Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

Miro Kovač o Rusiji, Zapadu i ratu u Ukrajini: Zapad se mora probuditi  Bivši ministar vanjskih poslova gostovao je u studiju Net.hr-a 

<para>Bivši ministar vanjskih poslova gostovao je u studiju Net.hr-a</para>

Miro Kovač o Rusiji, Zapadu i ratu u Ukrajini: Zapad se mora probuditi 

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hrvatski chef Mate Janković, čija je želja da hrvatska gastronomija i lokalne namirnice budu u prvom planu, uz skorašnje otvaranje svoga tapas bara u centru Zagreba, mladim kuharima prenosi svoje znanje gostujući kao chef u brojnim restoranima diljem Hrvatske. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Popričali smo s Matom o popularnosti kulinarstva u Hrvatskoj, uporabi domaćih namirnica, otvaranju njegova tapas bara te što savjetuje mladim kuharima, kako da izgrade uspješnu karijeru.</para><hmn:image id="df305ce6-898a-11ec-90b8-2a938e88dc28" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Net.hr: Bili ste jedan od prvih članova žirija u kulinarskom showu “MasterChef Hrvatska” tijekom prve i druge sezone. Koliko je taj show promijenio Vaš život te što biste rekli na popularnost samog kulinarstva nakon tog showa?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Janković: Promjena života je bila ogromna. Neke su se stvari nepovratno promijenile. Gubitak anonimnosti je jedna od njih. S poslovne strane to može biti vrlo dobro, ali zna biti pogubno za intimu i privatan život. Cijelo iskustvo je bittersweet i nije za svakoga. S vremenom sam naučio stvari gledati pozitivno i uzimati najbolje od toga što mi se nudi. Također sam naučio živjeti s lošim stvarima i nuspojavama koje medijska eksponiranost donosi.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Što se samog kulinarstva tiče, mediji su pomogli da se ta struka društveno repozicionira i postane cijenjena, tj. da je javnost shvaća bolje. Razumijevajući bolje kompleksnost te struke, ljudi koji je rade su bolje shvaćeni te više cijenjeni. A to je ono čega više trebamo u Hrvatskoj - poštovanja prema struci i profesionalcima koji svoj posao rade kako treba, bez obzira na to iz koje struke bili.</para><hmn:image id="c065b570-8987-11ec-b951-669ed179ed7a" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Net.hr: Jedan ste od pobornika GO LOCAL koncepta, koji potiče kuhare da kuhaju s domaćim namirnicama i promoviraju hrvatske specijalitete. Prakticiraju li po Vama brojni kuhari tu metodu ili je taj koncept tek u začetcima? </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Janković: Koncept je tek u začetcima. Da bi bio u široj upotrebi, treba ga upoznati sa širim krugom ljudi. Treba imati priliku doći do proizvoda, kao i imati financijsku mogućnost razvijati takav koncept. Hrvatska ima brojne resurse, ali je to daleko od ozbiljnijih količina i kontinuirano kvalitetnih namirnica koje su potrebne da bi širok krug ugostitelja svoju ponudu bazirao isključivo na tome. Ne proizvodimo dovoljno, niti nam je distribucija riješena što cjenovno odbija mnoge od tog koncepta.</para><hmn:image id="0f4051aa-8988-11ec-b5a4-5a7b19a98be9" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Net.hr: Tijekom Vaše ture gostovanja kao chef u brojnim restoranima diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine, mnogim ste kuharima prenosili svoje znanje u kulinarstvu. Kako ste zadovoljni hranom koju pripremaju mnogi restorani te jeste li među svim tim mladim kuharima otkrili neke skrivene talente?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Janković: Ima boljih i lošijih lokala, kao i svugdje u svijetu. Ono što tu primjećujem je da je situacija bolja nego prije 15 ili 20 godina, ali mislim da neko vrijeme stagniramo. Obrazovanje je katastrofa, plaće su u odnosu na EU manje, a radna snaga migrira jer su ulaskom u EU na globalnom tržištu rada. Gubimo mnoge perspektivne ljude. Tužna vijest za hrvatsku gastronomiju, ali sigurno vesela za pojedince koji su pronašli sebe na stranom tržištu. Svi se ti trendovi reflektiraju i na hranu. Nađe se svašta. Ima pojedinaca kojima bi bilo bolje da odu iz te struke jer je ne vole, a ima i perspektivnih koji zaslužuju više, ali su vrlo često limitirani sredinom u kojoj žive.</para><hmn:image id="3b64ee8a-8988-11ec-a49a-5a7b19a98be9" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Net.hr: Koje su to tehnike u kuhanju u kojima mnogi ljudi griješe, a htjeli biste im dati do znanja da se usmjere na neki drugi način?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Janković: Kako ispeći jaje. Opće mjesto je izjava "ne zna ni jaje ispeći". To je istina, mislim da 90 posto ljudi to ne zna učiniti pravilno.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Net.hr: Papak pivo, koje ste kreirali zajedno s Varionicom craft brewery, može se pronaći u svim većim trgovinama. Jeste li zadovoljni njegovim uspjehom?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Janković: Rano je govoriti o uspjehu. Mislim da nešto treba trajati dulje vrijeme da bi se smatralo uspješnim. Ući u trgovine i nije toliki uspjeh kao kad vas u istima i puno kupuju. Prvi korak je učinjen, kvalitetno pivo je kreirano. Drugi korak je bio upoznati ga s javnošću, što radimo konstantno. Treći korak je bio riješiti distribuciju, što smo djelomično uspjeli i još radimo na tome. I sada sve to treba živjeti svaki dan i gurati to. Čak ni to sve nije dovoljno za uspjeh. To je vrlo kompetitivna industrija u kojoj je šansa za uspjeh vrlo mala, ali ne damo se obeshrabriti, dapače, vrlo smo optimistični.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CGCpXp7hsJs/ "/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Net.hr: Na Valentinovo službeno otvarate vrata svoga Sol tapas bara. Što će se moći pronaći na degustacijskom meniju? Koliko ljudi će moći doći na otvaranje s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Janković: Ima puno artikala po kojima smo unikatni i mislim da takav koncept još nije pokušan. Nemamo nikakav “benchmark” i nekad tapkamo u mraku, ali imam “gut feeling” da sam ovaj put pogodio. Imat ćemo mjesta za 30-ak ljudi koji će imati priliku kušati oko 60 etiketa vina, razne destilate i preko 30 artikala hrane. O hrani ne bih previše pričao, želim da ljudi budu iznenađeni.</para><hmn:image id="903575ba-8988-11ec-938f-429afac21a6b" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Net.hr: Što biste savjetovali mladim kuharima ili onima koji vole kuhati iz hobija, ali bi se htjeli usavršavati na tom polju? Predlažete li im neke programe usavršavanja ili tehnike na kojima trebaju posebno raditi, kako da polako izgrade svoju karijeru uspješnog kuhara?</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Janković: Neka pronađu superuspješan restoran i neka stažiraju nekoliko mjeseci, ako su u mogućnosti. Biti izložen velikoj količini znanja uz vrhunske mentore je, uz radnu etiku, ključ razvoja mladog kuhara. Ne trčite za novcem, već znanjem. Kad imate znanje, novac trči za vama.</para>

Mate Janković ne skriva razočaranje: 'Gubimo perspektivne ljude, a nekima bi bilo bolje da se okane kuhanja' Poznati hrvatski chef Mate Janković na Valentinovo otvara vrata svoga Sol tapas bara u središtu Zagreba, a tim povodom porazgovarali smo s njime i o situaciji u hrvatskoj gastronomiji Hrvatski chef Mate Janković, čija je želja da hrvatska gastronomija i lokalne namirnice budu u prvom planu, uz skorašnje otvaranje svoga tapas bara u centru Zagreba, mladim kuharima prenosi svoje znanje gostujući kao chef u brojnim restoranima diljem Hrvatske. Popričali smo s Matom o popularnosti kulinarstva u Hrvatskoj, uporabi domaćih namirnica, otvaranju njegova tapas bara te što savjetuje mladim kuharima, kako da izgrade uspješnu karijeru.Net.hr: Bili ste jedan od prvih članova žirija u kulinarskom showu “MasterChef Hrvatska” tijekom prve i druge sezone. Koliko je taj show promijenio Vaš život te što biste rekli na popularnost samog kulinarstva nakon tog showa?Janković: Promjena života je bila ogromna. Neke su se stvari nepovratno promijenile. Gubitak anonimnosti je jedna od njih. S poslovne strane to može biti vrlo dobro, ali zna biti pogubno za intimu i privatan život. Cijelo iskustvo je bittersweet i nije za svakoga. S vremenom sam naučio stvari gledati pozitivno i uzimati najbolje od toga što mi se nudi. Također sam naučio živjeti s lošim stvarima i nuspojavama koje medijska eksponiranost donosi.Što se samog kulinarstva tiče, mediji su pomogli da se ta struka društveno repozicionira i postane cijenjena, tj. da je javnost shvaća bolje. Razumijevajući bolje kompleksnost te struke, ljudi koji je rade su bolje shvaćeni te više cijenjeni. A to je ono čega više trebamo u Hrvatskoj - poštovanja prema struci i profesionalcima koji svoj posao rade kako treba, bez obzira na to iz koje struke bili.Net.hr: Jedan ste od pobornika GO LOCAL koncepta, koji potiče kuhare da kuhaju s domaćim namirnicama i promoviraju hrvatske specijalitete. Prakticiraju li po Vama brojni kuhari tu metodu ili je taj koncept tek u začetcima? Janković: Koncept je tek u začetcima. Da bi bio u široj upotrebi, treba ga upoznati sa širim krugom ljudi. Treba imati priliku doći do proizvoda, kao i imati financijsku mogućnost razvijati takav koncept. Hrvatska ima brojne resurse, ali je to daleko od ozbiljnijih količina i kontinuirano kvalitetnih namirnica koje su potrebne da bi širok krug ugostitelja svoju ponudu bazirao isključivo na tome. Ne proizvodimo dovoljno, niti nam je distribucija riješena što cjenovno odbija mnoge od tog koncepta.Net.hr: Tijekom Vaše ture gostovanja kao chef u brojnim restoranima diljem Hrvatske te Bosne i Hercegovine, mnogim ste kuharima prenosili svoje znanje u kulinarstvu. Kako ste zadovoljni hranom koju pripremaju mnogi restorani te jeste li među svim tim mladim kuharima otkrili neke skrivene talente?Janković: Ima boljih i lošijih lokala, kao i svugdje u svijetu. Ono što tu primjećujem je da je situacija bolja nego prije 15 ili 20 godina, ali mislim da neko vrijeme stagniramo. Obrazovanje je katastrofa, plaće su u odnosu na EU manje, a radna snaga migrira jer su ulaskom u EU na globalnom tržištu rada. Gubimo mnoge perspektivne ljude. Tužna vijest za hrvatsku gastronomiju, ali sigurno vesela za pojedince koji su pronašli sebe na stranom tržištu. Svi se ti trendovi reflektiraju i na hranu. Nađe se svašta. Ima pojedinaca kojima bi bilo bolje da odu iz te struke jer je ne vole, a ima i perspektivnih koji zaslužuju više, ali su vrlo često limitirani sredinom u kojoj žive.Net.hr: Koje su to tehnike u kuhanju u kojima mnogi ljudi griješe, a htjeli biste im dati do znanja da se usmjere na neki drugi način?Janković: Kako ispeći jaje. Opće mjesto je izjava "ne zna ni jaje ispeći". To je istina, mislim da 90 posto ljudi to ne zna učiniti pravilno.Net.hr: Papak pivo, koje ste kreirali zajedno s Varionicom craft brewery, može se pronaći u svim većim trgovinama. Jeste li zadovoljni njegovim uspjehom?Janković: Rano je govoriti o uspjehu. Mislim da nešto treba trajati dulje vrijeme da bi se smatralo uspješnim. Ući u trgovine i nije toliki uspjeh kao kad vas u istima i puno kupuju. Prvi korak je učinjen, kvalitetno pivo je kreirano. Drugi korak je bio upoznati ga s javnošću, što radimo konstantno. Treći korak je bio riješiti distribuciju, što smo djelomično uspjeli i još radimo na tome. I sada sve to treba živjeti svaki dan i gurati to. Čak ni to sve nije dovoljno za uspjeh. To je vrlo kompetitivna industrija u kojoj je šansa za uspjeh vrlo mala, ali ne damo se obeshrabriti, dapače, vrlo smo optimistični.Net.hr: Na Valentinovo službeno otvarate vrata svoga Sol tapas bara. Što će se moći pronaći na degustacijskom meniju? Koliko ljudi će moći doći na otvaranje s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju?Janković: Ima puno artikala po kojima smo unikatni i mislim da takav koncept još nije pokušan. Nemamo nikakav “benchmark” i nekad tapkamo u mraku, ali imam “gut feeling” da sam ovaj put pogodio. Imat ćemo mjesta za 30-ak ljudi koji će imati priliku kušati oko 60 etiketa vina, razne destilate i preko 30 artikala hrane. O hrani ne bih previše pričao, želim da ljudi budu iznenađeni.Net.hr: Što biste savjetovali mladim kuharima ili onima koji vole kuhati iz hobija, ali bi se htjeli usavršavati na tom polju? Predlažete li im neke programe usavršavanja ili tehnike na kojima trebaju posebno raditi, kako da polako izgrade svoju karijeru uspješnog kuhara?Janković: Neka pronađu superuspješan restoran i neka stažiraju nekoliko mjeseci, ako su u mogućnosti. Biti izložen velikoj količini znanja uz vrhunske mentore je, uz radnu etiku, ključ razvoja mladog kuhara. Ne trčite za novcem, već znanjem. Kad imate znanje, novac trči za vama. BITI KUHAR U HRVATSKOJ 

BITI KUHAR U HRVATSKOJ

Mate Janković ne skriva razočaranje: 'Gubimo perspektivne ljude, a nekima bi bilo bolje da se okane kuhanja'

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prije samo godinu dana, Antonija Šola objavila je pjesmu "Javna tajna", a nakon samo nekoliko mjeseci njezina veza s pjevačem grupe Ljubavnici, Marijem Regeljom, prestala je biti "javna tajna". Postala je, kako i sama kaže "ljubav, ti i ja". Antonija ne skriva da je u jeku pandemije pisala više nego ikad te je ostvarila i niz uspješnih suradnji. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Godina na izmaku za Antoniju je uistinu bila puna ostvarenja na poslovnom, ali i na privatnom planu, a prije samo nekoliko dana objavljena je i nova pjesma "Moji prijatelji", koju potpisuje upravo s Marijem Regeljom. Time su dokazali kako je moguće istodobno funkcionirati i poslovno i privatno. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Odlučili smo pitati Antoniju što joj je najbitnije kod prijateljstva, u kojem je trenutku shvatila da su ona i Mario puno više od prijatelja, kako izgleda jedno njezino žensko druženje, a osvrnuli smo se na njezino stvaralaštvo te smo u njoj probudili Tinu iz vremena "Zabranjene ljubavi".</para><heading2>NET.HR: Zajedno s Marijem Regeljom, za grupu Ljubavnici napisali ste pjesmu 'Moji prijatelji'. Time ste još jednom kako je moguće istodobno dobro funkcionirati i privatno i poslovno. Što je Vama, a što vidite da je Mariu najbitnije kod prijatelja?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Mario i ja najviše volimo  kad on sjedne za klavir, ja uzmem olovku i papire i po cijele noći sviramo i pjevamo, planiramo koja je pjesma za nas, a koje bi bile dobre za druge izvođače. Zna se dogoditi tako do jutra, vrijeme samo proleti. Do sad smo preko 50 pjesama napisali zajedno u samo godinu dana, a ima tu još toliko ideja koje smo započeli koje jedva čekamo dovršiti. Zapravo, najteže nam se odlučiti koju snimiti, no evo ova pjesma "Moji prijatelji" se činila jako prigodna za kraj, ali i početak Nove godine - da dozovemo druženja i sve ono što nam najviše fali, kao i koncerte.</para><hmn:youtube src="https://www.youtube.com/watch?v=Kns2uGLTVno"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zaista uživamo u svakom segmentu stvaranja pjesme, tako da smo napravili i mali izlet u Beograd prilikom snimanja vokala u Empire studiju kod Bojana Dragojevića, našeg dragog kolege i prijatelja. Naravno da nismo mi jedini kreatori, tu su naši prijatelji, članovi benda Ljubavnici, koji su uključeni u sve, kao i cijeli tim koji je više od kolega i svima je jednako stalo da je svaka pjesma uspješna i dobro promišljena. Važno je da svi kao prijatelji i suradnici imamo zajednički cilj i tu strast prema glazbi.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CRHThZ6MrW5/"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uglavnom sam s kolegama s kojima sam surađivala bila u prijateljskim odnosima jer je to takav posao i jako je važno upoznati osobu za koju pišem jer tako pjesma dobije i dio njihove osobnosti, ali imam i nekoliko prijateljica koje poznajem dugi niz godina, a nisu dio glazbene scene. Najbitnije je da jedna drugu razumijemo, podržavamo i da nema pritiska da se nešto mora, tu smo jedni za druge i kada je lijepo, ali i kada zagusti.  </para><hmn:article id="989531fc-e0da-11eb-ad73-e2e8762bbeeb" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>NET.HR: Prije nego što ste postali ljubavni par, ali i uspješni poslovni suradnici, dugo ste vremena bili jako dobri prijatelji. Je li upravo prijateljstvo temelj svakog uspješnog odnosa? U kojem ste trenutku shvatili da ste 'jedno za drugo'?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Bili smo uvijek dobri, Mario je uvijek bio prema meni jako galantan i fin, godinama smo se poznavali, ali nismo tada još puno surađivali autorski. Kako smo počeli zajedno pisati pjesme naravno da smo se tako i počeli bolje upoznavati. Teško je definirati neki  trenutak, ali kad shvatiš da imaš s nekim puno tema i da možemo razgovarati satima i da volimo biti skupa, da s nekime želiš podijeliti sve što ti se događa, mislim da je to to. Ima tu puno detalja i malih i velikih stvari u kojima se slažemo i u kojima smo slični. Naravno ima i razlika ali to su one male razlike koje nas povezuju.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CWJI_ITgj4Q/"/><heading2>NET.HR: Spot za singl sniman je u jednoj vili u okolici Zagreba, gdje su dečki pokazali kako izgleda pravo muško druženje. Kako obično u Vašem slučaju izgleda pravo žensko druženje?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Video je snimao Matija Škalić, također dio tima i ekipe prijatelja-suradnika, drago mi je što se dečki tako dobro slažu i odlična su ekipa. Veselim se svim nadolazećim pjesmama i mislim da ih upravo prijateljstvo, a ne samo suradnja drži kao bend dugoročno na sceni. Ženska druženja su mi nekako najdraža u nekom lijepom wellnessu gdje se mi cure možemo opustiti i uljepšavati cijeli dan.</para><heading2>NET.HR: Prošle ste godine, otprilike u ovo doba, objavili pjesmu 'Javna tajna', a sredinom ove godine ste javno obznanili i svoju vezu s Marijem. Rekli ste jednom prilikom i kako ne volite previše govoriti o svojim vezama te da su pjesme te koje progovaraju umjesto Vas. Koji stih iz svih Vaših pjesma trenutno najbolje opisuje Vaš ljubavni život?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: „Javna tajna“ mi je jedna od najdražih pjesama, to je bila jedna od prvih koju smo pisali zajedno. Istina je da više volim da pjesme govore o meni nego ja sama. U pjesmama više ne govorim samo o sebi, nego se i drugi nađu u njima. Ja sam nekako uvijek bila sklona pisanju balada i to onih baš sjetnih, nekako sam uz Maria počela pisati, više iz osjećaja sreće, feel good pjesme pa mislim da i to puno govori o tome kako se osjećam. Rekla bih da me najviše sada opisuje stih : "Ljubav, ti i ja".</para><hmn:youtube src="https://www.youtube.com/watch?v=OlPmn59WFH4"/><heading2>NET.HR: Biste li ikada voljeli pisati pjesme koje progovaraju o nekim drugim temama, primjerice - socijalno angažirane pjesme? Sjećamo se pjesme 'Anđele' koja je zapravo progovarala o napuštenom djetetu, iako su je svi protumačili kao ljubavnu.</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Mogla bih napraviti možda neku pjesmu o trenutnom stanju u svijetu, ma mogu napisati o bilo čemu, samo je stvar u tome da li mi se i imam li osjećaj da će me čuti. Pokreće me trenutak inspiracije i neka energija koja kad krene ne staje, ne samo za napisati pjesmu nego da osjetim je li pravo vrijeme da o nečemu progovorim pa čak i u pjesmi. Tako je, pjesma „Anđele“ pjesma o napuštenom djetetu, kojeg sam poznavala. Posjećivala sam domove za nezbrinutu djecu, a i mnoga su mi djeca pisala mailove, ta je pjesma posvećena tom djetetu, ali i svoj napuštenoj djeci, pa čak i onoj koji su sada već odrasli. Te rane nikad ne zacijele, a tada je važno pomoći im tu bol razumjeti i pretvoriti u iskustvo koje ih oplemenjuje i da iz te boli ne venu nego rastu u bolje ljude.</para><hmn:youtube src="https://www.youtube.com/watch?v=8BvQCONW0C0"/><heading2>NET.HR: Jednom Vam je prilikom jedna djevojka javila kako su pjesmu 'Nebu pod oblak' ugravirali na spomenik, dok je jedan gospodin pjesmu 'Zovem da ti čujem glas' posvetio svojoj ženi. Kako se osjećate u tim trenucima? Je li Vam nekada netko javio ili ste negdje vidjeli svoje istetovirane stihove? Biste li to uopće voljeli vidjeti i što bi Vam to značilo?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: I dan danas me to pokreće više od bilo čega, kad vidim da se netko prepozna mojoj pjesmi, da osjeti emociju i da pjesma živi sto novih života u nekim sasvim drugim životnim pričama. To je i svrha stvaranja pjesme, prenošenje emocije. Inače nisam baš fan tetovaža, nikad se  ne bih tetovirala jer takva da bi mi ta tetovaža dosadila za 3 dana i onda bih je išla laserski skidati, ali ne gledam loše na one koji to rade i vole, svatko ima svoj način na koji se nosi sa životom, ako im to pomaže - ok. Radije bih da stihove ugravirate u sjećanje.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CUP742CMwXA/"/><heading2>NET.HR: Što mislite o glazbenim nagradama? Postoje li trenutno u hrvatskoj glazbene nagrade koje su potpuno izgubile na značaju?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Nagrade su uvijek lijepo priznanje i svatko voli imati nekoliko nagrada u svom portfoliu. To je priznanje struke i scene. Ono pak drugo i rekla bih ipak važnije je da pjesmu vole ljudi i da je pjevaju na druženjima, koncertima, zabavama, ma svugdje, kad pjesma živi, kad me ljudi zovu i snimaju pa šalju gdje se sve sviraju moje pjesme, to mi je najveća nagrada.</para><hmn:article id="4d5190ea-cab0-11eb-9d45-8ad300fb8474" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>NET.HR: Malo ljudi zna da ste u srednjoj školi pohađali i privatne ste opernog pjevanja. Zbog čega većina Hrvata operu percipira kao 'dosadnu' glazbenu vrstu?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: To su tekovine novog vremena, vjerujem da većina ipak cijeni operu i shvaća njeno značenje, ali nova vremena donose nove trendove, to je neizbježno, sigurna sam da ima i onih koji njeguju kulturu i poznaju te prate operu bez obzira što vole i druge vrste glazbe.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CTXO3OZsyT0/"/><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ja sam operno pjevanje 6 godina imala čast učiti kod pedagoga i opernog pjevača tenora Maria Gjuraneca i uživala sam u toj vrsti izražavanja, od njega sam i više od pjevanja, jako puno životnog iskustva na sceni sam dobila od njega. To je kostur i baza pjevanja, zahvalna sam na tome i to mi je jako vrijedno iskustvo.</para><heading2>NET.HR: Pisali ste pjesme za Zdravka Čolića, Tonija Cetinskog, Tošu Proeskog, Crvenu jabuku, Željka Bebeka, Maju Šuput, Ninu Badrić, Danijelu..  Postoji li još netko za koga biste voljeli napisati pjesmu?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Danijela ima jedan od najljepših glasova, voljela bih još za nju pisati, ona je i kao osoba i kao pjevačica spoj kvaliteta koje priželjkuje svaki autor. Imam puno pjesama koje bi odgovarale mnogima na sceni, moja je prednost da ne pišem samo jedan stil, nego izvođač izvuče najbolje od mene za sebe. Imam puno toga u planu i kao autorica, ali i kao pjevačica. Kao autorica imala sam prilike poznavati i učiti i surađivati od naših velikana kao što su Nikša Bratoš, Oliver Dragojević, Arsen Dedić, Rajko Dujmić, Branimir Mihaljević, Đorđe Novković i mnogi drugi..To me sve kreiralo kao osobu i glazbenicu, sva ta iskustva me čine osobom koja jesam.  </para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CPGw6QQgxv2/"/><heading2>NET.HR: Pratite li mlađe izvođače? U kome od njih vidite naviše potencijala? Biste li nekome od njih voljeli napisati pjesmu?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Volim da se mladi obrate meni, volim kada oni mene izaberu. Jako mi je bilo fora pisati zajedno sa Mariem npr. za sasvim novog mladog izvođača FRAN FM stil glazbe koji sam upravo otkrila i jako mi se sviđa. Sada upravo pišemo i za njega tri nove pjesme i uživam u tom novom stilu. Jako nam se puno mladih javlja i super je što svatko ima priliku danas na Youtubeu izbaciti pjesmu i biti otkriven. Imamo cijeli tim ljudi koji im odmah radi i digitalni marketing, tako da smo dobro uigrani tim i drago nam je kad vidimo da možemo svojim iskustvom nekome ostvariti snove. </para><heading2>NET.HR: Postoje li pjesme za koje ste rekli: 'Ovo kao da sam ja napisala'?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Da, dogodi se i to. Iako znam prilično biti kritična, pa čak i sama prema sebi. Perfekcionistica sam i ne mogu si pomoći, iako često završim pjesmu kao demo za par minuta, opet se dogodi i da noćima radim samo na tekstu.</para><hmn:article id="1dd1321e-4466-11ec-a6ce-aa359d9db0a3" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>NET.HR: Što je najneugodnije što ste doživjeli na koncertu?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: A bilo je svega, te stvari nastojim odmah izbrisati iz sjećanja i pamtim samo ove lijepe događaje kojim je srećom više. Bilo je tu i puno poklona koje sam dobivala na koncertima, svega se tu našlo, od plišanaca do butelja vina, balona, krunica, nakita... ali mi je naviše ostao u sjećanju jedan dječak koji mi je prilikom izlaska sa bine donio jedan bijeli kamenčić i dao mi ga u ruku te rekao da mi ga daje za sreću u životu, kao mali anđeo.</para><heading2>NET.HR: O čemu sve ovisi, po Vama, hoće li pjesma postati hit?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: O jako puno toga, a najviše naravno i o poziciji pjevača na sceni, o diskografu i njegovoj podršci, o radijima i njihovoj podršci, pa možda i o ponekom poznanstvu ako smijem tako reći. Zatim i o ulaganjima u samu pjesmu, izboru pravih suradnika, o autorima i viziji cijelog projekta, o ukupnom planu nečije karijere, o digitalnom marketingu, PR-u, o svemu i naravno o sreći i svemu tome da se zvijezde, ulaganja i cijela ekipa poklopi kao i vrijeme i mjesto, okolnosti, ma sve. Čarolija, rad, vjera, inspiracija, intuicija, sreća, ludost, ljubav i naravno, ne ide to baš od prve.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CIOUfN0AOlX/"/><heading2>NET.HR: Pamtimo Vas i kao Tinu iz Zabranjene ljubavi. Koliko je Tine 'ostalo u Vama' do dan-danas? Što biste poručili mlađoj sebi koja upravo korača glumačkim vodama?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Tina je bila zaista dio mene, i još je. Hmm, poručila bih si :"Sve dobro radiš, samo nastavi tako i slušaj sebe!" Kako sam ja usporedno gurala i glazbenu karijeru, i objavljivala albume i nastupala vikendom tada su mi znali reći: „Ne, možeš sve odjednom, ne možeš ovo ili ono“. Dobro da sam slušala samo sebe. Važno je uzeti sve prilike koje se nude naročito kada nešto jako voliš i želiš.</para><hmn:youtube src="https://www.youtube.com/watch?v=sw8TkBazj24"/><heading2>NET.HR: Kako ste proveli božićne blagdane? Imate li neke tradicionalne božićne običaje kojih se držite?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Obožavam lampice i Božić i sve božićno. NIsmo puno lutali ove godine, bili smo u obiteljskoj atmosferi, malo kao film Četiri Božića, pa na sve strane familijom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Putovanja ostavljamo za 2022. Od svih običaja najviše volim ponoćku i Božić dočekati na misi, božićne tradicionalne pjesme. Ono što me malo nervira je kupovanje poklona, mislim da ćemo to sljedeće godine prebaciti za Novu godinu kako bismo za Božić imali mir i osjetili još više taj božićni duh. Ove sam se godine već drugu godinu tradicionalno prerušila u Djeda božićnjaka da razveselim nećake dok još vjeruju u njega, ti izrazi lica i sreće, oduševljenja i šoka su neprocjenjivi. I moji ukućani se dobro nasmiju kad me vide, ma show!</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CX8tXggBWZ0/"/><heading2>NET.HR: Koliko Vam je 'napet' advent u gradu? Jeste li tip od 'kuhanog vina i kobasica'?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Ove godine baš i ne. Prošli smo samo autom kroz centar, za sada, jako sam zimogrozna, i nisam baš za stajanje vani dugo, ali volim kuhano crno vino. Možda još stignemo slijedeći tjedan, samo mala šetnja jer su najavili dosta visoke temperature za ovo doba godine tako da nas možete sresti slijedeći tjedan u centru.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CX4buaHMxHV/"/><heading2>NET.HR: Koje su Vaše najveće želje za 2022. godinu?</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antonija Šola: Ne smijem reći jer se neće ostvariti. Ono što nam svima želim od svega srca je: Zdravlje, mir i sloboda, a onda će biti i sreće!</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CXMcbJ1scw2/"/><hmn:video id="35e28dc0-688e-11ec-9a54-06105e61d4b7"/>

Od poslovnih suradnika, do ljubavnog para: Antonija Šola nam je otkrila stih koji najbolje opisuje njezin ljubavni život Antonija Šola otvoreno je za Net.hr progovorila o svojoj vezi s pjevačem grupe Ljubavnici, Marijem Regeljom, a otkrila nam je i svoje novogodišnje želje.  Prije samo godinu dana, Antonija Šola objavila je pjesmu "Javna tajna", a nakon samo nekoliko mjeseci njezina veza s pjevačem grupe Ljubavnici, Marijem Regeljom, prestala je biti "javna tajna". Postala je, kako i sama kaže "ljubav, ti i ja". Antonija ne skriva da je u jeku pandemije pisala više nego ikad te je ostvarila i niz uspješnih suradnji. Godina na izmaku za Antoniju je uistinu bila puna ostvarenja na poslovnom, ali i na privatnom planu, a prije samo nekoliko dana objavljena je i nova pjesma "Moji prijatelji", koju potpisuje upravo s Marijem Regeljom. Time su dokazali kako je moguće istodobno funkcionirati i poslovno i privatno.  Odlučili smo pitati Antoniju što joj je najbitnije kod prijateljstva, u kojem je trenutku shvatila da su ona i Mario puno više od prijatelja, kako izgleda jedno njezino žensko druženje, a osvrnuli smo se na njezino stvaralaštvo te smo u njoj probudili Tinu iz vremena "Zabranjene ljubavi".NET.HR: Zajedno s Marijem Regeljom, za grupu Ljubavnici napisali ste pjesmu 'Moji prijatelji'. Time ste još jednom kako je moguće istodobno dobro funkcionirati i privatno i poslovno. Što je Vama, a što vidite da je Mariu najbitnije kod prijatelja?Antonija Šola: Mario i ja najviše volimo  kad on sjedne za klavir, ja uzmem olovku i papire i po cijele noći sviramo i pjevamo, planiramo koja je pjesma za nas, a koje bi bile dobre za druge izvođače. Zna se dogoditi tako do jutra, vrijeme samo proleti. Do sad smo preko 50 pjesama napisali zajedno u samo godinu dana, a ima tu još toliko ideja koje smo započeli koje jedva čekamo dovršiti. Zapravo, najteže nam se odlučiti koju snimiti, no evo ova pjesma "Moji prijatelji" se činila jako prigodna za kraj, ali i početak Nove godine - da dozovemo druženja i sve ono što nam najviše fali, kao i koncerte.Zaista uživamo u svakom segmentu stvaranja pjesme, tako da smo napravili i mali izlet u Beograd prilikom snimanja vokala u Empire studiju kod Bojana Dragojevića, našeg dragog kolege i prijatelja. Naravno da nismo mi jedini kreatori, tu su naši prijatelji, članovi benda Ljubavnici, koji su uključeni u sve, kao i cijeli tim koji je više od kolega i svima je jednako stalo da je svaka pjesma uspješna i dobro promišljena. Važno je da svi kao prijatelji i suradnici imamo zajednički cilj i tu strast prema glazbi.Uglavnom sam s kolegama s kojima sam surađivala bila u prijateljskim odnosima jer je to takav posao i jako je važno upoznati osobu za koju pišem jer tako pjesma dobije i dio njihove osobnosti, ali imam i nekoliko prijateljica koje poznajem dugi niz godina, a nisu dio glazbene scene. Najbitnije je da jedna drugu razumijemo, podržavamo i da nema pritiska da se nešto mora, tu smo jedni za druge i kada je lijepo, ali i kada zagusti.  NET.HR: Prije nego što ste postali ljubavni par, ali i uspješni poslovni suradnici, dugo ste vremena bili jako dobri prijatelji. Je li upravo prijateljstvo temelj svakog uspješnog odnosa? U kojem ste trenutku shvatili da ste 'jedno za drugo'?Antonija Šola: Bili smo uvijek dobri, Mario je uvijek bio prema meni jako galantan i fin, godinama smo se poznavali, ali nismo tada još puno surađivali autorski. Kako smo počeli zajedno pisati pjesme naravno da smo se tako i počeli bolje upoznavati. Teško je definirati neki  trenutak, ali kad shvatiš da imaš s nekim puno tema i da možemo razgovarati satima i da volimo biti skupa, da s nekime želiš podijeliti sve što ti se događa, mislim da je to to. Ima tu puno detalja i malih i velikih stvari u kojima se slažemo i u kojima smo slični. Naravno ima i razlika ali to su one male razlike koje nas povezuju.NET.HR: Spot za singl sniman je u jednoj vili u okolici Zagreba, gdje su dečki pokazali kako izgleda pravo muško druženje. Kako obično u Vašem slučaju izgleda pravo žensko druženje?Antonija Šola: Video je snimao Matija Škalić, također dio tima i ekipe prijatelja-suradnika, drago mi je što se dečki tako dobro slažu i odlična su ekipa. Veselim se svim nadolazećim pjesmama i mislim da ih upravo prijateljstvo, a ne samo suradnja drži kao bend dugoročno na sceni. Ženska druženja su mi nekako najdraža u nekom lijepom wellnessu gdje se mi cure možemo opustiti i uljepšavati cijeli dan.NET.HR: Prošle ste godine, otprilike u ovo doba, objavili pjesmu 'Javna tajna', a sredinom ove godine ste javno obznanili i svoju vezu s Marijem. Rekli ste jednom prilikom i kako ne volite previše govoriti o svojim vezama te da su pjesme te koje progovaraju umjesto Vas. Koji stih iz svih Vaših pjesma trenutno najbolje opisuje Vaš ljubavni život?Antonija Šola: „Javna tajna“ mi je jedna od najdražih pjesama, to je bila jedna od prvih koju smo pisali zajedno. Istina je da više volim da pjesme govore o meni nego ja sama. U pjesmama više ne govorim samo o sebi, nego se i drugi nađu u njima. Ja sam nekako uvijek bila sklona pisanju balada i to onih baš sjetnih, nekako sam uz Maria počela pisati, više iz osjećaja sreće, feel good pjesme pa mislim da i to puno govori o tome kako se osjećam. Rekla bih da me najviše sada opisuje stih : "Ljubav, ti i ja".NET.HR: Biste li ikada voljeli pisati pjesme koje progovaraju o nekim drugim temama, primjerice - socijalno angažirane pjesme? Sjećamo se pjesme 'Anđele' koja je zapravo progovarala o napuštenom djetetu, iako su je svi protumačili kao ljubavnu.Antonija Šola: Mogla bih napraviti možda neku pjesmu o trenutnom stanju u svijetu, ma mogu napisati o bilo čemu, samo je stvar u tome da li mi se i imam li osjećaj da će me čuti. Pokreće me trenutak inspiracije i neka energija koja kad krene ne staje, ne samo za napisati pjesmu nego da osjetim je li pravo vrijeme da o nečemu progovorim pa čak i u pjesmi. Tako je, pjesma „Anđele“ pjesma o napuštenom djetetu, kojeg sam poznavala. Posjećivala sam domove za nezbrinutu djecu, a i mnoga su mi djeca pisala mailove, ta je pjesma posvećena tom djetetu, ali i svoj napuštenoj djeci, pa čak i onoj koji su sada već odrasli. Te rane nikad ne zacijele, a tada je važno pomoći im tu bol razumjeti i pretvoriti u iskustvo koje ih oplemenjuje i da iz te boli ne venu nego rastu u bolje ljude.NET.HR: Jednom Vam je prilikom jedna djevojka javila kako su pjesmu 'Nebu pod oblak' ugravirali na spomenik, dok je jedan gospodin pjesmu 'Zovem da ti čujem glas' posvetio svojoj ženi. Kako se osjećate u tim trenucima? Je li Vam nekada netko javio ili ste negdje vidjeli svoje istetovirane stihove? Biste li to uopće voljeli vidjeti i što bi Vam to značilo?Antonija Šola: I dan danas me to pokreće više od bilo čega, kad vidim da se netko prepozna mojoj pjesmi, da osjeti emociju i da pjesma živi sto novih života u nekim sasvim drugim životnim pričama. To je i svrha stvaranja pjesme, prenošenje emocije. Inače nisam baš fan tetovaža, nikad se  ne bih tetovirala jer takva da bi mi ta tetovaža dosadila za 3 dana i onda bih je išla laserski skidati, ali ne gledam loše na one koji to rade i vole, svatko ima svoj način na koji se nosi sa životom, ako im to pomaže - ok. Radije bih da stihove ugravirate u sjećanje.NET.HR: Što mislite o glazbenim nagradama? Postoje li trenutno u hrvatskoj glazbene nagrade koje su potpuno izgubile na značaju?Antonija Šola: Nagrade su uvijek lijepo priznanje i svatko voli imati nekoliko nagrada u svom portfoliu. To je priznanje struke i scene. Ono pak drugo i rekla bih ipak važnije je da pjesmu vole ljudi i da je pjevaju na druženjima, koncertima, zabavama, ma svugdje, kad pjesma živi, kad me ljudi zovu i snimaju pa šalju gdje se sve sviraju moje pjesme, to mi je najveća nagrada.NET.HR: Malo ljudi zna da ste u srednjoj školi pohađali i privatne ste opernog pjevanja. Zbog čega većina Hrvata operu percipira kao 'dosadnu' glazbenu vrstu?Antonija Šola: To su tekovine novog vremena, vjerujem da većina ipak cijeni operu i shvaća njeno značenje, ali nova vremena donose nove trendove, to je neizbježno, sigurna sam da ima i onih koji njeguju kulturu i poznaju te prate operu bez obzira što vole i druge vrste glazbe.Ja sam operno pjevanje 6 godina imala čast učiti kod pedagoga i opernog pjevača tenora Maria Gjuraneca i uživala sam u toj vrsti izražavanja, od njega sam i više od pjevanja, jako puno životnog iskustva na sceni sam dobila od njega. To je kostur i baza pjevanja, zahvalna sam na tome i to mi je jako vrijedno iskustvo.NET.HR: Pisali ste pjesme za Zdravka Čolića, Tonija Cetinskog, Tošu Proeskog, Crvenu jabuku, Željka Bebeka, Maju Šuput, Ninu Badrić, Danijelu..  Postoji li još netko za koga biste voljeli napisati pjesmu?Antonija Šola: Danijela ima jedan od najljepših glasova, voljela bih još za nju pisati, ona je i kao osoba i kao pjevačica spoj kvaliteta koje priželjkuje svaki autor. Imam puno pjesama koje bi odgovarale mnogima na sceni, moja je prednost da ne pišem samo jedan stil, nego izvođač izvuče najbolje od mene za sebe. Imam puno toga u planu i kao autorica, ali i kao pjevačica. Kao autorica imala sam prilike poznavati i učiti i surađivati od naših velikana kao što su Nikša Bratoš, Oliver Dragojević, Arsen Dedić, Rajko Dujmić, Branimir Mihaljević, Đorđe Novković i mnogi drugi..To me sve kreiralo kao osobu i glazbenicu, sva ta iskustva me čine osobom koja jesam.  NET.HR: Pratite li mlađe izvođače? U kome od njih vidite naviše potencijala? Biste li nekome od njih voljeli napisati pjesmu?Antonija Šola: Volim da se mladi obrate meni, volim kada oni mene izaberu. Jako mi je bilo fora pisati zajedno sa Mariem npr. za sasvim novog mladog izvođača FRAN FM stil glazbe koji sam upravo otkrila i jako mi se sviđa. Sada upravo pišemo i za njega tri nove pjesme i uživam u tom novom stilu. Jako nam se puno mladih javlja i super je što svatko ima priliku danas na Youtubeu izbaciti pjesmu i biti otkriven. Imamo cijeli tim ljudi koji im odmah radi i digitalni marketing, tako da smo dobro uigrani tim i drago nam je kad vidimo da možemo svojim iskustvom nekome ostvariti snove. NET.HR: Postoje li pjesme za koje ste rekli: 'Ovo kao da sam ja napisala'?Antonija Šola: Da, dogodi se i to. Iako znam prilično biti kritična, pa čak i sama prema sebi. Perfekcionistica sam i ne mogu si pomoći, iako često završim pjesmu kao demo za par minuta, opet se dogodi i da noćima radim samo na tekstu.NET.HR: Što je najneugodnije što ste doživjeli na koncertu?Antonija Šola: A bilo je svega, te stvari nastojim odmah izbrisati iz sjećanja i pamtim samo ove lijepe događaje kojim je srećom više. Bilo je tu i puno poklona koje sam dobivala na koncertima, svega se tu našlo, od plišanaca do butelja vina, balona, krunica, nakita... ali mi je naviše ostao u sjećanju jedan dječak koji mi je prilikom izlaska sa bine donio jedan bijeli kamenčić i dao mi ga u ruku te rekao da mi ga daje za sreću u životu, kao mali anđeo.NET.HR: O čemu sve ovisi, po Vama, hoće li pjesma postati hit?Antonija Šola: O jako puno toga, a najviše naravno i o poziciji pjevača na sceni, o diskografu i njegovoj podršci, o radijima i njihovoj podršci, pa možda i o ponekom poznanstvu ako smijem tako reći. Zatim i o ulaganjima u samu pjesmu, izboru pravih suradnika, o autorima i viziji cijelog projekta, o ukupnom planu nečije karijere, o digitalnom marketingu, PR-u, o svemu i naravno o sreći i svemu tome da se zvijezde, ulaganja i cijela ekipa poklopi kao i vrijeme i mjesto, okolnosti, ma sve. Čarolija, rad, vjera, inspiracija, intuicija, sreća, ludost, ljubav i naravno, ne ide to baš od prve.NET.HR: Pamtimo Vas i kao Tinu iz Zabranjene ljubavi. Koliko je Tine 'ostalo u Vama' do dan-danas? Što biste poručili mlađoj sebi koja upravo korača glumačkim vodama?Antonija Šola: Tina je bila zaista dio mene, i još je. Hmm, poručila bih si :"Sve dobro radiš, samo nastavi tako i slušaj sebe!" Kako sam ja usporedno gurala i glazbenu karijeru, i objavljivala albume i nastupala vikendom tada su mi znali reći: „Ne, možeš sve odjednom, ne možeš ovo ili ono“. Dobro da sam slušala samo sebe. Važno je uzeti sve prilike koje se nude naročito kada nešto jako voliš i želiš.NET.HR: Kako ste proveli božićne blagdane? Imate li neke tradicionalne božićne običaje kojih se držite?Antonija Šola: Obožavam lampice i Božić i sve božićno. NIsmo puno lutali ove godine, bili smo u obiteljskoj atmosferi, malo kao film Četiri Božića, pa na sve strane familijom.Putovanja ostavljamo za 2022. Od svih običaja najviše volim ponoćku i Božić dočekati na misi, božićne tradicionalne pjesme. Ono što me malo nervira je kupovanje poklona, mislim da ćemo to sljedeće godine prebaciti za Novu godinu kako bismo za Božić imali mir i osjetili još više taj božićni duh. Ove sam se godine već drugu godinu tradicionalno prerušila u Djeda božićnjaka da razveselim nećake dok još vjeruju u njega, ti izrazi lica i sreće, oduševljenja i šoka su neprocjenjivi. I moji ukućani se dobro nasmiju kad me vide, ma show!NET.HR: Koliko Vam je 'napet' advent u gradu? Jeste li tip od 'kuhanog vina i kobasica'?Antonija Šola: Ove godine baš i ne. Prošli smo samo autom kroz centar, za sada, jako sam zimogrozna, i nisam baš za stajanje vani dugo, ali volim kuhano crno vino. Možda još stignemo slijedeći tjedan, samo mala šetnja jer su najavili dosta visoke temperature za ovo doba godine tako da nas možete sresti slijedeći tjedan u centru.NET.HR: Koje su Vaše najveće želje za 2022. godinu?Antonija Šola: Ne smijem reći jer se neće ostvariti. Ono što nam svima želim od svega srca je: Zdravlje, mir i sloboda, a onda će biti i sreće! JESU LI ONI NOVI HULJIĆI? 

JESU LI ONI NOVI HULJIĆI?

Od poslovnih suradnika, do ljubavnog para: Antonija Šola nam je otkrila stih koji najbolje opisuje njezin ljubavni život

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Buga Marija Šimić kći je našeg poznatog glumačkog para Vitomire Lončar i Ivice Šimića. Glumom se bavi od malih nogu, a prije dvije godine proglašena je i najboljom opernom pjevačicom na "2nd Silk Road &amp; Young Dreams" natjecanju u Pekingu u Kini. Usavršavala se u inozemstvu, a trenutno je najangažiranija u ulozi umjetničke ravnateljice u kazalištu Mala scena, gdje igra u predstavama: "Velika tvornica riječi","Sunce djever i Neva Nevičica", "Priča o oblaku", "Priča o kotaču", "Kraljevna na zrnu graška" i "Priča o glasu".</para><hmn:taxon taxonomyname="galleries" id="95283d62-4dd5-11ec-b49c-0217bd33ecea"/><heading4>NET.HR: Prije svega, čestitamo Vam na Nagradi hrvatskog glumišta za najbolje žensko ostvarenje u predstavi za djecu i mlade "Sunce djever i Neva Nevičica" Kazališta Mala scena. Što Vam predstavlja ova Nagrada?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Priznanje struke uvijek je velika stvar, osobito za nas na nezavisnoj sceni, a osobito za nekoga poput mene koja se često osjećam kao autsajder. Ova je nagrada kao trešnja na tortu, ova mi predstava puno znači, najveća su nagrada naravno reakcije publike nakon predstave, zagrljaji i pisma, ali lijepo je i ovako službeno biti viđen, shvaćen i nagrađen. Neka vrsta prepoznavanja, vjetra u leđa i potpore kolega koja meni, kao velikom ekstrovertu, jako puno znači i važna je.</para><hmn:article id="d7308990-4e92-11ec-afc3-8a2754105e70" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading4>NET.HR: Smeta li Vam što je većina medija umjesto nagrade koju ste osvojili, pažnju usmjerila na haljinu u kojoj ste se pojavili?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Nisam o tome razmišljala. Malo mi je žao da se nigdje nije spomenuo govor koji sam održala jer sam prenijela neke poruke koje su mi važne i voljela bih da su i one bile inkorporirane u sve ove objave, ali prihvatila sam da sam javna osoba i svjesna sam da novinari pišu i prenose ono što vjeruju da će njihova publika čitati. Drago mi je da sam svojom pojavom mogla osigurati barem da se kazalište za djecu kao kategorija spomene u medijima malo više jer smo obično dosta ispod radara. Budimo realni, svi mi koji smo u javnim prostorima svjesni smo da će nas se slikati i da će se sve gledat. Ljudi su vizualna bića, normalno mi je da se komentiraju odjevne kombinacije. Sretna sam samo da nisam završila u rubrici "fashion tragedije".</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CWskPl5MGgb/"/><heading4>NET.HR: "Sunce djever i Neva Nevičica", predstava je za djecu od osam godina naviše. Smatrate li da danas djeca dovoljno odlaze u kazalište i treba li odlazak u kazalište biti obavezan dio u školskom kurikulu?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Koliko znam, odlazak u kazalište jest dio kurikuluma. Problem je što nema provjere kvalitete. Postoji pravilo da škole i vrtići moraju angažirati samo one umjetničke organizacije, kazališta koja su upisana u Očevidnik kazališta, ali vjerujem da nisu svi u to pravilo upućeni, a i nažalost za upis u Očevidnik su pravila jako labava. Na tome treba raditi.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/COPeAWkrDge/"/><heading4> NET.HR: Dok ste odrastali, "sklopili ste dogovor" sa svojim roditeljima: ako napišete zadaću, smijete na probu. Koliko je teško odrastati kao kći poznatih glumaca? Jesu li postojale situacije kada Vam je to više bila prepreka, nego benefit?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Teško? Nimalo. To je ogroman privilegij i prednost koje sam ja iznimno svjesna. Uvijek kažem da bih djetinjstvo koje sam ja imala - poželjela svakome. Naravno, bilo je izazovno u trenucima kada sam htjela stajati kao osoba za sebe i kada sam sumnjala u svoje uspjehe vjerujući da su došli samo zbog toga tko su mi roditelji, a ne zbog moje kvalitete, što se ponekad i insinuiralo. Kada si tinejdžer naravno da se želiš dokazivati i borila sam se protiv toga odakle dolazim. </para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zato sam i otišla van studirati, htjela sam vidjeti tko sam ja kad sam samo Buga i kad moje prezime i pozadina ne znače ništa i nitko ne zna tko su mi roditelji, dobro da znaju gdje je Hrvatska. Ne mogu pobjeći od toga u kakvoj sam se obitelji rodila niti od onoga što to nosi. Ali radim svakodnevno da se na to ne oslanjam nego da zaslužim svoju privilegij, svoje nasljeđe i da to iskoristim za dobro.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/BpEkxARHSk0/?utm_source=ig_embed"/><heading4>NET.HR: Mnogi ne znaju da, osim što ste glumica, da ste i školovanja pjevačica. Diplomirali ste solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a kako ste i sami rekli, imali ste netipičan studentski život. Što bi svi trebali znati prije prijave na Muzičku akademiju? Bavite li se glazbom svakodnevno?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Mislim da je iskustvo svakog od mojih kolega drugačije od mojeg tako da ne mogu baš reći da znam što bi svi trebali znati. Ja bih osobno preporučila - odlazak psihologu na redovnoj bazi i svijest da rad ne prestaje jednom kad diploma dođe. Što se tiče drugog pitanja, upravo pripremamo lutkarsku operu u Maloj sceni, prošli mjesec sam bila u Ukrajini sa svojom interdisciplinarnom predstavom baziranom na pjesmama Dore Pejačević tako da - bavim se glazbom svakodnevno i ona je veliki dio mog identiteta kao osobe, ali i umjetnice. Samo što je ne stvaram, za sada, u "mainstream" formama i pozornicama.</para><heading4>NET.HR: Trenutno ste najangažiraniji u ulozi umjetničke ravnateljice u kazalištu Mala scena. Koji su najveći izazovi s kojima se Mala scena susrela u doba pandemije?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Pa svakako nemogućnost rada. Činjenica jest da su kazališta bila otvorena velik dio vremena, ali zbog ograničenja po kvadraturi, velik dio vremena mi smo mogli primiti 11 ljudi u publiku. Za kazalište koje se financira uglavnom od svojih ulaznica to je bio veliki pogodak. S druge strane, oko 80 posto našeg posla odvija se u školama i vrtićima u koja nismo mogli ući donedavno, a i sada zapravo je odgovornost na ravnateljima i nema univerzalnog pravila, što je problem. Ali s druge strane, mi bar imamo svoj prostor pa smo mogli igrati za javnost, velik broj nezavisnih kazališta prošao je i puno gore jer nemaju prostor, potpuno je neisplativo iznajmljivati prostor i igrati za tako mali broj publike, a u škole i vrtiće ne može nitko.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CHN8_fbJfgj/"/><heading4>NET.HR: Tijekom pandemije na društvenim mrežama Male scene mogli smo vidjeti brojna čitanja priča i online predstave. Koliko je teško stati pred ekran i znati da nećete moći doživjeti onu pravu emociju koju biste mogli osjetiti od publike da je predstava uživo?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Nisam o tome razmišljala. Meni je u glavi samo bilo - mi sada moramo raditi više nego ikada. Dokazalo se, osobito na početku pandemije, koliko nam je umjetnost važna u životu. Možete li zamisliti kakva bi bila karantena da nije bilo umjetnika? Biti zatvoren u kući bez filmova, glazbe, knjiga, serija, online predstava... Meni je samo bilo važno ostvariti bilo kakav kontakt, djeci pružiti bilo kakvu vrstu umjetnosti. Poruke naše publike, videa koja sam primila bili su toliko puni emocija da mi ih nije nedostajalo. Da je čudno - čudno je, ali na sve se čovjek navikne. Korištenje Instagrama mi je bio dobar trening za to, haha.</para><heading4>NET.HR: Je li Ministarstvo kulture i medija dovoljno pomoglo umjetnicima u ovoj situaciji?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: To je kompleksno pitanje. Nažalost, u Hrvatskoj nisu svi umjetnici jednaki. I cijelo je umjetničko polje puno nereda, nejasnoća i sivih zona, što se još jače otkrilo tijekom pandemije. Imali smo dijalog s Ministarstvom, bilo je puno zapreka sa svih strana, tako da apsolutno moramo zahvaliti na potporama i natječajima koji nam jesu omogućeni, ali da postoji potreba za drugačijim sustavom i da su neke stvari mogle bolje - mogle su.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CTJ1rSgsr6H/"/><heading4> NET.HR: Svojom predstavom "Aut" sudjelujete i u jačanju svijesti i vidljivosti osoba s poremećajima iz spektra autizma. Na koji način im mi, kao društvo u cjelini, možemo pomoći?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Nisam sigurna da sam osoba koja može elokventno odgovoriti na ovo pitanje. Vjerujem kako smo mi, kazalište, početna točka, naša je dužnost osvijetliti one koji su tako često u mraku, ali kada im damo to svjetlo, onda moramo njima omogućiti da kažu što im treba, tko su, kako žive i što mi svi možemo učiniti. Ne smatram da sam u toj poziciji da mogu govoriti u njihovo ime.</para><heading4>NET.HR: To je, također, prva predstava u Hrvatskoj, u profesionalnom kazalištu u kojoj će nastupiti osoba s poremećajem iz spektra autizma. Što ste mislili da znate o osobama s autizmom, a zapravo niste znali dok se s njima niste sreli?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Iskreno, znala sam malo, ono što sam vidjela u serijama i što sam se sjećala iz vrtića jer sam u grupi imala jednog neurodiverzivnog prijatelja. Shvatila sam da je autizam zaista spektar. Svaka osoba koju smo upoznali kroz ovaj proces je potpuno drugačija od druge. Matej me konkretno oduševio svojom iskrenošću i smislom za humor. Naučio me puno o vrednovanju samoga sebe i postavljanju granica.</para><heading4>NET.HR: Rekli ste u jednom intervjuu kako planirate promijeniti stanje u Hrvatskoj s predstavama za adolescente - jer ih gotovo i nema. Na koji način to planirate izvesti?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Tako što ćemo ih raditi, baš kao i do sada. Promovirati na sve moguće načine, nadam se da ćemo ostvariti bolju i jaču suradnju sa srednjim školama i nadam se da ću kroz djelovanje Male scene potaknuti i druge kolege da se počnu baviti umjetnošću za adolescente.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CVue7ldMxUO/"/><heading4>NET.HR: Kada je riječ  o nezavisnoj kazališnoj sceni, jednom ste prilikom rekli: "Osniva se velik broj nezavisnih subjekata iz strasti i entuzijazma, ali s vrlo malo znanja o radu, strukturi, djelovanju na nezavisnoj sceni što otežava preživljavanje". Na koji je način moguće opstati na nezavisnoj kazališnoj sceni?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Uf. Ne može se preživjeti na nezavisnoj sceni ako ste na njoj samo da nešto radite dok vas netko ne zaposli. Znanje, strast, vjera i strpljenje su nužni. Zato smo moja mama, Vitomira Lončar, i ja, pokrenule platformu VestaLLLs koja će služiti za edukaciju mladih umjetnika kako preživjeti na nezavisnoj sceni, kako raditi svoje projekte i ne čekati na nekoga da ti da šansu. Moguće je. Nije lako, ali vrijedi.</para><heading4>NET.HR: Na koji biste način promijenili Zakon o kazalištu?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Ovo je jako opširna tema i ima puno slojeva o kojima bi se moglo razgovarati, a to je pak za jedan cijeli esej. Novi je prijedlog Zakona sada u izradi i ja bih voljela i da Ministarstvo u izradu istoga više uključi struku i realno stanje, ali i da struka pokaže više interesa. To je sve što sada mogu reći na ovu temu.</para><heading4>NET.HR: Kakva je nezavisna kazališna scena koju biste Vi željeli vidjeti?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Snažna, ujedinjena i hrabra. Ne preživljavanje nego život. I rad zato što vjerujemo u umjetnost, a ne dim i šljokice kojim ćemo lakše zaraditi, a istovremeno oštetiti, zaglupiti i posiviti publiku.</para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CUIPejasCLr/"/><heading4> NET.HR: Vaš partner Toni Nežić se također bavi glumom. Koliko je teško u takvom odnosu razdvojiti privatno i poslovno?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Toni je operni pjevač. Nije teško jer ga mi ne razdvajamo. Zajedno smo upravo zato što se jako dobro razumijemo, što dijelimo iste interese i istu životnu strast i snove. Uživam u činjenici da s njim mogu podijeliti svoje umjetničke misli, pristupe, probleme, što od njega mogu učiti, što mu ne moram objašnjavati zašto sam na probi 10 sati dnevno i ne mogu se javiti. U takvom sam domaćinstvu odrasla, kako kažu moji "naš se kazališni život nije mogao odvojiti od našeg privatnog" i jedino takav suživot poznajem i u njemu uživam. </para><hmn:instagram src="https://www.instagram.com/p/CTiE8pjMR6m/"/>

Buga o nagradi, životu, haljini i dečku: 'Dijelimo istu strast, ne moram objašnjavati zašto me nema 10 sati...' Buga Marija Šimić pozornost je hrvatskih medija uvelike privukla na dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta, a u velikom intervjuu otkriva što za njenu karijeru znači jedna takva nagrada Buga Marija Šimić kći je našeg poznatog glumačkog para Vitomire Lončar i Ivice Šimića. Glumom se bavi od malih nogu, a prije dvije godine proglašena je i najboljom opernom pjevačicom na "2nd Silk Road &amp; Young Dreams" natjecanju u Pekingu u Kini. Usavršavala se u inozemstvu, a trenutno je najangažiranija u ulozi umjetničke ravnateljice u kazalištu Mala scena, gdje igra u predstavama: "Velika tvornica riječi","Sunce djever i Neva Nevičica", "Priča o oblaku", "Priča o kotaču", "Kraljevna na zrnu graška" i "Priča o glasu".NET.HR: Prije svega, čestitamo Vam na Nagradi hrvatskog glumišta za najbolje žensko ostvarenje u predstavi za djecu i mlade "Sunce djever i Neva Nevičica" Kazališta Mala scena. Što Vam predstavlja ova Nagrada?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Priznanje struke uvijek je velika stvar, osobito za nas na nezavisnoj sceni, a osobito za nekoga poput mene koja se često osjećam kao autsajder. Ova je nagrada kao trešnja na tortu, ova mi predstava puno znači, najveća su nagrada naravno reakcije publike nakon predstave, zagrljaji i pisma, ali lijepo je i ovako službeno biti viđen, shvaćen i nagrađen. Neka vrsta prepoznavanja, vjetra u leđa i potpore kolega koja meni, kao velikom ekstrovertu, jako puno znači i važna je.NET.HR: Smeta li Vam što je većina medija umjesto nagrade koju ste osvojili, pažnju usmjerila na haljinu u kojoj ste se pojavili?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Nisam o tome razmišljala. Malo mi je žao da se nigdje nije spomenuo govor koji sam održala jer sam prenijela neke poruke koje su mi važne i voljela bih da su i one bile inkorporirane u sve ove objave, ali prihvatila sam da sam javna osoba i svjesna sam da novinari pišu i prenose ono što vjeruju da će njihova publika čitati. Drago mi je da sam svojom pojavom mogla osigurati barem da se kazalište za djecu kao kategorija spomene u medijima malo više jer smo obično dosta ispod radara. Budimo realni, svi mi koji smo u javnim prostorima svjesni smo da će nas se slikati i da će se sve gledat. Ljudi su vizualna bića, normalno mi je da se komentiraju odjevne kombinacije. Sretna sam samo da nisam završila u rubrici "fashion tragedije".NET.HR: "Sunce djever i Neva Nevičica", predstava je za djecu od osam godina naviše. Smatrate li da danas djeca dovoljno odlaze u kazalište i treba li odlazak u kazalište biti obavezan dio u školskom kurikulu?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Koliko znam, odlazak u kazalište jest dio kurikuluma. Problem je što nema provjere kvalitete. Postoji pravilo da škole i vrtići moraju angažirati samo one umjetničke organizacije, kazališta koja su upisana u Očevidnik kazališta, ali vjerujem da nisu svi u to pravilo upućeni, a i nažalost za upis u Očevidnik su pravila jako labava. Na tome treba raditi. NET.HR:  Dok ste odrastali, "sklopili ste dogovor" sa svojim roditeljima: ako napišete zadaću, smijete na probu. Koliko je teško odrastati kao kći poznatih glumaca? Jesu li postojale situacije kada Vam je to više bila prepreka, nego benefit?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Teško? Nimalo. To je ogroman privilegij i prednost koje sam ja iznimno svjesna. Uvijek kažem da bih djetinjstvo koje sam ja imala - poželjela svakome. Naravno, bilo je izazovno u trenucima kada sam htjela stajati kao osoba za sebe i kada sam sumnjala u svoje uspjehe vjerujući da su došli samo zbog toga tko su mi roditelji, a ne zbog moje kvalitete, što se ponekad i insinuiralo. Kada si tinejdžer naravno da se želiš dokazivati i borila sam se protiv toga odakle dolazim. Zato sam i otišla van studirati, htjela sam vidjeti tko sam ja kad sam samo Buga i kad moje prezime i pozadina ne znače ništa i nitko ne zna tko su mi roditelji, dobro da znaju gdje je Hrvatska. Ne mogu pobjeći od toga u kakvoj sam se obitelji rodila niti od onoga što to nosi. Ali radim svakodnevno da se na to ne oslanjam nego da zaslužim svoju privilegij, svoje nasljeđe i da to iskoristim za dobro.NET.HR: Mnogi ne znaju da, osim što ste glumica, da ste i školovanja pjevačica. Diplomirali ste solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a kako ste i sami rekli, imali ste netipičan studentski život. Što bi svi trebali znati prije prijave na Muzičku akademiju? Bavite li se glazbom svakodnevno?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Mislim da je iskustvo svakog od mojih kolega drugačije od mojeg tako da ne mogu baš reći da znam što bi svi trebali znati. Ja bih osobno preporučila - odlazak psihologu na redovnoj bazi i svijest da rad ne prestaje jednom kad diploma dođe. Što se tiče drugog pitanja, upravo pripremamo lutkarsku operu u Maloj sceni, prošli mjesec sam bila u Ukrajini sa svojom interdisciplinarnom predstavom baziranom na pjesmama Dore Pejačević tako da - bavim se glazbom svakodnevno i ona je veliki dio mog identiteta kao osobe, ali i umjetnice. Samo što je ne stvaram, za sada, u "mainstream" formama i pozornicama.NET.HR: Trenutno ste najangažiraniji u ulozi umjetničke ravnateljice u kazalištu Mala scena. Koji su najveći izazovi s kojima se Mala scena susrela u doba pandemije?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Pa svakako nemogućnost rada. Činjenica jest da su kazališta bila otvorena velik dio vremena, ali zbog ograničenja po kvadraturi, velik dio vremena mi smo mogli primiti 11 ljudi u publiku. Za kazalište koje se financira uglavnom od svojih ulaznica to je bio veliki pogodak. S druge strane, oko 80 posto našeg posla odvija se u školama i vrtićima u koja nismo mogli ući donedavno, a i sada zapravo je odgovornost na ravnateljima i nema univerzalnog pravila, što je problem. Ali s druge strane, mi bar imamo svoj prostor pa smo mogli igrati za javnost, velik broj nezavisnih kazališta prošao je i puno gore jer nemaju prostor, potpuno je neisplativo iznajmljivati prostor i igrati za tako mali broj publike, a u škole i vrtiće ne može nitko.NET.HR: Tijekom pandemije na društvenim mrežama Male scene mogli smo vidjeti brojna čitanja priča i online predstave. Koliko je teško stati pred ekran i znati da nećete moći doživjeti onu pravu emociju koju biste mogli osjetiti od publike da je predstava uživo?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Nisam o tome razmišljala. Meni je u glavi samo bilo - mi sada moramo raditi više nego ikada. Dokazalo se, osobito na početku pandemije, koliko nam je umjetnost važna u životu. Možete li zamisliti kakva bi bila karantena da nije bilo umjetnika? Biti zatvoren u kući bez filmova, glazbe, knjiga, serija, online predstava... Meni je samo bilo važno ostvariti bilo kakav kontakt, djeci pružiti bilo kakvu vrstu umjetnosti. Poruke naše publike, videa koja sam primila bili su toliko puni emocija da mi ih nije nedostajalo. Da je čudno - čudno je, ali na sve se čovjek navikne. Korištenje Instagrama mi je bio dobar trening za to, haha.NET.HR: Je li Ministarstvo kulture i medija dovoljno pomoglo umjetnicima u ovoj situaciji?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: To je kompleksno pitanje. Nažalost, u Hrvatskoj nisu svi umjetnici jednaki. I cijelo je umjetničko polje puno nereda, nejasnoća i sivih zona, što se još jače otkrilo tijekom pandemije. Imali smo dijalog s Ministarstvom, bilo je puno zapreka sa svih strana, tako da apsolutno moramo zahvaliti na potporama i natječajima koji nam jesu omogućeni, ali da postoji potreba za drugačijim sustavom i da su neke stvari mogle bolje - mogle su. NET.HR: Svojom predstavom "Aut" sudjelujete i u jačanju svijesti i vidljivosti osoba s poremećajima iz spektra autizma. Na koji način im mi, kao društvo u cjelini, možemo pomoći?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Nisam sigurna da sam osoba koja može elokventno odgovoriti na ovo pitanje. Vjerujem kako smo mi, kazalište, početna točka, naša je dužnost osvijetliti one koji su tako često u mraku, ali kada im damo to svjetlo, onda moramo njima omogućiti da kažu što im treba, tko su, kako žive i što mi svi možemo učiniti. Ne smatram da sam u toj poziciji da mogu govoriti u njihovo ime.NET.HR: To je, također, prva predstava u Hrvatskoj, u profesionalnom kazalištu u kojoj će nastupiti osoba s poremećajem iz spektra autizma. Što ste mislili da znate o osobama s autizmom, a zapravo niste znali dok se s njima niste sreli?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Iskreno, znala sam malo, ono što sam vidjela u serijama i što sam se sjećala iz vrtića jer sam u grupi imala jednog neurodiverzivnog prijatelja. Shvatila sam da je autizam zaista spektar. Svaka osoba koju smo upoznali kroz ovaj proces je potpuno drugačija od druge. Matej me konkretno oduševio svojom iskrenošću i smislom za humor. Naučio me puno o vrednovanju samoga sebe i postavljanju granica.NET.HR: Rekli ste u jednom intervjuu kako planirate promijeniti stanje u Hrvatskoj s predstavama za adolescente - jer ih gotovo i nema. Na koji način to planirate izvesti?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Tako što ćemo ih raditi, baš kao i do sada. Promovirati na sve moguće načine, nadam se da ćemo ostvariti bolju i jaču suradnju sa srednjim školama i nadam se da ću kroz djelovanje Male scene potaknuti i druge kolege da se počnu baviti umjetnošću za adolescente.NET.HR: Kada je riječ  o nezavisnoj kazališnoj sceni, jednom ste prilikom rekli: "Osniva se velik broj nezavisnih subjekata iz strasti i entuzijazma, ali s vrlo malo znanja o radu, strukturi, djelovanju na nezavisnoj sceni što otežava preživljavanje". Na koji je način moguće opstati na nezavisnoj kazališnoj sceni?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Uf. Ne može se preživjeti na nezavisnoj sceni ako ste na njoj samo da nešto radite dok vas netko ne zaposli. Znanje, strast, vjera i strpljenje su nužni. Zato smo moja mama, Vitomira Lončar, i ja, pokrenule platformu VestaLLLs koja će služiti za edukaciju mladih umjetnika kako preživjeti na nezavisnoj sceni, kako raditi svoje projekte i ne čekati na nekoga da ti da šansu. Moguće je. Nije lako, ali vrijedi.NET.HR: Na koji biste način promijenili Zakon o kazalištu?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Ovo je jako opširna tema i ima puno slojeva o kojima bi se moglo razgovarati, a to je pak za jedan cijeli esej. Novi je prijedlog Zakona sada u izradi i ja bih voljela i da Ministarstvo u izradu istoga više uključi struku i realno stanje, ali i da struka pokaže više interesa. To je sve što sada mogu reći na ovu temu.NET.HR: Kakva je nezavisna kazališna scena koju biste Vi željeli vidjeti?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Snažna, ujedinjena i hrabra. Ne preživljavanje nego život. I rad zato što vjerujemo u umjetnost, a ne dim i šljokice kojim ćemo lakše zaraditi, a istovremeno oštetiti, zaglupiti i posiviti publiku. NET.HR: Vaš partner Toni Nežić se također bavi glumom. Koliko je teško u takvom odnosu razdvojiti privatno i poslovno?BUGA MARIJA ŠIMIĆ: Toni je operni pjevač. Nije teško jer ga mi ne razdvajamo. Zajedno smo upravo zato što se jako dobro razumijemo, što dijelimo iste interese i istu životnu strast i snove. Uživam u činjenici da s njim mogu podijeliti svoje umjetničke misli, pristupe, probleme, što od njega mogu učiti, što mu ne moram objašnjavati zašto sam na probi 10 sati dnevno i ne mogu se javiti. U takvom sam domaćinstvu odrasla, kako kažu moji "naš se kazališni život nije mogao odvojiti od našeg privatnog" i jedino takav suživot poznajem i u njemu uživam.  'KAO EKSTROVERTU, OVO MI PUNO ZNAČI' 

'KAO EKSTROVERTU, OVO MI PUNO ZNAČI'

Buga o nagradi, životu, haljini i dečku: 'Dijelimo istu strast, ne moram objašnjavati zašto me nema 10 sati...'

Jadranka Kosor o covid potvrdama, koronavirusu, Plenkoviću, Macronu... Jadranka Kosor gostovala je u studiju Net.hr-a gdje je razgovarala s Ines Brežnjak o pandemiji, istupu ministra Beroša, sukobu državnog vrha i potpisivanju pristupnog ugovora s EU 

<para>Jadranka Kosor gostovala je u studiju Net.hr-a gdje je razgovarala s Ines Brežnjak o pandemiji, istupu ministra Beroša, sukobu državnog vrha i potpisivanju pristupnog ugovora s EU</para>

Jadranka Kosor o covid potvrdama, koronavirusu, Plenkoviću, Macronu...

Postroll

Preroll

INTERVJU

DSC08845-2.jpg

Danas.hr

Mate Janković o poziciji kuhara u Hrvatskoj: 'Gubimo perspektivne ljude'

Mate Janković

Kuhinja i recepti

Članak

Pola Križevac

Antonija Šola iskreno progovorila o Mariju Regelji, pjesmama, suradnja i Zabranjenoj ljubavi

#net.hr intervju

Miro Kovač o Rusiji, Zapadu i ratu u Ukrajini: Zapad se mora probuditi

Miro Kovač o Rusiji, Zapadu i ratu u Ukrajini: Zapad se mora probuditi

Mate Janković ne skriva razočaranje: 'Gubimo perspektivne ljude, a nekima bi bilo bolje da se okane kuhanja'

Mate Janković ne skriva razočaranje: 'Gubimo perspektivne ljude, a nekima bi bilo bolje da se okane kuhanja'

Od poslovnih suradnika, do ljubavnog para: Antonija Šola nam je otkrila stih koji najbolje opisuje njezin ljubavni život

Od poslovnih suradnika, do ljubavnog para: Antonija Šola nam je otkrila stih koji najbolje opisuje njezin ljubavni život

Buga o nagradi, životu, haljini i dečku: 'Dijelimo istu strast, ne moram objašnjavati zašto me nema 10 sati...'

Buga o nagradi, životu, haljini i dečku: 'Dijelimo istu strast, ne moram objašnjavati zašto me nema 10 sati...'

Jadranka Kosor o covid potvrdama, koronavirusu, Plenkoviću, Macronu...

Jadranka Kosor o covid potvrdama, koronavirusu, Plenkoviću, Macronu...