Sto ljudi, sto ćudi. Sto država - sto običaja. Pogotovo onih koji se tiču dočeka Nove godine jer diljem kugle zemaljske, svatko na sebi svojstven način govori zbogom onoj staroj!
"Recimo u Danskoj će razbijati tanjure koje nisu koristili. U toj istoj Danskoj će skakati sa stolica. Ili u Peruu, što je meni opet osobno zanimljivo, da se ljudi doslovce potuku", ispričao je etnolog Tomislav Pletenac.
Vatromet i odbrojavanje, čini se, za neke nisu dovoljni, pa idu korak dalje! Primjerice, dok se u Sibiru kupaju u ledenom jezeru, Kubanci se u ponoć slade grejpom, a Španjolci s 12 zrna grožđa, po jedno za svaki mjesec u godini.
Nekoliko stotina kilometara dalje, u Francuskoj, palačinke su sinonim za zdravlje i bogastvo pa se u toj najsjajnijoj noći ne razmišlja o kilogramima! Ipak, najrasprostranjeniji i najjednostavniji običaj je onaj kakav se prakticira i kod nas - doček nove na gradskim trgovima.
Dobri stari običaj dočeka na trgovima ne prolazi u dalekom Čileu
jer ondje se Nova godina dočekuje na groblju. I dok se u Lijepoj
našoj crvenim donjim rubljem prizivaju neka bolja, seksualna
vremena, u Irskoj se drže običaja lupanja starim kruhom po
zidovima kuće kako bi otjerali zle duhove. No, sve je to zapravo
čista matematika. Nečemu okrećemo leđa kako bismo krenuli u nešto
posve novo.
"Imate tako u Nikaragvi, recimo, paljenje iste lutke, zapravo
strašila, koje mora sve sa sobom odnijeti u prošlost, a mi sad
idemo čisti u budućnost", otkrio je Pletenac.
No svi ovi običaji zapravo su relativno friški, jer Nova se godina, povijesno gledajući, na ovakav način slavi odnedavno.
Jedni su nekoć Novu čekali u ožujku, drugi pak u listopadu, a zahvaljujući Juliju Cezaru ujedinili smo se u tom famoznom prvom siječnju. Rijetki su običaji naslijeđeni iz tog davnog doba. No isprepleteni s ovim modernima daju jednu tradiciju koje se rado pridržavamo.
