Iako izgleda kao običan 30-godišnjak, Uroš iz Srbije preživio je 40 teških operacija, pet sepsi, dva ranjavanja, udarila ga je struja pod naponom jačine 25 tisuća volti zbog čega je izgorio je do kosti i smršavio 40 kilograma.
Rekli su mu da neće moći podići ništa teže od jednog kilograma, no on danas aktivno trenira, piše Blic.
Dva puta ga je udario automobil te ga je dva puta pogodila sačma iz lovačke puške, čak pet puta je dobio sepsu, a povrh svega, preživio je strujni udar pod naponom od 25.000 volti zbog čega je izgorio do kosti, završio u komi i imao ukupno 40 teških operacija u potpunoj anesteziji.
"Kod mene nema 'ne mogu'. Imao sam 16 godina i otišao sam s prijateljem na pecanje na rijeku Belicu. Bio je 27. travnja 2004. godine. Kad sam se vraćao, nosio sam grafitni štap za pecanje i na pružnom prelazu dogodila se eksplozija! Struja napona od 25.000 volti prošla je kroz štap, podigla me je metar i pol u visinu i tako me je vukla tridesetak metara. Bio sam u plamenu, eksplodirala mi je tenisica! Gorio sam. Pao sam u tešku komu i tu gubim pamćenje", prisjeća se Urošu Vasiću nesreće.
Na iznenađenje svih, probudio se iz kome
Od siline eksplozije, mještani su mislili da je netko minirao most. Počeli su ga gasiti i zvati hitnu pomoć. Tada je počela borba za njegov život. Iz Jagodine je prevezen u Ćupriju misleći da je gotov i da nema smisla voziti ga u Beograd. Ipak su krenuli, no vozilo hitne pomoći s Urošem u komi pokvarilo se na putu pa su morali čekati drugo.
"Tek oko ponoći stigli smo u Beograd. Lice mi je bilo izgorjelo, leđa, ruka. Mišići su bili razneseni, na pojedinim dijelovima ostale su samo kosti. Srećom, vitalni organi su bili dobri. Poslije tri dana, na iznenađenje svih, probudio sam se. Bio sam prikovan za krevet, sav u zavojima. Zavoji su išli do pola očiju, a nisam mogao da se mrdnem. Jedan trenutak je promijenio sve. Prvih dana je tijelo bilo toliko opterećeno bolom da se više nije moglo naći gdje boli i što se događa, a onda sam počeo osjećati bol od koje se umire", ispričao je Vasić.
U bolnici je prvih mjesec i pol dana morao spavati sjedeći. U sljedećih šest mjeseci bio je u 64 potpune anestezije, imao je 40 teških operacija i smršavio 40 kilograma. Usprkos strašnim tjelesnim ozljedama, 24. rujna 2004. godine izašao je iz bolnice na vlastitim nogama. No, njegovo liječenje još nije bilo gotovo i pred njim su bile još neke operacije. Kako kaže, i dalje čeka da se pogodi idealan trenutak: vrijeme, novac i još neki uvjeti uključujući, naravno, i sreću.
Najgori i najsretniji trenutak u isto vrijeme
No, najgori trenutak je bio kada su mu rekli da za ruku i nogu nema spasa te da ih treba amputirati, prisjeća se ovaj dosad neviđeni medicinski fenomen.
"Poslije nesreće, zakazali su mi amputaciju ruke i noge. 'Kako ću igrati nogomet?!' Bezbroj pitanja za tadašnjeg tinejdžera. Odveli su me u operacijsku salu i dali potpunu anesteziju. Pozdravio sam se s rukom i s nogom. Kad sam se probudio iz anestezije, pitao sam što se dogodilo. Kažu mi da je liječniku koji me je trebao operirati hitno nešto iskrsnulo i došao je dr. Zdravko Petković, koji je procijenio da se ruka i noga ipak mogu spasiti".
Doktori su mu rekli da nakon takvih ozljeda neće moći normalno funkcionirati i kako neće moći podići više od kilograma. Usprkos svemu, danas Uroš ima više životne energije od bilo koga.
"Samo idem dalje! Navikao sam se na bol, trpim ga 24 sata, ali kada najviše zaboli, ja trčim, tako da ima razloga zašto boli. Vježbam u teretani, u dobroj sam kondiciji i planiram istrčati polumaraton", rekao je.
Trenutno radi u turističkoj agenciji, ali ima razne ambicije. Između ostalog, želi se baviti motivacijom i treninzima osoba koje imaju invaliditet ili su preživjele tešku nesreću, prenosi Blic.
