zaleđa dolaze ljudi iz cijelog svijeta, uglavnom djeca s asfalta, koji žele naučiti kako podrhtavati glasom.
Ono što je danas mnogima egzotično, dinarska je kulturna nematerijalna baština koju je zaštitio UNESCO, a na radionici ojkanja i groktanja bila je i naša NikolinaRadić.
Ojkalicu je započeo Francuz, a prihvatili Zagrepčani i Beograđanin.
"Razumijem samo nekoliko riječi i srećom imam pomoć u prijevodu da malo slijedim", rekao je Francuz Jean-François Favro, a nadovezao se Srbin Bogdan Dražeta:
"Potječem iz sela Ivoševci koje je ovde šest kilometara od Kistanja. Moj pradjed se doselio u Beograd prije sto godina."
Ojkalice i groktalice su uz specifično podrhtavanje glasa nekada značile duhovitu i provokativnu komunikaciju. Neke su pjesme pune erotskog naboja, poput one o pastiru kojem je vuk zaklao pola stada.
"Neka nosi nije mi žao ja sam maloj zubun rastrgao", glasi pjesma.
"Negdje vrca od erotike. Možda je erotičnost, konkretno u tom primjeru, najbolje oslikava te muško-ženske odnose u ovom kraju", tvrdi Sanja Ranković s Fakulteta glazbene umjetnosti u Beogradu.
Projekt Duga iznad Krke podržalo je i hrvatsko i srpsko ministarstvo kulture. Duga iznad Krke, uz ojkanje, brine i očuvanju vještine gradnje suhozida.
"Suhozidi su dio te priče, znači tradicije, kulture, načina kako ljudi žive, komuniciraju, zapjeva se isto uz izgradnju."
Zbog svega toga tradiciju uvijek treba prenijeti na mlađe.