Kako i ja svakoga ljeta posjetim roditelje na krajnjem rtu Korčule, tako se i dalje nadam našem susretu te spontanom seksu – ne može s onako gadnim tipom biti iz ljubavi, sigurno ju nečim ucjenjuje, a upravo ja ću biti taj koji će je osloboditi.
Zato sam se jučer fino podšišao, podaprao i obrijao, počešljao monoobrvu i krenuo na put za jug. Nikad ne znaš kad će ti se ukazati sreća, kvalitetan dekolte, teleći vrat s roštilja ili susret s Beyonce Knowles, pa zašto ih ne dočekati spreman.
Nisam obožavatelj njenih pjesama, i pleše mi nekako preagresivno, ali ono lišce uokvireno bisernim zubićima i griotnim okama, tjera me na gledanje spotova pa makar mi umjesto nje pustili ton i Drozge, i Severine i Huljića zajedno – ja sam hipnotiziran. Kako je moj 68-godišnji otac nedavno slomio nogu beruć šparoge, a baka obitava među sapunicama (91 na grbači, ali izgleda bolje od svih nas zajedno), tako mama rikava od kućanskih poslova. Pa sam, ostavši opet bez posla, došao malo pomoć oko kuće, drva, loze, da relaksiram mamu i priuštim joj malo odmora.
Iako je naše najduže razdoblje bez svađe u zadnjih tridesetak godina iznosilo oko 110 minuta, rekordi su stvoreni da se ruše, a kako je Junior kod druge bake sretan, sit i berićetan, rekoh, Korčulo, eto Ribe.
I tako sam prvo jutro nakon pometanja, pranja kutije za kompost i šetnje naše tjerajuće kuje Bibe (mislio sam da nije toliko naporno, sad mogu desankom paučinu čistit bez stolice), krenuo i čistiti ribu za ručak. Kako je kuća udaljena svega 20 metara od mora, riba se čisti ispod bora, s nogama umočenim u plićaku. Bacio sam pogled na par usidrenih jahti ispred svog mola, sjeo na najdražu stijenu i izvadio pribor: riba, posuda za očišćenu ribu, oštar nož, daska, udica. Primio sam prvu bukvicu, ribu za sirotinju, treća klasa kojom se nekad hranilo zle mačke, ali kako su moji mudri Dalmoši za potrebe kupovanja SUV-ova pobili sve što pliva, diše i egzistira pod morem (pitate se zašto nema novih epizoda Spužva Boba – eto zašto!), tako je danas i ovo delicija. Osim ako ne želite jesti patagonijskog albino lignjuna ili oradu s jednom perajom jer pliva samo u pravcu kazaljke na satu, a umjesto na kost se nabodete na čip ili barkod...
Sjedam, sunce prži, cvrčci kokodaču, uzmem ribicu u dlan, okrenem glavu prema sebi (nikako obratno) i laganim potezima nožem stružem ljuske, na korčulanskom – lustre. Nakon lustrifikacije na dasci otfikarim glavu s pripadajućom utrobom, crijeva sačuvam za pecanje, a glavu hitim par metara od sebe prema pučini kako bih primamio površinsku ribu. Stvar se ponovila nekoliko puta, upoznao sam i stanovnike priobalja, dva krupna raka Kosmača, set kozica i pokoju osu (za njih se uvijek jedna glava hiti par metara dalje na obalu) te vidio kako na palubu najbliže jahte izlazi ona, tamnoputa seksi teta koja se proteže prije neumitnog skoka u more!
Beyonce se kupa u mojoj uvali, Kriste sveti blaženi, kaj sad!? Više ne razmišljam purgerski, prebacujem se na galebarski mode, pokušavam razmišljat na ruskom kako bih pokrenuo neprijateljski avion snagom misli kao gazda Clint u onom glupavom filmu. Što bi učinio pravi galeb Čehinjar?
Odvezao se barkom, ali barku nemam, auto nemrem turirat jer imam Clia, moram skočiti u more i nekako dominirati, privući pažnju. Jes da je vaš omiljeni komentator 2002. bio veteranski prvak Hrvatske u plivačkim maratonima, ali to je bilo dok još je Tito bio živ. Ma to je to, moram stisnut zube i rasturiti. Zaletim se, skačem ko tuljan na haringu i ronim što duže mogu jer je jahturina na barem 70-80 metara. A mogu 50. Dobro mogao sam. Dvadeset metara prođem bez frke, a onda zamah, zamah, udisaj, gledanje - ništa, zamah, zamah, udisaj, gledaj kučko nemrem više, zamah, umirem, zamah, gleda, zamah, gleda!? Zamah, zamah, zamah, zadav, koliko još jebote, zamah, šeretski osmijeh dok prolazim onkraj njene jahte, i baaaam... Grč u listu. Tonem, plačem, bubaaa!
Simpatični norveški bračni par godišta Zvonimira Rogoza nekim me kolcem privukao na njihovu, susjednu jahtu i dao mi gutljaj groga kad su vidjeli kako me boli nožurda. Sa susjedne jahte su se mojoj Beyonce na pramcu pridružile još tri-četiri toplesaste Barbike, sve redom zabrinutog izraza lica. Bol popušta, zahvaljujem Olafu, pijem zadnju rakijicu i skačem prema odprije ciljanoj jahti. Beyonce uopće nije Beyonce, ali je prekrasna mulatkinja grejpfrutastih sisića, pa dolazim do njenog sidrenog lanca koristeći najkvalitetniji zapadnolondonski naglasak.
"Hello beauty, where are you from?" "From Čakovec, and you? "Ne seri, jel znaš Nikicu i Prasice iz Palinovca?" "Joj, ja sam ti z drugog kraja." "Jel delaš na fiskalnu, ili za keš, vidim nije ti loše..." "Ahahah, za keš, naravno, zbrčkam dedi jajca dvaput dnevno, i zaradim si za godinu dana faksa. Joooj daj se pazi, eno se već zbudil, beži..."
Krasotica nesumnjivo jednog manjinskog podrijetla odlazi milkiti svog darežljivoga gospodara, kao i njene frendice, a eskort, iako zabranjen, i dalje fino puni nečije džepove i osigurava egzistenciju. Silueta sijedog djedice dikanasto-barba lukaste konstrukcije, kojeg pridržavaju dva head & shoulders bodigarda, sretno drhturećim ručicama lovi guzičice i sise netom propupalih Hrvatica, a ja se vraćam plivajuć prsno nazad na obalu čistiti ribice. Koje su uglavnom razgrabile mačke, rakovi i pokoji galeb, pa stanem na stijenu i lovim cipliće i špariće s pogledom na ploveći kupleraj. Dida je upalio muziku, trešti ABBA, curke skaču kao programirane, deda se trlja štapom i tu i tamo zaplješče...
Zašto bi Hrvatska legalizirala prostituciju i drogu, kad od toga i ovako jedan dio njezinih tajkuna živi apsolutno savršeno. Šteta što nisam Robin Hood da to promijenim, ali niti sam dovoljno pametan, niti dovoljno hrabar. Potrošio sam sva crijeva, ribice se razbježale, skačem u more i divim se danu. Jes da je daleko od Zagreba, ali se brate duplo veseliš i uživaš. Ulovio sam pola kile sitneži od desetak deka, očistio ih, skupio granje i zapalio vatru. Slutim divan obrok, sav sam slan, a nisam ni fasovao triper i imam novu frendicu na fejsu. I tko onda kaže da je život loš! Bazgiliiiii (starci misle da ne pijem, pa sam na soku od bazge, ajd živili vi meni)!
