Leš mladića s vidljivim ranama od metaka ležao je na Boulevard Trumanu u samom centru Port-au-Princea, razrušenog glavnog grada Haitija, samo nekoliko stotina metara od kampa za beskućnike. Nije poznato zbog čega je taj muškarac ubijen, ali duboko ukorijenjeno vjerovanje u okultno i vudu objašnjava povremeno izbijanje nasilja među skoro 700.000 ljudi koji nakon katastrofalnog potresa 12. siječnja žive na ulicama.
Brojni su Haićani uvjereni da su ljudi opsjednuti zlim duhovima, demonima, a vjeruju da po noći mitska stvorenja kruže kampovima te kradu i ubijaju djecu. Mnogi Haićani vjeruju da se ljudi koji su opsjednuti demonima po noći pretvaraju u vukove, a u priču o vukodlacima mnogi još uvijek tamo vjeruju. Ti vukovi-muškarci ili kao ih oni nazivaju loups-garoux vrebaju na nezaštićene ljude koji spavaju na otvorenom.
"Gotovo sve Haićanske obitelji žive u strahu od njih. Dok spavaju na ulicama žive sa tom stvarnosti. Jednoj ženi su vukodlaci odnijeli dvoje djece, a takve se priče šire nevjerojatnom brzinom", rekao je 29-godišnji Vladimir Cadet koji ima završen fakultete, ali bez obzira na to uvjeren je u postojanje vukodlaka.
"Nikad nisam vidio nijednog, ali majka mi je rekla da zbilja postoje. Kad sam bio mali dječak zamalo su me odnijeli", dodaje Cadet.
Vjerovanje u okultno još se više učvrstilo nakon potresa pa su brojni Haićani u stalnom strahu da će im netko pod okriljem noći ukrasti djecu. Na mjestu gdje Vladimir Cadet spava ljudi su već formirali odrede stražara koji su zaduženi da čuvaju ljude od lopova, ali i vukodlaka. Posumnja li se da netko spada u neku od tih kategorija likvidira ga se bez puno razmišljanja.
Pretpostavlja se da oko devet milijuna Haićana aktivno prakticira vudu, a mnogi vjeruju u njega što im barem mal olakšava život nakon stravičnog potresa u kojem je poginulo više od 150.000 ljudi.
Prema voodoo shvaćanjima ljudsko biće zapravo nikad ne umire, već se njegov duh jednostavno seli u neku drugu dimenziju postojanja. Oni žive u nekoj drugoj paralelnoj dimenziji iz koje povremeno komuniciraju sa svojom rodbinom u ovom svijetu. U zemlji lišenoj bilo kakve utjehe, pogođenoj siromaštvom i katastrofom neviđenih razmjera, vjerovanje u vudu pruža barem kakav takav duševni mir.
