Hreditovac je postavio jednostavno pitanje - kako ste ste osramotili pred društvom ili nepoznatim ljudima.
Bilo je tu svega, od nezgoda s pornočasopisima i puštanja vjetrova u autobusu, no jedan Dalmatinac napisao je čitavu napetu "štoriju", koju, uz minimalne intervencije, prenosimo u cijelosti jer bi stvarno bilo šteta propustiti dragulj.
'Reka san da mi smrdi janjetina'
"Na jednoj krizmi san reka da nisan veliki fan janjetine i da mi smrdi to meso kad ga se na taj način sprema. Skroz tiho, međutim riči su odzvanjale poput eksplozije u toj nakrcanoj prostoriji.
Glazba se polagano stišavala dok je fokus svih gostiju lagano prilazio ka mom kraju stola.
'Starješine ustale i počele kružiti'
''Ko je to reka'', čulo se u isti glas od strane više uvrijeđenih ljudi. Babe s vrha stola su upalile svoj nadaleko poznati radar pokušavajući detektirati krivca. Zašutio san i natirava se jesti to smrdljivo meso kako bih prikrio osjećaj neugode, dok su starješine ustale i počele kružiti oko stolova.
"Ko je to reka", čulo se još jedan put. Glavni starješina je zamolio da se muzika ugasi potpuno, nekoliko njegovih pomoćnika se ustalo sa stola, jedan me pogleda ravno u oči dok je trgnuo svoju lozu.
Iako su mi usta bila prepuna tog smrdljivog mesa, bio san glavni osumnjičeni. Situacija se, fala Bogu, smirila nakon minute kad je moj ćaća uzviknuo "ma neko se ruga, bit će". Nastavio san žvakat i gutat smrdljivo meso misleći da san se izvuka.
Prošlo je neko vrime kad se začulo "evo ga, evo ga" iza mojih leđa. Sra*e. Nisan bio svjestan da se sve vrime dok san žvaka jedan od pomoćnika, s kojin san ima eyecontact, ugnijezdio pokraj mene.
'Deducira moj prijezir jer nisan zadovoljno mljacka'
Vrsno je deducira moj prijezir na osnovi toga šta nisan zadovoljno mljacka, niti jedan "mmmmm" nisan ispustio, kako on kaže.
Podiga me je za rukav i muzika je opet stala. Dvi babe s čela su me skenirale i potvrdile njegovu teoriju o meni ko neljubitelju janjetine. Upita me je starješina " jel istina?". Svi su me gledali, uplakana mater mi je sidila priko puta. Istina je napokon izašla na vidilo. Ćaća je pokuša me spasit još jednon. "Neka, ćaća..", reka san, pomirivši se sa svojon sudbon kleton.
"Istina je", izreka san te riči, ali ono šta je na početku bio osjećaj neugode se polagano pretvara u oslobađajuće iskustvo. Približavalo mi se nekoliko brkatih staraca i njihove dice, sra*e se kuvalo, ja san odlučio ić all in. "Ni francusku ne volin, govno bilo". Mater se slomila, ćaći suza lagano teče niz obraz. Dok su me brkati starci odvodili, vidio san rezignaciju u njegovin očima. Vrime je da me pusti.
'Ćaća je zagrlio mater'
Svi su u tišini gledali kako me odvode i izbacuju na kišu, ni jaketu mi nisu dali. Kako su se vrata zatvorila, maka san se dva koraka i kroz prozor san gleda mnoge ljude kako tješe moje roditelje. "Nisi ti kriva...", čula se baba skener sa vrha. Ćaća je zagrlio mater i smirilo se sve opet nakon nekoliko minuta, muzika je opet zajačala.
Onako već pomalo pokisnuo, otisnuo san se u svit i po prvi put u životu san se osjeća živin. Bez obzira šta me ta ljaga još i danas prati, što nijedna majka za zeta me ne želi ja ne osjećan žaljenje. To me je učinilo onin što jesan", zaključio je.
