Tragedija koju svi znaju /

Ovo je popis Hrvata koji su bili na Titanicu: Puno ih je poginulo, a donosimo priče nekolicine preživjelih

Nažalost, većina Hrvata je poginula, ali neki su se uspjeli spasiti

10.1.2021.

16:00

RMS Titanic, bio je britanski prekooceanski brod koji je potonuo u sjevernom Atlantskom oceanu u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, nakon sudara s ledenjakom, za vrijeme svog prvog putovanja iz Southamptona u New York.

Među 1316 putnika, od kojih je 818 izgubilo živote u ovoj užasnoj i nezapamćenoj nesreći, bilo je i više Hrvata koji su dolazili iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dijaspora.hr prenosi popis onih koji su, nažalost, izgubili život:

Čačić Jago/Grga, 18, neoženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.

Čačić, Luka, 38, oženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.

Čačić, Manda, 21, neudata, Široka Kula, išla u South Chicago, Illinois.

Čačić, Marija, 30, neudata, Široka Kula, išla u South Chicago, Illinois.

Čalić, Jovo, 17, neoženjen, Breznik, išao u Sault Ste. Marie, Michigan.

Čalić, Petar, 17, neoženjen, Brezik, išao u Sault Ste. Marie, Michigan.

Čor, Bartol, 35, oženjen, Kričina, išao u Great Falls, Montana.

Čor, Ivan, 27, oženjen, Kričina, išao u Great Falls, Montana.

Čor, Ljudevit, 19, oženjen, Kričina, išao u St. Louis, Missouri.

Čulumović, Joso, 17, neoženjen, Lipova Glavica, išao u Hammond, Indiana (on se ukrcao pod imenom Ećimović).

Dakić, Branko, 19, Gornji Miholjac, posmrtni ostaci nikada nisu nađeni

Dika, Mirko, 17, neoženjen, Podgora (Crikvenica?), išao u Vancouver, Kanada.

Dimić, Jovan, 42, oženjen, Ostrovica, išao u Red Lodge, Montana.

Draženović, Josip, 33, oženjen, Hrastelnica, išao u New York. Njegovo tijelo pronašao je brod MacKay Bennett i položeno je u more 21. travnja 1912.

Hendeković, Ignjac, 28, oženjen, Vagovina, išao u Harrisburg, Pennsylvania. Putuje s Matildom Petranec. Njegovo tijelo je pronašao brod MacKay Bennett,, pokopano je 10. svibnja 1912. u katoličkom groblju Mount Olivet, Halifax.

Karajić, Milan, 30, oženjen, Vagovina, išao u Youngstown, Ohio.

Orešković, Jelka, 23, neudata, Konjsko Brdo, išla u South Chicago, Illinois (putuje s Lukom i Marijom Orešković).

Orešković, Marija, 20, neudata, Konjsko Brdo, išla u South Chicago, Illinois (putuje s Lukom i Jelkom Orešković. Marijina majka je kasnije primila L50 od Mansion House Titanic Relief Fund).

Orešković, Luka, 20, oženjen, Konjsko Brdo, išao u South Chicago, Illinois (putuje s Marijom i Jelkom Orešković).

Pavlović, Štefo, 32, oženjen, Vagovina, išao u Harrisburg, Pennsylvania.

Petranec, Matilda, 28, udovica, Vagovina, išla u Harrisburg, Pennsylvania (putuje s Ignjacom Hendeković. Njezina putna karta pronađena je na tijelu g. Hendekovića.

Pocrnić, Mate, 17, neoženjen, Bukovac, išao u South Chicago, Illinois (nekad je pisan i kao “Pacruic”, “Pecruic” i “Pokrnic”).

Pocrnić, Tomo, 24, oženjen, Bukovac, išao u South Chicago, Illinois (nekad je pisan i kao “Pacruic”, “Pecruic” i “Pokrnic”).

Smiljanić, Mile, 37, Pisač kod Udbine, nije poznato u koje mjesto je išao. Njegovi posmrtni ostaci, ako su bili i pronađeni, nisu nikad identificirani.

Stanković, Ivan, 33, neoženjen, Galgovo, išao u New York. Na internetu se može pronaći da je Stanković već prije bio u Americi

Strilić, Ivan, 27, oženjen, Široka Kula, išao u South Chicago, Illinois.

Turčin, Stjepan, 36, oženjen, Bratina, išao u Youngstown, Ohio.

Ovom popisu možemo dodati i ime svećenika benediktinca Josipa Perušića (Josef Peruschitz) koji je rođen 1871. u Njemačkoj (Bavarska), ali hrvatskog je podrijetla. On je putovao u Minnesotu da bi preuzeo dužnost ravnatelja tamošnje srednje škole. Poznato je da je odbio ući u čamac za spašavanje da bi dao prednost suputnicima da spase život.

Bilo je onih koji su preživjeli

Ovo je popis onih koji su preživjeli:

Ivan Jalševac, 29, Topolovac. Žena mu Kata ostala je u njegovu rodnom selu. Išao je u New York, ali poslije spašavanja pošao je u Galesburg, Illinois, gdje mu je živio prijatelj Franjo Karun. S vremenom Jalševac se vratio u Hrvatsku i umro je 1945. u rodnom selu.

Nikola Lulić, rođen 24. veljače 1883. u selu Konjsko Brdo u Lici. Pobjegao je iz austrijske vojske 1902. i otišao u Ameriku. Živio je u Chisholmu, Minnesota i radio u rudniku “Alpena Mine”. Ujesen 1911. vratio se u Hrvatsku posjetiti obitelj, ženu Martu i dvoje djece. Budući da je već bio nekoliko godina u Americi, kada je pošao nazad služio je kao neslužbeni vodič drugim iseljenicima koji su mu zauzvrat platili putnu kartu. Ukrcao se na Titanik u Southamptonu i pošao u Minnesotu. Poslije brodoloma, Lulića je spasila Carpathia, na kojoj je bio velik broj hrvatski mornara.

Po dolasku u New York, Lulić je umjesto u Minnesotu otišao ujaku Rossu Rosiniću u Chicago, Illinois. Poslije Prvog svjetskog rata Lulić se vratio u svoj rodni kraj i bavio se poljoprivredom. Ali, kako se od tog nije moglo živjeti, išao je više puta između dva svjetska rata u Francusku kao sezonski radnik.

Lulića žena Marta umrla je dosta rano i on se sam brinuo za brojnu djecu iz svoja dva braka. U starijim danima živio je dosta samotno i umro je 1962. u Perušiću, u kući svoje najmlađe kćerke Mare (*Milan Gnjatović, u pjesmi “Potonuće broda Titanica”/Narodna američka Pjesmarica. St. Louis: Ivan Sikočan, 1913., spominje ga netočno kao Nikola Lukić).

Mara Osman, 31, udata, Vagovina, išla je u Harrisburg, Pennsylvania. Poslije brodoloma spasio ju je brod Carpathia. Nakon dolaska u New York (18. lipnja 1912.) otišla je sestri Rudolphi Paulovich u Steelton, Pennsylvania (u imigrantskom uredu piše da je neudata i da je Poljakinja). Gore spomenuti Gnjatović u svojoj pjesmi navodi Maru kao jednu od troje Hrvata koji su preživjeli tragediju Titanika.

Hrvatska