Pune 23 minute Martin Kovač i Aleš Olovac uživo su na svojoj Facebook stranici prenosili brutalno mučenje mladića. Nekoliko sati kasnije, mladić je preminuo u bolnici.
Nasilnici koji su tom snimkom riskirali da ih policija pronađe – s jedne su strane upravo policiji i pomogli da zahvaljujući lokaciji na mobitelu sat vremena nakon dojave pronađu mjesto zločina.
"Što su oni time htjeli, to je teško..svaki ubojica ima neku priču, neku patologiju iza sebe..jesu li oni razmišlali da će ih to odati, da će ih tako lakše naći..vjerojatno su mislili da će čovjeku tako napraviti još veću osvetu", kazala je Majda Rijavec, psihologinja.
Međutim, s druge strane – taj je čin otvorio opasnu zonu u kojoj do sada, iako u svijetu nije izoliran slučaj – mi nikada nismo bili. Brutalnu, krvavu, zumiranu snimku mladića koji se guši u vlastitoj krvi pogledalo je gotovo 250 000 ljudi!
"Ako se sjećate, Mi smo i prije imali slučajeve ‘happy slappinga’… to je ono kad imate unaprijed dogovoreno tučnjavu, prvenstveno kod srednjoškolaca, koja se onda snima I emitira putem video kanala. Sad smo vidjeli nešto slično, ali ono što zabrinjava je količina ljudi koji su to gledali", izjavio je Igor Kanižaj, profesor na kolegiju "Mediji i nasilje" (FPZG).
Policija je snimku uklonila nakon 13 sati, no u međuvremenu ju je 1500 ljudi čak podijelilo na vlastitim stranicama. Prema kaznenom zakonu RH, svaka osoba koja je tu snimku vidjela, a nije prijavila, počinila je kazneno djelo.
"Ovo nije popularna zabava u kojoj mi možemo ostati u našem naslonjaču I reći strašno ili for a, ovdje je stvar u ljudskim životima", rekao je Igor Kanižaj, profesor na kolegiju "Mediji i nasilje".
Iako su mnogi pogledali snimku, a nisu reagirali, psihologinja Rijavec umiruje - to ne znači da se u njima skriva patološka želja za nasiljem.
"Velika većina ljudi ne rade to zbog uživanja nego jer su šokirani i jer žele doći do informacija", izjavila je psihologinja Majda Rijavec.
A negativno, objašnjava, puno više privlači od pozitivnog. Upravo je zato ovakav sadržaj - najopasniji.
