Devet mjeseci ljudi u Hrvatskoj nisu se imali gdje nasloniti. Sve do ponedjeljka, kad je svečano otvorena unutrašnjost kafića - i ponovno se ukazao - ŠANK. Makar za njim morali i sjediti, kao što preporuča Krunoslav Capak, jer - za šankom se sve može: i sjediti i stajati i blago nalaktiti, biti sam i u društvu, u veseloj raspravi ili tihoj kontemplaciji, može se piti i kratki espresso i štrukani pelin, može se razgovarati s poznatima i nepoznatima, i rano ujutro i kasno navečer.
Na šanku se može plesati, žaliti na partnera ili partnericu, ostaviti plaću, okrenuti rundu, ispod šanka se može spavati. Tamo se upoznaju nove ljubavi i vode najbolje rasprave. Hrvati ga vole, o njemu pišu pjesme, po njemu se zovu bendovi. I nemojte misliti da promoviramo kulturu alkoholizma - nego hrvatsku kulturu u kojoj šank ima važno mjesto.
Aleluja - otvoren je. Kafanska ispovjedaonica ponovno radi za sve vjernike koji tuguju, slave i ljubuju.
"Imali smo ludu priču prije par godina, ljudi su se ovdje na šanku upoznali, zaljubili su se i priča je sretno završila - vjenčali su se", govori konobar Ilija Đakov.
Šank. Drveni, metalni, keramički ili stakleni - nije važno. Na njemu se sklapaju najveća prijateljstva, nastaju najbolje priče, a u teškim vremenima, kada se nemate na koga osloniti - šank je uvijek tu za vas.
"Pokazao se dosta čvrstim, da se dosta sudbina i ljudi na njega mogu osloniti i nasloniti. Dobro šankovsko drvo uvijek je natopljeno suzama, alkoholom i radničkim znojem radnika koji dolaze na rundu nakon posla", kaže povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović.
Druženje s demosom opet je počelo
Tin se u dvije godine iza šanka, kaže nam, nagledao svega. I on je spajao parove, mirio prijatelje i dijelio savjete. Zašto Hrvati vole zasjesti nasuprot njega i što najviše naručuju?
"Pa on je kao dio kuće, kao kuhinja doma kod tebe - eto, to je šank. Najčešće mi naručuju pivu, sve vrste piva prolaze", poručuje konobar Tin Franković.
Koliko Hrvati vole šank govori i to da jedan bend nosi njegovo ime, ali i da smo šank opjevali.
Šank nam je oduzela korona, a vratio Capak. Doduše za šankom više nema stajanja, naslanjanja i plesanja - može se samo sjediti. Osim nas i neke druge nacije imaju šankerski mentalitet.
"Mislim da su Amerikanci skloni tom šankerskom životu, takvim poznanstvima na šanku i usputnim razgovorima", jasno će Gavrilović.
Usputne razgovore za ruskim šankovima, Igor je zamijenio hrvatskim. Brzo je pokupio naš mentalitet i shvatio da je srce kafića.
"Uvijek je življe za šankom. A kada je konobar dobar onda je i šank dobar", poručio je šanker Igor Kokourov.
Za dobar šank na daleko se čuje. Najstariji ima tisuću godina, a nalazi se u Dublinu u jednom pubu. Ali, imamo i mi svog stogodišnjaka na kojem su poznate osobe.
Miroslav Krleža, Tin Ujević, A.G.Matoš, svi oni ispijali su svoja pića u ovoj nastarijoj zagrebačkoj krčmi. Na ovom šanku, koji je star preko 100 godina gemište su ispijali gospon Fulir i Šafranek iz poznatog filma Tko pjeva zlo ne misli.
Idem malo prek k Žnidaršiću - i danas je popularna rečenica. Ovaj šank ostao je popularan i među glumcima.
"Mi smo tu, družimo se sa demosom, dakle narodom, a socijalni smo jer pomažemo ljudima i sami sebi jer sjedimo gdje nam paše", kaže glumac Kristijan Ugrina.
Druženje sa demosom opet je počelo. Šankoljupci uživaju jer nitko nije siguran hoće li potrajati .
