Svaka ženska osoba na društvenim mrežama je zapanjujuće lijepa. Savršenih proporcija, tijela u obliku pješčanog sata, prčastog nosića, velikih očiju, uvijek dotjeranih s dugom, svilenom kosom.
Iako mladi diljem svijeta znaju da je većina fotografija takvih djevojaka (i muškaraca) varka, da je riječ o tisuću i jednom filteru, algoritmima i pozi koju "model" zauzme, i dalje stvaraju veliku nesigurnost u očima onih koji tek odrastaju i koji se smatraju manje vrijednima.
Činjenica da "dotična u stvarnosti ne izgleda tako" svima je jasna, ali ne pomaže. I dalje mlade djevojke žele izgledati baš poput nje - savršeno. Jedno je, smatraju stručnjaci, uspoređivati se s onom jednom najljepšom curom u školi, a drugo je kad upalite mobitel i svaka je baš to - najljepša cura u školi.
Paradoks prihvaćanja
Na društvenim mrežama često možemo vidjeti da baš te, savršene, djevojke prihvaćaju žene svih veličina i proporcija, dižu svijest o tome kako je odlično imati 30 kila viška dok mućkaju niskokalorični smoothie, piše Vox. Ta "tjelesna pozitivnost" je možda jedna od najvećih laži modernog stoljeća. Naš svijet je, uz sav trud, neprijateljski raspoložen prema debljim ljudima. Problem je u tome što se ti bitni razgovori za dizanje svijesti uglavnom odvijaju na društvenim mrežama, platformama koje su se u prošlosti pokazale neozbiljnim za dubokoumne teme. Ipak, bili su vodeće platforme svake revolucije.
Studija 2020. provedena nad djevojkama preddiplomskih studija pokazala je kako ih je većina nezadovoljna svojim tijelom nakon što su se uspoređivale s "news feedom" Instagrama i Facebooka. Iako je TikTok još uvijek premlad da bi bio predmet kakve studije, anegdotski učinci na sliku tijela njegovih korisnika bili su, prema nekim izvještajima, ozbiljni. Ovog ljeta NBC News razgovarao je sa sedam žena u dobi od oko 20 godina koje su rekle da ih je sadržaj koji su pogledali u aplikaciji "gurnuo da se više priklone prehrani i režimu vježbanja u opasnoj mjeri". Svih sedam je reklo kako su bile relativno zadovoljne svojim tijelom, sve dok im svako malo nisu iskakali heshtagovi vezani uz fitness.
Početkom prošlog desetljeća sve je više kompanija, poput Dovea, odlučilo u svoje reklame uključivati žene svih veličina. Časopisi u jednom trenutku nisu imali smo mršavice - za to je najbolji primjer raznolikosti plus-size mofel Ashley Graham na naslovnici Voguea:
:format(webp):no_upscale()/cdn.vox-cdn.com/uploads/chorus_asset/file/22230389/Screen_Shot_2021_01_12_at_12.08.18_PM.png)
Lažna "tjelesna pozitivnost"
Jesu li ovakav performativni aktivizam i veća "dostupnost" i promocija većih tijela učinili da se neki ljudi osjećaju bolje? Sigurno. Ali gotovo čim je pojam "tjelesna pozitivnost" postao mainstream, njegovi neuspjesi već su bili očigledni, barem onima koji su ih ozbiljno shvatili. Kao prvo, pojam je bio odvojen od svog izvornog konteksta. Pozitivnost tijela bio je samo jedan dio radikalnog aktivističkog pokreta koji je započeo krajem 1960-ih.Kao što je Amanda Mull napisala u svom članku "Pozitivnost tijela je prevara" za Vox:
"Nitko ne obraća pažnju na ono - zašto bi itko mrzio svoje tijelo? Nema inherentne nesreće ni za ženstvenost, ni za debljinu, ni za bijelce, ni za crnce, ni za bilo što drugo što su standardi ljepote već dugo tretirali kao problem. Uvjeti pod kojima se gnušamo socijalno su konstruirani, ali u praktičnom smislu vrlo su stvarni".
Problem je inzistiranje na tome da jedino što debele ljude deblja jest njihov vlastiti nedostatak volje, kada je 60 godina medicinskih istraživanja pokazalo da prehrana gotovo kategorički ne djeluje kod mnogih. Od početka pandemije mnogi su nakupili kilograme, a tome rijetko tko govori. Nije problem debljina o kojoj svi pričaju - bilo bi bolje obratiti pozornost na tjeskobu i depresiju sveprisutniju u ovim teškim vremenima. Iako ćete vidjeti pregršt sadržaja na društvenim mrežama koji ohrabruju "deblja" tijela, "thick" žene i prihvaćaju svaki postotak masti na tijelu, još uvijek ćete češće vidjeti ono "fitness savršenstvo".
