Kukovi bole, koljena još i više, na petama i stopalima bezbroj žuljeva, a ti samo ideš korak po korak, trčiš i trčiš i trčiš, kraja kao da nema. Tako je jedna Britanka prije par godina opisala svoj ultramaraton.
Klasični maraton je dug 42 kilometra, a ovaj je dug 211 kilometara. Trči se cijelu noć, dan, pa onda opet noć. Prva Hrvatica koja je istrčala tih 211 kilometara na mađarskom ultramaratonu prošli tjedan nije profesionalna sportašica, već je profesionalka u nečem drugom. Mladenka Buić glavna je medicinska sestra interne u općoj bolnici u Puli. Svoje šihte u bolnici kombinira s treninzima.
Tenisice navlači već oko pet ujutro. Prve kilometre otrči prije jutarnje smjene.
„I onda krećem na posao, dođem na posao sretna i u iščekivanju što ću, kakav odjel ću naći“, ispričala je Mladenka Buić, glavna sestra službe za Internu medicinu OB Pula i ultramaratonka.
Već osam godina vodi odjel sa 150 medicinskih sestara i tehničara.
Kolege hvale njen trkački ritam i na poslu.
„Izrazito je smirena, stabilna i mislim nakon svih ovih trkačkih uspjeha da je to prenijela i na posao“, kazao je Boris Kopić, glavni tehničar dnevne bolnice pri službi za internu medicinu.
„Ona je uvijek bila jako uporna to je vjerojatno i odlika zbog čega i uspijeva u tom svom sportu“, rekla je Danijela Fabris Vitković, pročelnica službe za internu medicinu.
Mladenka je trčala 28 sati i 36 minuta u komadu. Otprilike svakih 4-5 kilometara ima okrpijepnu stanicu, na pauzi može popiti ili pojesti i osvježiti se. I tako ukupno 211 km. U cilj je stigla 15.
„Onaj najgori dio bih ja možda rekla da je nakon utrke. Osjećaš se umorno, ne spava ti se ne znaš di bi sam sa sobom, kraj je svega i ono što sada, a za ništa sposoban nisi pa čak ni za jesti“, ispričala je Mladenka.
Imala je, kaže, sto prilika za odustajanje.
„Bilo je bolova, bilo je lomova slomila sam rame na jednom od trčanja na Lungomaru i evo bila sam u dezolu zavoju čak jedno mjesec dana sam izdržala nisam mogla ništa ni počešljati se ni jesti ni auto voziti, ali mogla sam trčati, tako da nisam odustajala“, rekla je Mladenka.
Trči svaki dan osim petka. Petkom odmara da bi mogla trčati cijeli vikend. Najčešće uz prijatelje.
„Na treninzima se zapravo nalazimo dva do tri puta tjedno. Ja se njoj apsolutno divim i mislim da to što radi je ludo, to joj uvijek kažem da je luda, mislim u pozitivnom smislu, i hrabro“, kazala je Barbara Kešmer, prijateljica.
Sprema se već za iduću godinu i ultramaratonsku dionicu dugu 246 km od Atene do Sparte – Spartatlon. A najbolje od svega, pulska Spartanka ne trči cijeli život.
„Sportom sam se evo počela baviti evo prije četiri godine. Znači u 37. godini života“, rekla nam je.
I sad dok je još drži adrenalin, u glavi istrčava nove kilometre i na stazi i na poslu.
