Glumačke kolege opisuju vas kao vrlo impulzivnu osobu... Znam živjeti samo na jedan način - u punoj brzini. Ja sam registrirani ovisnik o adrenalinu - volim skydiving, volim se voziti 220 na sat po autocesti i testirati koliko brzo mogu ući u zavoj. Povlačim se jedino kad su u pitanju emotivne veze. Na vlastitoj sam koži naučila da u vezama ne smije biti testiranja granica.
Kad ste se ljetos iznenada udali za glumca i redatelja Billyja Boba Thorntona, mnogi su bili šokirani... Sve je to bilo kaotično i divlje. Billy Bob za mene je najseksepilnije biće na svijetu. Potpuno sam luda za njim, volim ga toliko da me to gotovo ubija. Mislim da nam je od prvog trenutka suđeno da budemo zajedno, premda toga odmah nismo bili svjesni. Teško mi je padalo što ne mogu biti s njim (Thornton je tada bio u vezi s glumicom Laurom Dern), ali sam se i pitala zašto očajnički želim biti s nekim koga jedva poznajem, s nekim tko, uz ostalo, nije ni slobodan.
U jednom ste intervjuu izjavili da biste po cijeli dan vodili ljubav s Billyjem Bobom... (Smijeh) To je točno. U krevetu možemo ostati tjedan dana jer ne podnosimo razdvojenost. S Billyjem Bobom kao da buktim iznutra. Posljednjih sam se godina povremeno znala osjećati usamljenom: snimala sam filmove, vraćala se sama u hotel i osjećala da me nitko ne voli, premda je moja obitelj uvijek uz mene. Počelo mi je izmicati moje pravo ja, stalno sam nekamo jurila, a nisam imala kome doći i pasti u naručaj. Kad sam završila snimanje filma Girl, Interrupted, napornog filma u kojem sam imala tešku ulogu, osjećala sam se grozno. Ni s čim nisam bila zadovoljna, osjećala sam se posve izgubljenom. Htjela sam biti s Billyjem Bobom, no on je još imao djevojku i među nama nije moglo biti ništa. Danas je on moja snaga, potiče me da budem ponosna na samu sebe i podsjeća me da je sve OK.
U prošlosti ste vrlo hrabro i otvoreno govorili o svojim lezbijskim vezama i seksualnim potrebama... Moram živjeti potpuno i otvoreno se izražavati. Društvo nas trenira da skrivamo osjećaje i ne budemo otvoreni prema drugima jer se uvijek moramo brinuti da ne bismo koga uvrijedili. No, ako ne možete biti otvoreni s drugom osobom, to znači da su laganje i nepoštenje normalni komunikacijski kanali. Je li to svijet kakav želimo? Zar bismo se trebali tako odnositi jedni prema drugima, živjeti iza zida ljubaznosti i lažnih osmijeha?
Vaš govor prilikom primanja Oscara uzburkao je javnost. Posebno kad ste pred najvećom televizijskom publikom na svijetu svome bratu rekli koliko ga volite. Ne mogu prihvatiti da bi duboka sestrinska ljubav prema bratu mogla značiti nešto bezvrijedno i perverzno. Preplavili su me osjećaji i htjela sam Jamieju reći koliko ga volim i koliko mi je u životu značila njegova ljubav i podrška. Ima li nešto loše u tome što ti je brat najbolji prijatelj u životu? Nadam se da nema! Mislim da se ne bih trebala sramiti što sam pred milijardu ljudi rekla svome bratu da ga volim. Ili hoćete reći da ne bismo trebali voljeti svoju obitelj? Zar to što sam glumica znači da sam toliko uvrnuta da bi te riječi mogle značiti kako spavam s vlastitim bratom? Ljudi su se navikli pretpostavljati da je posrijedi nešto prljavo, i to je ono što je bolesno. Moj je brat dobro shvatio što sam htjela reći, a u tom sam trenutku bila toliko sretna da sam mu htjela reći koliko ga volim zbog onoga što jest i kolika mi je podrška bio u teškim vremenima. Jesam li trebala samo zahvaliti Akademiji i otići s pozornice?
Je li vam gluma pomogla da kanalizirate svoje strastvene ispade? Gluma mi je pomogla da se razvijem. Da nisam bila u prilici uzimati maske različitih likova, vjerojatno bih završila u ludnici. Ljudi stalno čitaju te lude priče o meni, a takav su moj image više od mene same napuhali likovi koje sam glumila. A glumila sam razne luđakinje. Ali to nisam ja, ili je to barem samo dio mene, nekakav izraz moje žestine. No, nisam takva u životu, nisam luda i nisam loša. Htjela bih da me javnost vidi kad sam s obitelji, s ocem ili s Billyjem. Vidjeli bi moju toplu i brižnu stranu, opuštenije i nježnije biće.
Prijeđimo na vaš posljednji kino-hit "Gone in 60 Seconds". Što vas je privuklo filmu o kradljivcu automobila? Baš sam bila završila The Bone Collector i još nekoliko filmova, bila sam iscrpljena i deprimiralo me sve u vezi s poslom i glumom. Željela sam se negdje sakriti. Onda sam pročitala scenarij i oduševila se idejom da glumim običnu curu iz radničke klase koja se druži s klapom kradljivaca automobila. Svidjela mi se jednostavnost cijele ideje, no tek kad sam došla na snimanje, shvatila sam da je to film Jerryja Bruckheimera, da je u pitanju nešto veliko, golema ekipa i strašna užurbanost. Ipak mi se svidjelo. Bilo je vrlo zabavno, kao da sam na praznicima, pogotovo nakon filma Girl, Interrupted, u kojem sam cijelu dušu morala uliti u lik. U tom mi je trenutku tako nešto baš i trebalo!
Vaš otac, Jon Voight, poznati je glumac, dobitnik Oscara. Što vas je navelo da krenete njegovim putem? Kao tinejdžerica nisam bila sigurna bih li se htjela baviti glumom. Najveći su mi problem bili brojni proturječni osjećaji prema razvodu mojih roditelja. Oca sam često viđala, no dosta smo se i svađali jer se oboje tvrdoglavimo oko istih stvari. Mislim da sam glumu na kraju odabrala jer sam tako najlakše mogla dati oduška unutarnjem gnjevu. To mi je bilo draže od razgovora s psihijatrima.
Imate li vi i otac isti pristup glumi i životu? Oboje se ravnamo prema istim načelima, a imamo i svoje mračne, opsesivne strane s kojima je teško izaći na kraj. Dugo nam je trebalo da sredimo stvari među sobom, no iz nekog razloga - mislim da sam trebala malo odrasti (smijeh). Posljednjih smo se godina toliko zbližili da sam na neki način opet otkrila svog prekrasnog oca kojem se dugo nisam uspjela približiti. Mislim da je i on s godinama shvatio koliko mogu biti tvrdoglava (smijeh). No, nikako mu se ne sviđaju moje tetovaže. Imam jednu na ruci, jednu na boku i jednu kod pupka. Da vam pokažem...? (Ustaje, raskopčava traperice i pokazuje mi tattoo nekoliko centimetara ispod pupka: "Quod me nutrit me destruit.") To je latinska poslovica koja znači "ono što me hrani ujedno me razara". Za mene ona znači da mi životom upravlja strast, ali i da moram promišljeno i odgovorno izlaziti na kraj s tim vrlo jakim željama i ne dopustiti im da izmaknu kontroli.
Koji vam je očev film najdraži? Ponoćni kauboj. Završna scena sna u kojem Joe Buck, kojega glumi moj otac, trči po plaži. Prije nekoliko godina bila sam s ocem na proslavi obljetnice snimanja Ponoćnog kauboja u New Yorku. Još se naježim kad se sjetim te večeri. (U tom trenutku, niz Angelinine obraze počinju teći suze.)
Koji su vas osjećaji obuzimali za vrijeme projekcije? Euforija, tuga... Još ne mogu točno opisati što sam sve osjećala gledajući tu scenu na plaži. Moj je otac dosta prošao, uporno tragajući za odgovorima. S godinama je postao ozbiljniji, nije više toliko nestašan. No, kad sam ga te večeri vidjela kako kao Joe Buck trči po plaži i smije se, nisam mogla zadržati suze jer je to bio moj otac kojeg toliko volim i samo sam se nadala da se tata može još uvijek poistovjetiti s tom stranom samog sebe... Tek sam mu nakon nekoliko dana rekla kako sam se osjećala - samo se onako, po svome, tužno nasmiješio i bez riječi me pogledao. Bilo je sjajno.
Kritičari jednoglasno hvale vaš rad. Obično kažu da vam se na licu vidi emotivna snaga. Lako me preplave osjećaji - zna me obuzeti velika euforija, ali i suicidalna depresija. Pokušavam te osjećaje dovesti u ravnotežu jer je tako uvijek zabavno živjeti. Naravno da je sjajno kad si euforičan i kad ti se život čini prekrasnim, no ubijaju me razdoblja depresije. Uništavaju mi živce, ali polako učim da se ne smijem toliko prepuštati depresiji ako u mom životu ne postoji dobar čovjek ili ako nisam zadovoljna poslom.
Kad govore o vama, ljudi obično spominju vašu spektakularnu figuru... Volim svoje velike grudi. One mi daju seksualnu snagu i zato uživam nositi upadljive haljine... Mnogi su ljudi rekli da izgledam drugačije od većine glumica, a ja mislim da je to moja velika prednost. No, sjajno je i što se tako prenosi poruka da ne trebate izgledati kao izgladnjela manekenka da biste bili seksi. Mrzim anoreksičan izgled! Mislim da smo prepuni kompleksa u vezi sa seksualnošću. Posve otvoreno kažem da uživam kad se osjećam seksualno moćnom, prepunom strasti. Uzbuđuje me kad shvatim da se ljudi dive mojim grudima i nogama, da ih nadahnjuje moje tijelo. Mislim da je seks nešto prekrasno, žestoko, najžešći pozitivni osjećaj koji možemo osjetiti, pa zašto onda u njemu ne bismo uživali i to glasno rekli. Seks bismo trebali slaviti, a ne o njemu govoriti prigušeno kao da je neka mračna tajna.
Kao tinejdžerica vodili ste vrlo buran život. Čini se da jesam. Kosa mi je bila vatreno crvena i svake sam noći ružila po svim punk klubovima u L.A.-u. S 15 godina živjela sam s dečkom u majčinoj kući - bio je član punk benda - a njoj to nije smetalo, premda moj otac to nikako nije mogao prihvatiti. Vjerojatno sam bila jedna od onih nesnosnih tinejdžerica koje iz sebe moraju izbaciti bijes i frustracije tako što će svijetu pokazati da se ne žele prilagoditi i živjeti život kakav se od njih očekuje. Trebalo mi je nekoliko godina, ali ipak sam shvatila da ništa ne postižem izigravanjem poremećene divljakuše. Zbilja sam se smirila! (Smijeh)
Je li vam već tada seks bio vrlo važan? Voljela sam seks i mislila da je to nešto najljepše na svijetu. Seks je krajnji oblik emocionalnog i duhovnog oslobođenja i ako sam s nekim u vezi, onda seks mora biti vrlo intenzivno i hipnotičko iskustvo. Volim pomicati granice u doživljavanju orgazma. S prvim dečkom intenzivno sam istraživala. Čitali smo Playboy i Cosmopolitan i pokušavali izmisliti
