Evo recimo, kad ti samo pogledaš čin samrti. Recimo, prije kad bi dida bio na samrti, on bi pred okupljenom obitelji odma odradio ostavinsku raspravu pa bi reka: - Njive ostavljam tebi sine najmlađi, šume tebi kćeri, kuću i onu drugu kuću oću da ostavite najmlađem i jedinom unuku, vinograde ostavljam tebi kćeri najstarija…
Uglavnom, dida ne bi umro još najmanje mjesec dana koliko mu je trebalo da sve razdjeli, a onda bi umro u miru i spokoju. Kad pogledamo sadašnjost i odemo još jedno 40 godina u budućnost, tamo negdje u 2053. godinu… neki budući didovi na samrti, o svojoj ostavštini pričat će ovako: - Onaj kredit što sam ga digao prije 50 godina i još mi pola ostalo za otplatiti, to dajte najmlađem unuku nek ga on otplati do kraja. Stan u kom se nalazim, nemam kome ostavit jer ga baš jučer uzela banka. Tebi sine ostavljam minus na tekućem, pa ti il ga pokrpaj il eto i tebe kmeni na nebo. Kćeri moja najdraža, tebi ostavljam fen za kosu, eno ti ga na veš mašini al veš mašinu ne dirajte, doći će automehaničar po nju, preklopili smo neke dugove. Umjetnu zubnu protezu, nun čake na ormaru, poster od Severine iz 2013. godine i moj fejzbuk profil… to ostavljam svima vama. - Dida, a golf? - E da! Golf lopticu ostavljam tebi, unuk moj najdraži!