Nakon razgovora s kolegom koji istražuje paranormalno, Alice M Gregory, profesorica psihologije na Sveučilištu u Londonu, kao netko tko je čitavu karijeru posvetio spavanju, ističe kako zna što leži u korijenu otmica aliena, duhova i demona.
"Kolega Chris French, koji istražuje izvješća o paranormalnim iskustvima, pričao mi je priče o brojnim ljudima koji su prepričavali takve događaje. Ova su iskustva imala tendenciju da se javljaju dok leže u krevetu. Tada bi se dogodilo nešto neobično – možda bi se pojavio demon ili bi se okolina činila čudnom ili bi se osjetila prisutnost. Ljudi su prijavljivali da su zalijepljeni za madrac, prikovani uz krevet ili potpuno nesposobni pomaknuti se", kaže prof. Gregory za IFL Science.
"Jasno je zašto ljudi to protumače kao paranormalno, ali određeni fenomeni poput paralize sna mogu objasniti takve pojave", kaže.
Paraliza sna
kako brzo zaspati
Dok spavamo, prolazimo kroz različite faze. Noć počinjemo u snu bez brzih pokreta očiju (Non- REM) – koji postaje sve dublji. Zatim se vraćamo natrag dok ne dođemo do REM faze. Tijekom REM faze najvjerojatnije ćemo imati živopisne snove. "U ovoj smo fazi smo paralizirani, vjerojatno kao sigurnosni mehanizam koji će nas spriječiti da ostvarimo svoje snove kako ne bismo na kraju pokušali letjeti", pojašnjava.
Ali tijekom paralize sna, značajke REM spavanja nastavljaju se i nakon buđenja,. Oni koji to iskuse osjećat će se budnima, ali bi mogli doživjeti halucinacije poput snova i borbu za kretanje. Ovo je iskustvo prilično uobičajeno, i javlja se u oko 8% ljudi (iako procjene dramatično variraju ovisno o tome koga pitamo).
Najblaži oblik, koji su iskusili gotovo svi, javlja se kao osjećaj da smo pali na krevet kad se probudimo - do tada potpuno opušteni mišići su se pokrenuli i zgrčili. Čak je moguće izazvati paralizu sna kod nekih ljudi, ometajući njihov san na određene načine. Neki istraživači, među njima i French, vjeruju da to objašnjava ogroman broj paranormalnih izvještaja.
"Informacije o paralizi sna konačno prodiru u svijest javnosti, ali moramo razumjeti više o ovoj uobičajenoj pojavi. Naš preliminarni rad, koji opisujem u svojoj novoj knjizi Nodding Off: Znanost o snu od kolijevke do groba, nagovještava moguća genetska i okolišna objašnjenja zašto je kod nekih ljudi veća vjerojatnost da će doživjeti paralizu sna. Pregledavajući literaturu, također smo istaknuli niz drugih varijabli povezanih s ovim uobičajenim iskustvom, uključujući stres, traumu, psihijatrijske poteškoće i tjelesne bolesti.", objašnjava prof. Gregory.
Sindrom eksplodirajuće glave
"Bio sam u ljetnom kampu za slijepe i slabovidne osobe i išli smo negdje na izlet. Dok sam bio u autobusu, moj prijatelj i ja smo razgovarali i odjednom je rekao: “O, da, usput, ima jedna cura koja mi je rekla da joj se sviđaš i da će se ušuljati u tvoju sobu i gledati te kako spavaš. Htjela je da to znaš ili mi je prijetila da će me ubiti.” Isprva nisam vjerovao, ali sljedećeg jutra sam primijetio da mi nedostaje nešto pramenova kose. Koji k... pomislio sam. I to se događalo svake noći. Sljedeće godine kad sam otišao, to se ponovilo, a onda sam počeo provjeravati je li mi prozor zaključan. Te noći čuo sam opetovano kucanje i „Znam da si tamo. Otvori prokleti prozor!” prošaptanim glasom. Počeo sam spavati sa svojim štapom. (Nisam potpuno slijep, ali ga još uvijek imam). Nisam bio tamo od 2018., ali se vraćam ove godine."
No postoje pojave koje paraliza sna ne može objasniti. Ljudi ponekad opisuju da su tijekom noći čuli ogromne eksplozije koje nikako nisu stvarne. Nema znakova da je pala polica u stanu, nema ni lupanja vrata, bučnog paljenja automobila, ili susjeda koji usred noći vježbaju bubnjeve..
I to se može povezati s našim spavanjem - ovaj put objašnjeno "sindromom eksplodirajuće glave", izrazom koji je relativno nedavno skovao neurolog JMS Pearce. Kada zaspimo, retikularna formacija moždanog debla (dio našeg mozga uključen u svijest) obično počinje inhibirati našu sposobnost kretanja, gledanja i slušanja stvari. Kada doživimo "prasak" u snu, to može biti zbog kašnjenja u ovom procesu. Umjesto da retikularna formacija isključi slušne neurone, oni se odjednom aktiviraju.
"Kao i kod paralize sna, ovaj fenomen je također nedovoljno istražen. Upravo iz tog razloga, 2017. godine moji kolege i ja udružili smo snage s BBC Focusom i Brianom Sharplessom, vodećim stručnjakom za ovaj fenomen, kako bismo prikupili podatke o ovoj temi.", kaže prof. Gregory.
Prekognicijski snovi
Ipak, postoje i snovi kojima su mnogi jasan dokaz nadnaravnog. Mogli bismo sanjati prijatelja kojeg nismo vidjeli godinama samo da bi nas nazvali već sljedeći dan. French misli da znanost također može dati objašnjenje za prekognitivne snove. Pozivajući se na rad Johna Allena Paulosa koji se usredotočuje na vjerojatnosti, on objašnjava kako takva pojava može biti iznenađujuća u bilo kojem pojedinom danu, ali s vremenom će se vrlo vjerojatno dogoditi.
Začarani krug tjeskobe i paralize sna
"Istražujući za svoju knjigu, razgovarala sam s gospođom Sinclair, koja ima 70 godina i živi sama. Ispričala mi je o onome što je mislila da je duh koji živi u njezinoj kući, mora koja ju guši tijekom noći te druge stvari zbog kojih je ostala prestravljena. Znanstvena objašnjenja pružila su joj ogromnu utjehu i više ne vjeruje u paranormalna objašnjenja za stvari koje je doživjela.", zaključuje
Nadamo se da bi znanstvena objašnjenja paranormalnih iskustava mogla pomoći drugima smanjenjem tjeskobe. Smanjenje tjeskobe također je pretpostavljeno kao potencijalna metoda za smanjenje paralize sna. Dakle, možda bi pružanje više informacija o ovim neobičnim iskustvima moglo čak značiti da je manje vjerojatno da će stvari krenuti noću.
