Prigodnim tradicionalnim programom „Da se ne zaboravi“ Dubrovčani u petak obilježavaju 30 godina od početka srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik i jug Hrvatske u Domovinskom ratu - 1. listopada 1991. godine.
Program počinje u 9.30 polaganjem vijenaca kod Spomen križa na
gradskom groblju Boninovo, nakon čega na brdu Srđ slijedi
polaganje vijenaca uz molitvu i prigodan program. U 17 sati bit
će otvorena Međunarodna znanstvena konferencija „Dubrovački
medijski dani“ s temom 30 godina od napada na Dubrovnik, a u 18
sati u luci Gruž spustit će se vijenci u znak sjećanja na
poginule na moru. Sveta misa za sve poginule u Domovinskom ratu
služit će se u 19 sati u franjevačkoj crkvi Male braće, a u 20
sati u kinu Sloboda bit će prikazan film „Od toga dana“ autorice
Slavice Šnur.
Točno u 6 sati prvog dana listopada 1991. godine više od 13
tisuća pripadnika jugoslavenske vojske, uz pomoć srpskih i
crnogorskih rezervista, napali su s kopna, mora i iz zraka
područje Dubrovnika i jug Hrvatske. Među neprijateljskim snagama
bili su pripadnici užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa te
9. Vojno pomorskog sektora Boka, uz značajnu potporu
zrakoplovstva, više od 120 teških topničkih oružja, oko 100
tenkova te 50 oklopnih transportera.
Brojnoj i dobro naoružanoj agresorskoj vojnoj sili na crti obrane
dugoj više od 200 kilometara suprotstavilo se 750 slabo
naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika postrojba
dubrovačkoga ZNG-a, policije te dragovoljaca iz sastava
Teritorijalne obrane.
Već prvog dana Dubrovnik je ostao bez struje i vode, a s ciljem
potpune informativne blokade agresor je zrakoplovima raketirao
zgradu Centra za obavješćivanje te repetitor i relej na Srđu,
čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Prve
granate ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog
korpusa s položaja oko Trebinja pale su na uže dubrovačko
područje, naselja Bosanku na brdu Srđ i Mokošicu.
Samo u prvom tjednu listopada poginulo je 27, a ranjeno 100
dubrovačkih branitelja i civila.
Već 5. listopada srpsko-crnogorski agresor zauzeo je Konavle i
Slano i tako presjekao i posljednju kopnenu vezu s ostatkom
Hrvatske. Do kraja listopada izbio je na same prilaze gradu u
kojem je, bez struje, vode i redovite opskrbe hranom, ostalo 50
tisuća ljudi. Hrabri dubrovački branitelji uspjeli su spriječiti
ulazak srpsko-crnogorskih postrojbi u grad i učvrstili crtu
obrane.
Najteže dane u svojoj višestoljetnoj povijesti Dubrovnik je
pretrpio u studenome i prosincu 1991.. Od 8. do 14. studenoga te
6. prosinca, na blagdan Svetoga Nikole, u jakim napadima na grad
je palo više od 5.000 topničkih projektila, a u napadu 6.
prosinca više od šesto ih je palo na dubrovačku povijesnu jezgru.
Uništeni su brojni spomenici kulture. Devet zgrada potpuno je
izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45
projektila palo je na Stradun.
Tijekom srpsko-crnogorske agresije na dubrovačko područje
poginula su 184 branitelja i 92 civila, a ranjeno je više od 1500
osoba. U srpskim koncentracijskim logorima bile su zatočene 423
osobe, a bilo je više od 33 tisuće prognanih i izbjeglih.
Na području od Stona do Konavala spaljeno je 2127 kuća, kao i
zaštićeni, skoro pet stotina godina star Arboretum u Trstenom.
Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog
područja, a ono što nije spaljeno i uništeno, opljačkano je.
