Prve uspomene kojih se Marina Čepmen seća iz detinjstva vezane su za guste šume, reku koja protiče pored nečeg nalik kolibi i kasne popodnevne sate koje je provodila viseća sa grana ogromnog drveća.
Kada je imala tri godine, ona je kidnapovana, ali su je, igrom slučaja, otmičari ostavili u kolumbijskoj džungli, verujući da neće preživeti u divljini.
Ona je uspela da preživi, kako tvrdi, zahvaljujući divljim životinjama i to pre svega majmunima, koji su je prihvatili u svoju skupinu, pišu britanski mediji.
Njena potresna priča dobila je sasvim novi obrt kada su je u okolini pograničnog grada po imenu Kukuta pronašli lovci.
Dolazak u civilizaciju nije prošao onako kako bi se očekivalo, pa se devojčica ubrzo našla na ulici, deleći život sa brojnim lutalicama.
Čak i kada je usvojena uz pomoć socijalne službe, njena agonija nije se završila jer su je novi roditelji zlostavljali i tretirali kao robinju.
Uspevši da preživi sve nedaće, Marina je danas uspešna domaćica, udata za crkvenog muzičara, majka i baka, volonterka i stručnjak za južnoameričku kuhinju.
Čepmen je svoj život pretočila u memoare pod nazivom “Devojčica bez imena” (The Girl with No Name) koji će se ovog aprila pojaviti u knjižarama širom sveta.
