Dok većina poslodavaca cijeni točnost, a uranjeni dolazak na posao smatra se odlikom predanog radnika, jedan krajnje bizaran slučaj iz Španjolske pokazao je da i najbolje namjere mogu imati ozbiljne posljedice ako se kose s pravilima tvrtke.

Naime, kako je to neki dan prenio portal AS, a za njim i brojni svjetski mediji, 22-godišnja logističarka iz Alicantea dobila je otkaz jer je gotovo dvije godine uporno dolazila na posao čak 40 minuta prije početka smjene.

Djevojka je ugovorom imala definirano radno vrijeme koje je počinjalo u 7:30, međutim s vremenom je razvila naviku dolaska na radno mjesto između 6:45 i 7:00 sati. 

Iako bi se takva predanost na prvu mogla činiti pohvalnom, njezin poslodavac u tome nije pronašao elemente entuzijazama već je ustvrdio da u to vrijeme nije imala što raditi i da njezino rano prisustvo nije doprinosilo poslovanju.

Uprava tvrtke djevojku je u više navrata obavijestila da se mora držati radnog vremena, međutim unatoč usmenim i pismenim upozorenjima, nastavila je sa svojom praksom. 

Evo opet mene ranije moji ljudi

Nakon što je 2023. godine primila i službenu opomenu, zabilježeno je da je još najmanje 19 puta stigla na posao znatno prije početka smjene.

U nekim je prilikama čak pokušavala prijaviti svoj dolazak putem službene aplikacije tvrtke i prije nego što bi fizički stigla u ured, što je predstavljalo dodatno kršenje internih protokola o pristupu sustavu. 

Situacija je dodatno eskalirala kada je poslodavac djevojku optužio za još jedan prijestup – prodaju rabljenoga akumulatora iz službenog automobila bez dopuštenja. 

Iako se to naizgled učinilo kao manji incident, taj je čin, u kombinaciji s upornim ignoriranjem pravila o radnom vremenu, za poslodavca bila je to kap koja je prelila čašu te je to ispred suda predstavio kao jasan dokaz nelojalnosti i ozbiljnog kršenja povjerenja.

Nakon što je djevojci uručen otkaz zbog "ozbiljnog neprimjerenog ponašanja", podnijela je tužbu Socijalnom sudu u Alicanteu uz tvrdnju da je otkaz bio nepravedan i neutemeljen, ali je sud stao na stranu poslodavca. 

U presudi je rečeno da ključni problem nije bila njezina "pretjerana točnost", već kontinuirani neposluh i tvrdoglavo odbijanje poštivanja jasno postavljenih pravila radnog mjesta. 

Sudac je pojasnio da je poslodavac imao pravo postaviti granice te naveo da ih je zaposlenica je sustavno ignorirala. A takvo se ponašanje, prema članku 54. španjolskog Statuta radnika, smatra teškim prekršajem i opravdanim razlogom za izvanredni otkaz ugovora o radu.