Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Britanac John Harding (59) pušten je na slobodu nakon što je zarobljen boreći se za Ukrajinu. Sada se vratio kući, gdje je prepričao pakao koji je preživio.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zarobljenici su oslobođeni iznenadnim dogovorom koji su dogovorili saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman i ruski predsjednik Vladimir Putin.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>John, iz Sunderlanda, služio je kao bolničar u ukrajinskim oružanim snagama kada je pao Rusima u ruke. Osim divljačkih premlaćivanja, njegovi su otmičari s njim igrali izopačene psihološke igre.</para><heading2>Naredili mu da snimi oproštajnu poruku jer će ga strijeljati</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Otac dvoje djece rekao je za Daily Mail da mu je u jednom trenutku naređeno da snimi poruku jer je trebao biti pogubljen pred streljačkim vodom. Rekao je da je bio u ukupno trima zatvorima, uključujući onaj koji je nazvao "Tamna strana", u Donjecku koji drže Rusi, gdje su ga više puta tukli stražari iz regionalnih policijskih snaga.</para><hmn:image id="76681154-3b14-11ed-9493-46aa88ed7e71" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>'Najgori trenutak'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U najgorem premlaćivanju, grupa stražara se smijala dok su mu vezivali vrećicu preko glave, vezali mu ruke na leđima i počeli s polusatnim udaranjem. Udarali su ga šakama, nogama i skakali po njegovu tijelu, slomivši mu većinu rebara dok nije počeo urinirati krv.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Optužen je i osuđen od njihova suda za ratne zločine te se suočio s najmanje 20 godina zatvora. Sa suzama koje su mu tekle niz lice, John je rekao za The Sun: "Pomislio sam, samo bih volio da me sada je*eno ubiju.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>To je bio najgori trenutak, način na koji su nas tretirali bio je užasan. Stalno sam si govorio: 'Jače me udarila moja sestra'. Da sam znao kako će nas tretirati, prije nego što smo se predali, ostao bih i pokušao nekoliko njih skinuti snajperom prije nego što poginem", rekao je. </para><columns><column size="1"><hmn:twitter src="https://twitter.com/MrSteveShelby/status/1573099612671541249"/></column></columns><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Ostali zatvorenici i ja održavali smo dobro raspoloženje smijući se jedni drugima kroz ćelije. Šalili bismo se kako nam se sviđa pečeni odrezak jer smo jeli samo kruh", dodao je.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>John je služio u Ukrajini kao bolničar u 2. bataljunu pukovnije Azov. Predao se i zarobljen je u svibnju nakon što je njegovoj jedinici ponestalo streljiva dok je bio u željezari Azovstal u opkoljenoj luci Mariupol u istočnoj Ukrajini.</para><hmn:article id="5eea3296-3ab0-11ed-aae6-2231800e44cd" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/><heading2>'Kad sam ga ugledao...'</heading2><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Aidena i Shauna, koji su također zarobljeni u Mariupolju, ruski opunomoćeni sud u Donjecku osudio je na smrt. John je ubačen u autobus i držan u njemu tri dana hraneći se keksima i prljavom vodom dok mu je pripreman zatvor. Ali u utorak je zatvorenicima rečeno da skupe svoje stvari. Pušteni su u ruskoj zračnoj luci gdje su ih dočekali Saudijci koji su ih ispratili do aviona za Rijad, zajedno s još petoricom stranaca, grupom tjelohranitelja i tročlanom posadom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>John je doživio nadrealni trenutak kada je ugledao Romana Abramoviča, koji je svakom od muškaraca dao iPhone 13 kako bi mogli nazvati svoje obitelji i obavijestiti ih da idu kući. "Nisam ni primijetio, ali Shaun je rekao da sliči njemu", rekao je za The Sun.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prišao mu je u avionu i pitao ga odakle je, a Roman je rekao iz Londona. Tada je Shaun rekao: "Vi stvarno izgledate kao Roman Abramovič", a on je odgovorio: "To je zato što sam ja on, gospodine". Nije mogao vjerovati.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>"Šalio sam se da je Shaun navijač West Hama i svi smo se smijali", dodao je.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><ulink url="https://net.hr/danas/svijet/cetiri-ukrajinske-regije-pod-ruskom-okupacijom-danas-odrzavaju-referendum-o-pripojenju-rusiji-50744234-3aff-11ed-8201-72f968e548f1">Sve o ratu u Ukrajini pročitajte ovdje.</ulink></para><hmn:article id="50744234-3aff-11ed-8201-72f968e548f1" variation="ba03ebd6-9d09-11eb-8a41-cedfb09875dd"/>

Britanac kojeg su Rusi zarobili s Hrvatom opisao izopačena mučenja koja su prošli: 'Pomislio sam, kad bi me barem sada ubili' John, iz Sunderlanda, služio je kao bolničar u ukrajinskim oružanim snagama kada je pao u Rusima u ruke i završio u zatvoru koji su zvali &apos;Tamna strana&apos;.  U jednom trenutku morao je snimiti oproštajnu poruku jer su mu rekli da će ga pogubiti Britanac John Harding (59) pušten je na slobodu nakon što je zarobljen boreći se za Ukrajinu. Sada se vratio kući, gdje je prepričao pakao koji je preživio.Zarobljenici su oslobođeni iznenadnim dogovorom koji su dogovorili saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman i ruski predsjednik Vladimir Putin.John, iz Sunderlanda, služio je kao bolničar u ukrajinskim oružanim snagama kada je pao Rusima u ruke. Osim divljačkih premlaćivanja, njegovi su otmičari s njim igrali izopačene psihološke igre.Naredili mu da snimi oproštajnu poruku jer će ga strijeljatiOtac dvoje djece rekao je za Daily Mail da mu je u jednom trenutku naređeno da snimi poruku jer je trebao biti pogubljen pred streljačkim vodom. Rekao je da je bio u ukupno trima zatvorima, uključujući onaj koji je nazvao "Tamna strana", u Donjecku koji drže Rusi, gdje su ga više puta tukli stražari iz regionalnih policijskih snaga.'Najgori trenutak'U najgorem premlaćivanju, grupa stražara se smijala dok su mu vezivali vrećicu preko glave, vezali mu ruke na leđima i počeli s polusatnim udaranjem. Udarali su ga šakama, nogama i skakali po njegovu tijelu, slomivši mu većinu rebara dok nije počeo urinirati krv.Optužen je i osuđen od njihova suda za ratne zločine te se suočio s najmanje 20 godina zatvora. Sa suzama koje su mu tekle niz lice, John je rekao za The Sun: "Pomislio sam, samo bih volio da me sada je*eno ubiju.To je bio najgori trenutak, način na koji su nas tretirali bio je užasan. Stalno sam si govorio: 'Jače me udarila moja sestra'. Da sam znao kako će nas tretirati, prije nego što smo se predali, ostao bih i pokušao nekoliko njih skinuti snajperom prije nego što poginem", rekao je. "Ostali zatvorenici i ja održavali smo dobro raspoloženje smijući se jedni drugima kroz ćelije. Šalili bismo se kako nam se sviđa pečeni odrezak jer smo jeli samo kruh", dodao je.John je služio u Ukrajini kao bolničar u 2. bataljunu pukovnije Azov. Predao se i zarobljen  je u svibnju nakon što je njegovoj jedinici ponestalo streljiva dok je bio u željezari Azovstal u opkoljenoj luci Mariupol u istočnoj Ukrajini.'Kad sam ga ugledao...'Aidena i Shauna, koji su također zarobljeni u Mariupolju, ruski opunomoćeni sud u Donjecku osudio je na smrt. John je ubačen u autobus i držan u njemu tri dana hraneći se keksima i prljavom vodom dok mu je pripreman zatvor. Ali u utorak je zatvorenicima rečeno da skupe svoje stvari. Pušteni su u ruskoj zračnoj luci gdje su ih dočekali Saudijci koji su ih ispratili do aviona za Rijad, zajedno s još petoricom stranaca, grupom tjelohranitelja i tročlanom posadom.John je doživio nadrealni trenutak kada je ugledao Romana Abramoviča, koji je svakom od muškaraca dao iPhone 13 kako bi mogli nazvati svoje obitelji i obavijestiti ih da idu kući. "Nisam ni primijetio, ali Shaun je rekao da sliči njemu", rekao je za The Sun.Prišao mu je u avionu i pitao ga odakle je, a Roman je rekao iz Londona. Tada je Shaun rekao: "Vi stvarno izgledate kao Roman Abramovič", a on je odgovorio: "To je zato što sam ja on, gospodine". Nije mogao vjerovati."Šalio sam se da je Shaun navijač West Hama i svi smo se smijali", dodao je.Sve o ratu u Ukrajini pročitajte ovdje. VEZALI MU VREĆICU NA GLAVI, SKAKALI PO TIJELU... 

VEZALI MU VREĆICU NA GLAVI, SKAKALI PO TIJELU...

Britanac kojeg su Rusi zarobili s Hrvatom opisao izopačena mučenja koja su prošli: 'Pomislio sam, kad bi me barem sada ubili'

<para>
Ne mogu živjeti u Vukovaru. Ne znam kako država to može, ali ja ne bih mogao ostati ravnodušan kada bih na cesti sreo ljude koji su me tukli, koji su silovali žene, ubijali i razarali. Ne znam kako bih to podnio, pa je bolje da se i ne dovodim u tu situaciju, rekao je za <ulink url="https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/video-bolne-ispovijesti-vukovaraca-teze-od-batinanja-bilo-je-slusati-silovanja-zena-u-susjednim-celijama/9625255/">Jutarnji list</ulink>
 Miroslav Josić, Vukovarac sa zagrebačkom adresom. U glavi su mu još žive slike užasa koje je preživio, najprije braneći grad od agresorske JNA i dobrovoljačkih četničkih postrojbi, a potom i u srpskim koncentracijskim logorima Stajićevo i Mitrovica, kamo je iza pada grada 20. studenoga 1991. odveden. Kad je rat zahvatio njegov grad, Miroslav je imao samo 23 godine.</para>
<para>
 Branko Solin bio je jedan od hrabrih branitelja Mitnice. Imao je 33 godine kada je počeo pakao u Vukovaru, a godinu dana ranije postao je otac. Imao je za koga živjeti i boriti se. U Vukovaru i na svojoj Mitnici, za koju će danas reći kako je te krvave 1991. godine izgledala poput Dresdena gotovo sravnjena sa zemljom od silnih topničkih napada i granatiranja, ostao je do samoga kraja.</para>
<para>Predali su se 18. studenoga 1991., a tada počinje drugi dio njegove kalvarije. Prvu noć proveli su u hangaru na Ovčari pod budnim okom Vojne policije, a sljedećeg su jutra transportirani u Srijemsku Mitrovicu.</para>

<hmn:article xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" id="ccd7273a-b1c4-11eb-aad1-0242ac140027"/>
<heading2>'Jedan me mlati, a drugi mi ostavi tri cigarete i kaže mi da će me ujutro strijeljati'</heading2>
<para>
"E, tamo je počelo... Odmah su nam naredili da se svučemo, pregledali nas i počeli mlatiti. To su bili čuvari iz tamošnjeg zatvora. Provlačili su nas kroz špalire i udarili gdje su mogli i čime su stigli. Potom su nas smjestili u neke prostorije sa starim madracima, a mene su nakon četiri, pet dana izdvojili i prebacili u samicu, jer su me imali na popisu HDZ-ovaca i onih koji su od početka bili uključeni u vojne postrojbe", rekao je Solin za <ulink url="https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/video-bolne-ispovijesti-vukovaraca-teze-od-batinanja-bilo-je-slusati-silovanja-zena-u-susjednim-celijama/9625255/">Jutarnji list</ulink>. U samici je bio 87 dana. Dolazili su mu u "posjete" i mlatili kad god su htjeli. Ispočetka mu je to padalo teško, ali kasnije se, kaže, ma koliko to čudno zvučalo već i navikao.</para>
<para>"To su svi mogući oblici maltretiranja. I fizički i psihički. Od premlaćivanja do odvođenja na lažna strijeljanja, igra dobrog i lošeg policajca... Jedan me mlati, a drugi kao smiruje, pa mi onda ostavi tri cigarete i kaže mi da su to posljednje, jer će me ujutro strijeljati. Onda me odvedu u neki podrum gdje je ćelija, koja je dodatno pregrađena još nekim rešetkama, bez prozora. Ćelija u ćeliji. Kao da sam Hanibal Lecter. I tada stvarno pomisliš da je strijeljanje realno. No, onda dođe to jutro, pa dođe neki treći čuvar i pita me što ja radim tu. Što radim? Naiš’o slučajno. Bože, sačuvaj! I onda kaže 'ajde gore' i tako po nekoliko puta", samo je dio strašnih trenutaka koje je proživio ovaj čovjek, ali koje se isto tako odnose i na ostale njegove prijatelje i suborce.</para>
<para>"S vremenom postaneš ravnodušan. Mi smo već očeličili u Vukovaru, od svih tih silnih granata koje su padale oko nas, koje su ubijale naše prijatelje. Naravno da ti nije svejedno, ali vjerujte mi, straha nema. Nakon trećeg, četvrtog puta javi se i inat. Ajde, više, strijeljaj! Skini mi tu muku s vrata", navodi Solin.
</para>
<heading2>'Torture su to koje normalan ljudski um teško može i zamisliti'</heading2>
<para>
Hranu i vodu su dobivali na kapaljku. Kaže da su im znali "servirati" i ulovljene vrane. Ljudi su mršavjeli po 50-60 kilograma. On je osobno izgubio 30 kilograma.</para>
<para>"Torture su to koje normalan ljudski um teško može i zamisliti, a kamoli provesti. To su bili identični logori kao i nacistički, jedino što nije bilo plinskih komora", istaknuo je Solin. Nakon 87 dana Srijemske Mitrovice, prebacili su ga u Vojni istražni zatvor u Beogradu zbog suđenja temeljem optužnice za genocid. U Beogradu je ostao sve do velike razmjene 14. kolovoza 1992. u Nemetinu kod Osijeka.</para>
<para>"Nama se posebno u misli urezala slika te razmjene kod Nemetina. Na njoj zarobljeni vojnici JNA koji se vraćaju u Srbiju prolaze u svojim odorama i izgledaju kao da su na korzu. S druge strane, hrvatski branitelji su oronuli, izgladnjeli i gotovo svi hodaju s pognutom glavom. Devet mjeseci logora, devet mjeseci stalnog boravka u uvjetima 'glavu dole, ruke na leđa' ostavili su traga. Znaju da je kraj, znaju da hodaju u slobodu, ali glave su im pognute", navodi Solin.
</para>
<heading2>'Bilo mi je lakše dobiti batine nego slušati kako siluju žene u susjednim ćelijama'</heading2>
<para>
U Srijemskoj Mitrovici završio je i Marko Filković. Treći dan, nakon ispitivanja, Filković je završio u samici u kojoj će provesti iduća četiri mjeseca. Bila je to prostorija od metar i pol s tri metra, bez vode i WC-a, samo s malim prozorom na visini. "Onda je počelo ispitivanje i sve ostalo, maltretiranje, batinanje... Dogodilo se to da je prešutni dogovor među našima bio da ćemo, kada počnu ispitivanja i batinanja, na sve one kojih nema, koji su poginuli ili otišli, prebaciti odgovornost za stradanja agresorske vojske. Mene od te predaje nitko nije vidio i vjerojatno su mislili da sam mrtav pa su i za mene to pričali... Tako sam završio s optužnicom za genocid nad srpskim narodom, za oružanu pobunu, za ovo i ono...", govori Filković za<ulink url="https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/video-bolne-ispovijesti-vukovaraca-teze-od-batinanja-bilo-je-slusati-silovanja-zena-u-susjednim-celijama/9625255/"> Jutarnji. </ulink>
</para>
<para>Sistem je, kaže, bio takav da ga na ispitivanju slome i prebiju.</para>
<para>"Mene su dva puta nosili s ispitivanja u deki. Onda vas puste jedno četiri-pet dana na miru. Ali, u isto vrijeme, noću su puštali njihove robijaše iz zatvora u Srijemskoj Mitrovici, koji su tu služili kazne za razna kaznena djela, do idu po samicama i tuku ljude. Bilo je to ciljano, četiri-pet dana nitko vas ne dira, ali robijaši tuku u susjednim ćelijama i vi sve to čujete. Poslije nekoliko dana, noću, dođu i kod vas", govori.</para>
<para>Najgore mu je, pak, padalo ono što se događalo u samicama preko puta njegove, u kojima su držali zarobljene žene.</para>
<para>"U te samice su puštali te iste robijaše koji su ih silovali. To se događalo svaku noć. Vjerujte mi, bilo mi je lakše dobiti batine nego to slušati", kaže Filković.</para>
<para>Ovo su dijelovi svjedočanstava vukovarskih branitelja koji su nakon pada grada 18. studenoga 1991. odvedeni u srpske logore, a o čijim je sudbinama i stradanjima snimljen dokumentarni film 'Glavu dole, ruke na leđa'. Redatelj, scenarist i producent filma je Stipe Majić Pipe, autor filma "Srce Vukovara". Sudbine tisuća logoraša ispričane su kroz ispovijesti branitelja, uz dokumentaristički materijal iz tog vremena.</para>

'Jedan me mlati, a drugi govori da će me sutra ubiti. I tako svaki dan'; 'Teže od batina bilo je slušati silovanja žena...' Vukovarski branitelji su nakon pada grada 18. studenoga 1991. odvedeni u srpske logore, a o njihovim sudbinama i stradanjima snimljen je dokumentarni film 'Glavu dole, ruke na leđa' 

Ne mogu živjeti u Vukovaru. Ne znam kako država to može, ali ja ne bih mogao ostati ravnodušan kada bih na cesti sreo ljude koji su me tukli, koji su silovali žene, ubijali i razarali. Ne znam kako bih to podnio, pa je bolje da se i ne dovodim u tu situaciju, rekao je za Jutarnji list
    Miroslav Josić, Vukovarac sa zagrebačkom adresom. U glavi su mu još žive slike užasa koje je preživio, najprije braneći grad od agresorske JNA i dobrovoljačkih četničkih postrojbi, a potom i u srpskim koncentracijskim logorima Stajićevo i Mitrovica, kamo je iza pada grada 20. studenoga 1991. odveden. Kad je rat zahvatio njegov grad, Miroslav je imao samo 23 godine.

   Branko Solin bio je jedan od hrabrih branitelja Mitnice. Imao je 33 godine kada je počeo pakao u Vukovaru, a godinu dana ranije postao je otac. Imao je za koga živjeti i boriti se. U Vukovaru i na svojoj Mitnici, za koju će danas reći kako je te krvave 1991. godine izgledala poput Dresdena gotovo sravnjena sa zemljom od silnih topničkih napada i granatiranja, ostao je do samoga kraja.
Predali su se 18. studenoga 1991., a tada počinje drugi dio njegove kalvarije. Prvu noć proveli su u hangaru na Ovčari pod budnim okom Vojne policije, a sljedećeg su jutra transportirani u Srijemsku Mitrovicu.


'Jedan me mlati, a drugi mi ostavi tri cigarete i kaže mi da će me ujutro strijeljati'

"E, tamo je počelo... Odmah su nam naredili da se svučemo, pregledali nas i počeli mlatiti. To su bili čuvari iz tamošnjeg zatvora. Provlačili su nas kroz špalire i udarili gdje su mogli i čime su stigli. Potom su nas smjestili u neke prostorije sa starim madracima, a mene su nakon četiri, pet dana izdvojili i prebacili u samicu, jer su me imali na popisu HDZ-ovaca i onih koji su od početka bili uključeni u vojne postrojbe", rekao je Solin za Jutarnji list. U samici je bio 87 dana. Dolazili su mu u "posjete" i mlatili kad god su htjeli. Ispočetka mu je to padalo teško, ali kasnije se, kaže, ma koliko to čudno zvučalo već i navikao.
"To su svi mogući oblici maltretiranja. I fizički i psihički. Od premlaćivanja do odvođenja na lažna strijeljanja, igra dobrog i lošeg policajca... Jedan me mlati, a drugi kao smiruje, pa mi onda ostavi tri cigarete i kaže mi da su to posljednje, jer će me ujutro strijeljati. Onda me odvedu u neki podrum gdje je ćelija, koja je dodatno pregrađena još nekim rešetkama, bez prozora. Ćelija u ćeliji. Kao da sam Hanibal Lecter. I tada stvarno pomisliš da je strijeljanje realno. No, onda dođe to jutro, pa dođe neki treći čuvar i pita me što ja radim tu. Što radim? Naiš’o slučajno. Bože, sačuvaj! I onda kaže 'ajde gore' i tako po nekoliko puta", samo je dio strašnih trenutaka koje je proživio ovaj čovjek, ali koje se isto tako odnose i na ostale njegove prijatelje i suborce.
"S vremenom postaneš ravnodušan. Mi smo već očeličili u Vukovaru, od svih tih silnih granata koje su padale oko nas, koje su ubijale naše prijatelje. Naravno da ti nije svejedno, ali vjerujte mi, straha nema. Nakon trećeg, četvrtog puta javi se i inat. Ajde, više, strijeljaj! Skini mi tu muku s vrata", navodi Solin.

'Torture su to koje normalan ljudski um teško može i zamisliti'

Hranu i vodu su dobivali na kapaljku. Kaže da su im znali "servirati" i ulovljene vrane. Ljudi su mršavjeli po 50-60 kilograma. On je osobno izgubio 30 kilograma.
"Torture su to koje normalan ljudski um teško može i zamisliti, a kamoli provesti. To su bili identični logori kao i nacistički, jedino što nije bilo plinskih komora", istaknuo je Solin. Nakon 87 dana Srijemske Mitrovice, prebacili su ga u Vojni istražni zatvor u Beogradu zbog suđenja temeljem optužnice za genocid. U Beogradu je ostao sve do velike razmjene 14. kolovoza 1992. u Nemetinu kod Osijeka.
"Nama se posebno u misli urezala slika te razmjene kod Nemetina. Na njoj zarobljeni vojnici JNA koji se vraćaju u Srbiju prolaze u svojim odorama i izgledaju kao da su na korzu. S druge strane, hrvatski branitelji su oronuli, izgladnjeli i gotovo svi hodaju s pognutom glavom. Devet mjeseci logora, devet mjeseci stalnog boravka u uvjetima 'glavu dole, ruke na leđa' ostavili su traga. Znaju da je kraj, znaju da hodaju u slobodu, ali glave su im pognute", navodi Solin.

'Bilo mi je lakše dobiti batine nego slušati kako siluju žene u susjednim ćelijama'

U Srijemskoj Mitrovici završio je i Marko Filković. Treći dan, nakon ispitivanja, Filković je završio u samici u kojoj će provesti iduća četiri mjeseca. Bila je to prostorija od metar i pol s tri metra, bez vode i WC-a, samo s malim prozorom na visini. "Onda je počelo ispitivanje i sve ostalo, maltretiranje, batinanje... Dogodilo se to da je prešutni dogovor među našima bio da ćemo, kada počnu ispitivanja i batinanja, na sve one kojih nema, koji su poginuli ili otišli, prebaciti odgovornost za stradanja agresorske vojske. Mene od te predaje nitko nije vidio i vjerojatno su mislili da sam mrtav pa su i za mene to pričali... Tako sam završio s optužnicom za genocid nad srpskim narodom, za oružanu pobunu, za ovo i ono...", govori Filković za Jutarnji. 

Sistem je, kaže, bio takav da ga na ispitivanju slome i prebiju.
"Mene su dva puta nosili s ispitivanja u deki. Onda vas puste jedno četiri-pet dana na miru. Ali, u isto vrijeme, noću su puštali njihove robijaše iz zatvora u Srijemskoj Mitrovici, koji su tu služili kazne za razna kaznena djela, do idu po samicama i tuku ljude. Bilo je to ciljano, četiri-pet dana nitko vas ne dira, ali robijaši tuku u susjednim ćelijama i vi sve to čujete. Poslije nekoliko dana, noću, dođu i kod vas", govori.
Najgore mu je, pak, padalo ono što se događalo u samicama preko puta njegove, u kojima su držali zarobljene žene.
"U te samice su puštali te iste robijaše koji su ih silovali. To se događalo svaku noć. Vjerujte mi, bilo mi je lakše dobiti batine nego to slušati", kaže Filković.
Ovo su dijelovi svjedočanstava vukovarskih branitelja koji su nakon pada grada 18. studenoga 1991. odvedeni u srpske logore, a o čijim je sudbinama i stradanjima snimljen dokumentarni film 'Glavu dole, ruke na leđa'. Redatelj, scenarist i producent filma je Stipe Majić Pipe, autor filma "Srce Vukovara". Sudbine tisuća logoraša ispričane su kroz ispovijesti branitelja, uz dokumentaristički materijal iz tog vremena. STRAŠNE ISPOVIJESTI; 

STRAŠNE ISPOVIJESTI;

'Jedan me mlati, a drugi govori da će me sutra ubiti. I tako svaki dan'; 'Teže od batina bilo je slušati silovanja žena...'

<para>Zatočenici Dragana Vasiljkovića, koji je u četvrtak izručen Hrvatskoj, a optužen za ratne zločine, s gorčinom se prisjećaju trenutaka koje su proveli u njegovoj ili blizini njegovih podčinjenih za vrijeme Domovinskog rata. Svi oni su ili bili mučeni ili gledali kako druge muče i ubijaju.</para>
<para>Mučenja i zlostavljanja "pod čizmom" kapetana Dragana Vasiljkovića upamtili su mnogi hrvatski građani koji se s gorčinom prisjećaju tih trenutaka. Među njima je i Velibor Brančić koji je bio zatočen u staroj kninskoj bolnici. Izvrgnut iživljavanju, Kapetana Dragana gledao je u oči. "Onda on kaže: 'Ako ga već tučete, onda se to radi ovako!' Potom me udario s nogom i onim vojničkim čizmama u lice, tako da sam pao dolje", scena je kojom svoja sjećanja oživljava Brančić koji je u zatočeništvu proveo tri mjeseca i to i u kninskoj tvrđavi. "24 sata maltretiranja, od batina, udaraca kundakom, šakama", dodaje.</para>
<para>Pod palicom Dragana Vasiljkovića, civili, vojnici i policajci bili su psihički i fizički zlostavljani te izgladnjivani. Nakon tamnice na kninskoj tvrđavi zatvorenici su dovezeni u prostore stare kninske bolnice, a male bolničke sobe pretvorene su u ćelije gdje ih je bilo po 15, piše <ulink url="http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/zlocini-koje-je-dragan-vasiljkovic-pocinio-ostavili-su-dozivotan-trag-u-ljudima---392449.html">Dnevnik.hr</ulink>. Jeka Marinović iz Bruške strahota se prisjeća sa suzama. Izgubila je najužu obitelj. "Znala sam ja njega, ja sam ovdje bila jadna. Sinko, oni su nas mučki pobili", kaže.
</para>
<heading2>"Penjali su se na njih i noževima ih boli"</heading2>
<para>Jednog od onih koji se s mučninom prisjećaju zla koje je radio Kapetan Dragan i njegovi podčinjeni ekipa <ulink url="http://vijesti.hrt.hr/291623/ratni-zlocini-na-banovini">HRT-a</ulink> pronašla je u Zamlaću na Uni. Tomislav Begić prije 24 godine hodao je u živom štitu šest sati, u proboju za Strugu.</para>
<para>"Kad prođem tim putem, ne spavam. To je bila panika i mučenje, nisam smio reći ni a ni b. Ubili su četiri policajca. Morao sam gledati. Penjali su se na njih i noževima ih boli. Onda su ih natjerali da trče prema Uni i gađali su ih puškama i mitraljezima", prepričava Begić ističući kako su to radili Vasiljkovićevi vojnici. I on i drugi očekuju pravdu. Da konačno plati onaj koji je za sve to kriv.</para>
<para>Dragana Vasiljkovića, koji je u četvrtak izručen Hrvatskoj, tereti se da je bio jedan od vođa srpskih paravojnih snaga tijekom pobune u Hrvatskoj i da je kao Kapetan Dragan svoj krvavi trag ostavljao u brojnim mjestima, od kninskog, preko benkovačkog do glinskog područja.</para>
<para>Dnevnik.hr/HRT/Danas.hr</para>

"Udario me nogom i onim vojničkim čizmama u lice, pao sam dolje" Zatočenici Dragana Vasiljkovića, koji je u četvrtak izručen Hrvatskoj, a optužen za ratne zločine, s gorčinom se prisjećaju trenutaka koje su proveli u njegovoj ili blizini njegovih podčinjenih za vrijeme Domovinskog rata. Svi oni su ili bili mučeni ili gledali kako druge muče i ubijaju.
Mučenja i zlostavljanja "pod čizmom" kapetana Dragana Vasiljkovića upamtili su mnogi hrvatski građani koji se s gorčinom prisjećaju tih trenutaka. Među njima je i Velibor Brančić koji je bio zatočen u staroj kninskoj bolnici. Izvrgnut iživljavanju, Kapetana Dragana gledao je u oči. "Onda on kaže: 'Ako ga već tučete, onda se to radi ovako!' Potom me udario s nogom i onim vojničkim čizmama u lice, tako da sam pao dolje", scena je kojom svoja sjećanja oživljava Brančić koji je u zatočeništvu proveo tri mjeseca i to i u kninskoj tvrđavi. "24 sata maltretiranja, od batina, udaraca kundakom, šakama", dodaje.
Pod palicom Dragana Vasiljkovića, civili, vojnici i policajci bili su psihički i fizički zlostavljani te izgladnjivani. Nakon tamnice na kninskoj tvrđavi zatvorenici su dovezeni u prostore stare kninske bolnice, a male bolničke sobe pretvorene su u ćelije gdje ih je bilo po 15, piše Dnevnik.hr. Jeka Marinović iz Bruške strahota se prisjeća sa suzama. Izgubila je najužu obitelj. "Znala sam ja njega, ja sam ovdje bila jadna. Sinko, oni su nas mučki pobili", kaže.

"Penjali su se na njih i noževima ih boli"
Jednog od onih koji se s mučninom prisjećaju zla koje je radio Kapetan Dragan i njegovi podčinjeni ekipa HRT-a pronašla je u Zamlaću na Uni. Tomislav Begić prije 24 godine hodao je u živom štitu šest sati, u proboju za Strugu.
"Kad prođem tim putem, ne spavam. To je bila panika i mučenje, nisam smio reći ni a ni b. Ubili su četiri policajca. Morao sam gledati. Penjali su se na njih i noževima ih boli. Onda su ih natjerali da trče prema Uni i gađali su ih puškama i mitraljezima", prepričava Begić ističući kako su to radili Vasiljkovićevi vojnici. I on i drugi očekuju pravdu. Da konačno plati onaj koji je za sve to kriv.
Dragana Vasiljkovića, koji je u četvrtak izručen Hrvatskoj, tereti se da je bio jedan od vođa srpskih paravojnih snaga tijekom pobune u Hrvatskoj i da je kao Kapetan Dragan svoj krvavi trag ostavljao u brojnim mjestima, od kninskog, preko benkovačkog do glinskog područja.
Dnevnik.hr/HRT/Danas.hr VASILJKOVIĆEV ZATOČENIK: 

VASILJKOVIĆEV ZATOČENIK:

"Udario me nogom i onim vojničkim čizmama u lice, pao sam dolje"

<para> Scotland Yard je objavio kako istražuje ubojstva trojice dječaka povezana s aktivnostima pedofilskog lanca u Velikoj Britaniji.</para>
<para>Glavni istražitelj Kenny McDonald pozvao je sve koji su prije 30 godina bili silovani i seksualno zlostavljani da se jave policiji i obećao im zaštitu.</para>
<para>Na lokaciji Dolphin Square, u središnjem Londonu, u blizini zgrade parlamenta, bila je stambena zgrada osobito popularna među parlamentarnim zastupnicima zbog svoje blizine.</para>
<heading2>Svjedok predao listu</heading2>
<para>
Tamo su se odvijala seksualna zlostavljanja o kojima policija prikuplja informacije. Već imaju iskaz osobe koja je predstavljena samo kao "Nick", a koji je imenovao trojicu političara koji su sudjelovali u silovanjima i posvjedočio o tome kako je vidio kad je jedan od njih zadavio dječaka na orgijama. On je policiji predao listu od 12 imena osoba koje su sudjelovale u mučenjima i ubojstvima djece.</para>
<para>Prema njegovom svjedočenju, najokrutniji je bio Peter Hayman, bivši zamjenik direktora tajne službe MI6.</para>
<para>Dvojica policajaca, koji su istraživali slučaj prije 30 godina, a koji se također spominju u iskazima nekih svjedoka kao seksualni predatori, predali su pisanu izjavu u kojoj kažu kako im je tada naređeno da prestanu raditi na slučaju.</para>

Detalji pedofilskog lanca: 'Najokrutniji je bio šef tajnih službi' U skandalu koji se nakon 30 godina počeo otkrivati javnosti sudjelovao je šef službe MI6 i trojica parlamentarnih zastupnika.  
 Scotland Yard je objavio kako istražuje ubojstva trojice dječaka povezana s aktivnostima pedofilskog lanca u Velikoj Britaniji.
Glavni istražitelj Kenny McDonald pozvao je sve koji su prije 30 godina bili silovani i seksualno zlostavljani da se jave policiji i obećao im zaštitu.
Na lokaciji Dolphin Square, u središnjem Londonu, u blizini zgrade parlamenta, bila je stambena zgrada osobito popularna među parlamentarnim zastupnicima zbog svoje blizine.
Svjedok predao listu

Tamo su se odvijala seksualna zlostavljanja o kojima policija prikuplja informacije. Već imaju iskaz osobe koja je predstavljena samo kao "Nick", a koji je imenovao trojicu političara koji su sudjelovali u silovanjima i posvjedočio o tome kako je vidio kad je jedan od njih zadavio dječaka na orgijama. On je policiji predao listu od 12 imena osoba koje su sudjelovale u mučenjima i ubojstvima djece.
Prema njegovom svjedočenju, najokrutniji je bio Peter Hayman, bivši zamjenik direktora tajne službe MI6.
Dvojica policajaca, koji su istraživali slučaj prije 30 godina, a koji se također spominju u iskazima nekih svjedoka kao seksualni predatori, predali su pisanu izjavu u kojoj kažu kako im je tada naređeno da prestanu raditi na slučaju. 

Detalji pedofilskog lanca: 'Najokrutniji je bio šef tajnih službi'

<para>"Zavezali su mi ruke na ledima, zajedno s nogama. Tukli su me zeljeznim sipkama i drvenim stapovima. No, najbolnije od svega je bilo kad su zavezali za noge da visim naglavacke. Tako sam visio vise od sat vremena", prica 33-godisnji Nigerijanac Onyekachi o svojim iskustvima s policijske stanice u saveznoj pokrajini Imo na jugu zemlje.</para>
<para>On medutim nije nikakav izuzetak. Mucenja svih vrsta nalaze se na dnevnom redu nigerijskih policajaca i vojnika.
To pokazuje upravo objavljeni najnoviji izvjestaj organizacije za zastitu ljudskih prava Amnesty International (AI) koji govori o situaciji u zatvorima i policijskim stanicama u Nigeriji.</para>
<para>"Mucenje je u Nigeriji sasvim uobicajena metoda prilikom saslusavanja policije s ciljem prisiljavanja priznanja nekog nedjela osumnjicenog. Ova je praksa vrlo siroko rasirena medu pripadnicima policije“, kaze za <ulink url="http://www.dw.de/dobro-do%C5%A1li-u-pakao/a-17932936">Deutsche Welle </ulink>Netsanet Belay, direktorica odsjeka za Afriku pri AI.</para>
<para>
 12 metoda mucenja
Ova je organizacija istrazivala sedam godina i obradila oko 500 izjava svjedoka – bivsih zatvorenika kao i izjave clanova njihovih obitelji. Suradnici AI-a su takoder pregledali dokazne materijale odvjetnika i sami odlazili u zatvore. Ono sto su tamo vidjeli duboko ih potreslo. Metode mucenja su vrlo razlicite: zatvorenike se udara bicevima, kundacima, gumenim predmetima, prisiljava ih se da bosi hodaju po razbijenom staklu ili da sjede na dasci iz koje vire cavli. Vec su ove procedure same po sebi izuzetno bolne, no to nije sve.</para>
<heading2>Okrutne metode seksualnog nasilja</heading2>
<para>
"Najstravicnija metoda mucenja se sastoji u cupanju noktiju. Zatim, koriste se i elektro-sokovi a zatvorenike se udara i macevima i raznim metalnim predmetima", kaze Belay. Ona dodaje kako su rasirene i metode seksualnog nasilja nad zenama, prostitutkama.</para>
<para>"Saznali smo za slucaj kada je jednoj zeni tesko povrijedena vagina suzavcem – ne bi li priznala. Doista moram reci da smo u Nigeriji primjetili najbrutalnije metode mucenja”, kaze Belay.</para>
<para>Mucenja se primjenjuju kao neka vrsta kaznjavanja, kao novcana ucjena ili jednostavno kako bi netko sto prije nesto priznao i time slucaj bio zavrsen“, stoji u izvjescu Amnasty Internationala.</para>
<para>"Zatvorenicima je zabranjen kontakt s obiteljima a tek rijetki dobiju mogucnost savjetovanja s odvjetnikom", kaze Mamman Lawal Yusufari, odvjetnik i voditelj pravnog fakulteta na Sveucilistu Bayero u nigerijskoj saveznoj drzavi Kano. On se vec godinama trudi zastititi prava optuzenika. Ciljano posjecuje policijske stanice i istrazne zatvore gdje pokusava za zatvorenike poloziti kauciju.
</para>
<heading2>
Sutnja vlade</heading2>
<para>
Pocinitelji cesto ostaju bez kazne, a zrtve u pravilu ne dobiju nikakvu odstetu.</para>
<para>"Nigerijska vlada sustavno odbija istrazivati slucajeve vezane za mucenja. Posebno kod vojske nismo mogli pronaci nikakve dokaze za istrazne procese ili cak sudenja. Ova kultura nekaznjavanja morala bi obavezno biti ukinuta", kaze Netsanet Belay. Ona dodaje kako se u Parlamentu doduse vec raspravljalo o tome da se mucenja proglase krivicnim djelom, no do sada nije nista potpisano.</para>

'Tukli su me zeljeznim sipkama, vezali mi noge da visim naglavacke...' Silovanja, cupanje zubiju i noktiju, udaranje metalnim predmetima, primjena elektro-sokova – samo su neke od svakodnevnih metoda nigerijske policije i vojske. 
"Zavezali su mi ruke na ledima, zajedno s nogama. Tukli su me zeljeznim sipkama i drvenim stapovima. No, najbolnije od svega je bilo kad su zavezali za noge da visim naglavacke. Tako sam visio vise od sat vremena", prica 33-godisnji Nigerijanac Onyekachi o svojim iskustvima s policijske stanice u saveznoj pokrajini Imo na jugu zemlje.
On medutim nije nikakav izuzetak. Mucenja svih vrsta nalaze se na dnevnom redu nigerijskih policajaca i vojnika.
To pokazuje upravo objavljeni najnoviji izvjestaj organizacije za zastitu ljudskih prava Amnesty International (AI) koji govori o situaciji u zatvorima i policijskim stanicama u Nigeriji.
"Mucenje je u Nigeriji sasvim uobicajena metoda prilikom saslusavanja policije s ciljem prisiljavanja priznanja nekog nedjela osumnjicenog. Ova je praksa vrlo siroko rasirena medu pripadnicima policije“, kaze za Deutsche Welle Netsanet Belay, direktorica odsjeka za Afriku pri AI.

   12 metoda mucenja
Ova je organizacija istrazivala sedam godina i obradila oko 500 izjava svjedoka – bivsih zatvorenika kao i izjave clanova njihovih obitelji. Suradnici AI-a su takoder pregledali dokazne materijale odvjetnika i sami odlazili u zatvore. Ono sto su tamo vidjeli duboko ih potreslo. Metode mucenja su vrlo razlicite: zatvorenike se udara bicevima, kundacima, gumenim predmetima, prisiljava ih se da bosi hodaju po razbijenom staklu ili da sjede na dasci iz koje vire cavli. Vec su ove procedure same po sebi izuzetno bolne, no to nije sve.
Okrutne metode seksualnog nasilja

"Najstravicnija metoda mucenja se sastoji u cupanju noktiju. Zatim, koriste se i elektro-sokovi a zatvorenike se udara i macevima i raznim metalnim predmetima", kaze Belay. Ona dodaje kako su rasirene i metode seksualnog nasilja nad zenama, prostitutkama.
"Saznali smo za slucaj kada je jednoj zeni tesko povrijedena vagina suzavcem – ne bi li priznala. Doista moram reci da smo u Nigeriji primjetili najbrutalnije metode mucenja”, kaze Belay.
Mucenja se primjenjuju kao neka vrsta kaznjavanja, kao novcana ucjena ili jednostavno kako bi netko sto prije nesto priznao i time slucaj bio zavrsen“, stoji u izvjescu Amnasty Internationala.
"Zatvorenicima je zabranjen kontakt s obiteljima a tek rijetki dobiju mogucnost savjetovanja s odvjetnikom", kaze Mamman Lawal Yusufari, odvjetnik i voditelj pravnog fakulteta na Sveucilistu Bayero u nigerijskoj saveznoj drzavi Kano. On se vec godinama trudi zastititi prava optuzenika. Ciljano posjecuje policijske stanice i istrazne zatvore gdje pokusava za zatvorenike poloziti kauciju.


Sutnja vlade

Pocinitelji cesto ostaju bez kazne, a zrtve u pravilu ne dobiju nikakvu odstetu.
"Nigerijska vlada sustavno odbija istrazivati slucajeve vezane za mucenja. Posebno kod vojske nismo mogli pronaci nikakve dokaze za istrazne procese ili cak sudenja. Ova kultura nekaznjavanja morala bi obavezno biti ukinuta", kaze Netsanet Belay. Ona dodaje kako se u Parlamentu doduse vec raspravljalo o tome da se mucenja proglase krivicnim djelom, no do sada nije nista potpisano. 

'Tukli su me zeljeznim sipkama, vezali mi noge da visim naglavacke...'

<para>"Zavezali su mi ruke na leđima, zajedno s nogama. Tukli su me željeznim šipkama i drvenim štapovima. No, najbolnije od svega je bilo kad su zavezali za noge da visim naglavačke. Tako sam visio više od sat vremena", priča 33-godišnji Nigerijanac Onyekachi o svojim iskustvima s policijske stanice u saveznoj pokrajini Imo na jugu zemlje.</para>
<para>On međutim nije nikakav izuzetak. Mučenja svih vrsta nalaze se na dnevnom redu nigerijskih policajaca i vojnika.
To pokazuje upravo objavljeni najnoviji izvještaj organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI) koji govori o situaciji u zatvorima i policijskim stanicama u Nigeriji.</para>
<para>"Mučenje je u Nigeriji sasvim uobičajena metoda prilikom saslušavanja policije s ciljem prisiljavanja priznanja nekog nedjela osumnjičenog. Ova je praksa vrlo široko raširena među pripadnicima policije“, kaže za <ulink url="http://www.dw.de/dobro-do%C5%A1li-u-pakao/a-17932936">Deutsche Welle </ulink>Netsanet Belay, direktorica odsjeka za Afriku pri AI.</para>
<para>
 12 metoda mučenja
Ova je organizacija istraživala sedam godina i obradila oko 500 izjava svjedoka – bivših zatvorenika kao i izjave članova njihovih obitelji. Suradnici AI-a su također pregledali dokazne materijale odvjetnika i sami odlazili u zatvore. Ono što su tamo vidjeli duboko ih potreslo. Metode mučenja su vrlo različite: zatvorenike se udara bičevima, kundacima, gumenim predmetima, prisiljava ih se da bosi hodaju po razbijenom staklu ili da sjede na dasci iz koje vire čavli. Već su ove procedure same po sebi izuzetno bolne, no to nije sve.</para>
<heading2>Okrutne metode seksualnog nasilja</heading2>
<para>
"Najstravičnija metoda mučenja se sastoji u čupanju noktiju. Zatim, koriste se i elektro-šokovi a zatvorenike se udara i mačevima i raznim metalnim predmetima", kaže Belay. Ona dodaje kako su raširene i metode seksualnog nasilja nad ženama, prostitutkama.</para>
<para>"Saznali smo za slučaj kada je jednoj ženi teško povrijeđena vagina suzavcem – ne bi li priznala. Doista moram reći da smo u Nigeriji primjetili najbrutalnije metode mučenja”, kaže Belay.</para>
<para>Mučenja se primjenjuju kao neka vrsta kažnjavanja, kao novčana ucjena ili jednostavno kako bi netko što prije nešto priznao i time slučaj bio završen“, stoji u izvješću Amnasty Internationala.</para>
<para>"Zatvorenicima je zabranjen kontakt s obiteljima a tek rijetki dobiju mogućnost savjetovanja s odvjetnikom", kaže Mamman Lawal Yusufari, odvjetnik i voditelj pravnog fakulteta na Sveučilištu Bayero u nigerijskoj saveznoj državi Kano. On se već godinama trudi zaštititi prava optuženika. Ciljano posjećuje policijske stanice i istražne zatvore gdje pokušava za zatvorenike položiti kauciju.
</para>
<heading2>
Šutnja vlade</heading2>
<para>
Počinitelji često ostaju bez kazne, a žrtve u pravilu ne dobiju nikakvu odštetu.</para>
<para>"Nigerijska vlada sustavno odbija istraživati slučajeve vezane za mučenja. Posebno kod vojske nismo mogli pronaći nikakve dokaze za istražne procese ili čak suđenja. Ova kultura nekažnjavanja morala bi obavezno biti ukinuta", kaže Netsanet Belay. Ona dodaje kako se u Parlamentu doduše već raspravljalo o tome da se mučenja proglase krivičnim djelom, no do sada nije ništa potpisano.</para>

'Tukli su me željeznim šipkama, vezali mi noge da visim naglavačke...' Silovanja, čupanje zubiju i noktiju, udaranje metalnim predmetima, primjena elektro-šokova – samo su neke od svakodnevnih metoda nigerijske policije i vojske. 
"Zavezali su mi ruke na leđima, zajedno s nogama. Tukli su me željeznim šipkama i drvenim štapovima. No, najbolnije od svega je bilo kad su zavezali za noge da visim naglavačke. Tako sam visio više od sat vremena", priča 33-godišnji Nigerijanac Onyekachi o svojim iskustvima s policijske stanice u saveznoj pokrajini Imo na jugu zemlje.
On međutim nije nikakav izuzetak. Mučenja svih vrsta nalaze se na dnevnom redu nigerijskih policajaca i vojnika.
To pokazuje upravo objavljeni najnoviji izvještaj organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International (AI) koji govori o situaciji u zatvorima i policijskim stanicama u Nigeriji.
"Mučenje je u Nigeriji sasvim uobičajena metoda prilikom saslušavanja policije s ciljem prisiljavanja priznanja nekog nedjela osumnjičenog. Ova je praksa vrlo široko raširena među pripadnicima policije“, kaže za Deutsche Welle Netsanet Belay, direktorica odsjeka za Afriku pri AI.

   12 metoda mučenja
Ova je organizacija istraživala sedam godina i obradila oko 500 izjava svjedoka – bivših zatvorenika kao i izjave članova njihovih obitelji. Suradnici AI-a su također pregledali dokazne materijale odvjetnika i sami odlazili u zatvore. Ono što su tamo vidjeli duboko ih potreslo. Metode mučenja su vrlo različite: zatvorenike se udara bičevima, kundacima, gumenim predmetima, prisiljava ih se da bosi hodaju po razbijenom staklu ili da sjede na dasci iz koje vire čavli. Već su ove procedure same po sebi izuzetno bolne, no to nije sve.
Okrutne metode seksualnog nasilja

"Najstravičnija metoda mučenja se sastoji u čupanju noktiju. Zatim, koriste se i elektro-šokovi a zatvorenike se udara i mačevima i raznim metalnim predmetima", kaže Belay. Ona dodaje kako su raširene i metode seksualnog nasilja nad ženama, prostitutkama.
"Saznali smo za slučaj kada je jednoj ženi teško povrijeđena vagina suzavcem – ne bi li priznala. Doista moram reći da smo u Nigeriji primjetili najbrutalnije metode mučenja”, kaže Belay.
Mučenja se primjenjuju kao neka vrsta kažnjavanja, kao novčana ucjena ili jednostavno kako bi netko što prije nešto priznao i time slučaj bio završen“, stoji u izvješću Amnasty Internationala.
"Zatvorenicima je zabranjen kontakt s obiteljima a tek rijetki dobiju mogućnost savjetovanja s odvjetnikom", kaže Mamman Lawal Yusufari, odvjetnik i voditelj pravnog fakulteta na Sveučilištu Bayero u nigerijskoj saveznoj državi Kano. On se već godinama trudi zaštititi prava optuženika. Ciljano posjećuje policijske stanice i istražne zatvore gdje pokušava za zatvorenike položiti kauciju.


Šutnja vlade

Počinitelji često ostaju bez kazne, a žrtve u pravilu ne dobiju nikakvu odštetu.
"Nigerijska vlada sustavno odbija istraživati slučajeve vezane za mučenja. Posebno kod vojske nismo mogli pronaći nikakve dokaze za istražne procese ili čak suđenja. Ova kultura nekažnjavanja morala bi obavezno biti ukinuta", kaže Netsanet Belay. Ona dodaje kako se u Parlamentu doduše već raspravljalo o tome da se mučenja proglase krivičnim djelom, no do sada nije ništa potpisano. 

'Tukli su me željeznim šipkama, vezali mi noge da visim naglavačke...'

<para>Britanski Channel 4 došao je u posjed uznemirujuće snimke mučenja civila nastale u vojnoj bolnici u Homsu, sirijskom gradu koji uspoređuju sa strahotama Srebrenice i Vukovara. </para>
<para>Upozoravamo da su snimke koje donosimo uznemirujuće.</para>
<para>Video je u velikoj tajnosti snimio jedan od zaposlenika bolnice, koji, kako je objasnio, nije više mogao gledati užase koji se tamo događaju. Mjesecima se već, naime, govori o tome kako je vojna bolnica u Homsu, koju vodi sirijsko ministarstvo unutarnjih poslova, poprište najgorih oblika mučenja već ranjenih ljudi, a sada za to postoji i dokaz. Mučenjima su podvrgnuti u svojim bolničkim krevetima od strane doktora i ostalog medicinskog osoblja. </para>
<heading2>Doktori rade za tajnu policiju</heading2>
<para>
Prema naredbi sirijske vlade, svi koji su ranjeni u prosvjedima u Homsu moraju biti dovedeni u vojnu bolnicu na "liječenje". No, Sirijci znaju što ih tamo čeka te to izbjegavaju po svaku cijenu. Prema tvrdnjama zviždača, doktori i vojska rade ruku pod ruku sa sirijskom tajnom policijom. </para>
<para>Snimka odmah počinje zastrašujućim prizorima ranjenika zahrđalim lancima vezanima za krevet. Prema riječima zviždača koji je riskirao vlastiti život kako bi donio ovaj dokaz, pacijentima lome noge, operiraju ih bez anestezije, uskraćuju im vodu, izokreću noge, tuku električnim kablovima... Zviždač je uz snimku donio i popis imena onih doktora medicinskog osoblja koji su sudjelovali u mučenju, ponekad i u ubijanju ranjenika.</para>
<para>Prema informacijama kojima raspolažu UN i ostale organizacije za ljudska prava, oni doktori koji su pomagali prosvjednicima također su uhićeni, mučeni i ubijeni. </para>
<para>Sirijske vlasti odbile su komentirati optužbe iznesene u ovom izvješću.</para>

Doktori lancima vezuju ranjenike i muče ih Već se mjesecima govori o tome kako je vojna bolnica u Homsu, koju vodi sirijsko ministarstvo unutarnjih poslova, poprište najgorih oblika mučenja ranjenih ljudi. 
Britanski Channel 4 došao je u posjed uznemirujuće snimke mučenja civila nastale u vojnoj bolnici u Homsu, sirijskom gradu koji uspoređuju sa strahotama Srebrenice i Vukovara. 
Upozoravamo da su snimke koje donosimo uznemirujuće.
Video je u velikoj tajnosti snimio jedan od zaposlenika bolnice, koji, kako je objasnio, nije više mogao gledati užase koji se tamo događaju. Mjesecima se već, naime, govori o tome kako je vojna bolnica u Homsu, koju vodi sirijsko ministarstvo unutarnjih poslova, poprište najgorih oblika mučenja već ranjenih ljudi, a sada za to postoji i dokaz. Mučenjima su podvrgnuti u svojim bolničkim krevetima od strane doktora i ostalog medicinskog osoblja.  
Doktori rade za tajnu policiju

Prema naredbi sirijske vlade, svi koji su ranjeni u prosvjedima u Homsu moraju biti dovedeni u vojnu bolnicu na "liječenje". No, Sirijci znaju što ih tamo čeka te to izbjegavaju po svaku cijenu. Prema tvrdnjama zviždača, doktori i vojska rade ruku pod ruku sa sirijskom tajnom policijom. 
Snimka odmah počinje zastrašujućim prizorima ranjenika zahrđalim lancima vezanima za krevet. Prema riječima zviždača koji je riskirao vlastiti život kako bi donio ovaj dokaz, pacijentima lome noge, operiraju ih bez anestezije, uskraćuju im vodu, izokreću noge, tuku električnim kablovima... Zviždač je uz snimku donio i popis imena onih doktora medicinskog osoblja koji su sudjelovali u mučenju, ponekad i u ubijanju ranjenika.
Prema informacijama kojima raspolažu UN i ostale organizacije za ljudska prava, oni doktori koji su pomagali prosvjednicima također su uhićeni, mučeni i ubijeni. 
Sirijske vlasti odbile su komentirati optužbe iznesene u ovom izvješću. VIDEO: 

VIDEO:

Doktori lancima vezuju ranjenike i muče ih

<para>arti-201007250037006Nadir Dedić uhićen je u jesen 1942. godine. U logoru je proveo četiri i pol mjeseca jer je optužen da je bio u kontaktu s partizanima. </para>
<para>Čuvao je krave. Jednom prilikom igrao se s djecom, šibicom potpalio grm i izazvao veliki požar. Uzalud ga je vlasnik imanja pokušao zaštititi. Isprebijan i prestrašen, brzo se našao u kamionu kojim su ga prevezli u Bosansku Gradišku, a zatim u Jasenovac.</para>
<para>"Dani su mi brzo prolazili, ali noći su bile traumatične jer su logorom odjekivali dječji plač i vrištanje. Nitko nije bio pošteđen. Ja nisam imao pojma ni tko su partizani, ni tko su ustaše, a optužili su me da sam vatrom partizanima davao signale, ispričao je Nadir za <emphasis>Jutarnji list</emphasis>.</para>
<para>Njegova supruga Fata svjedočila je brojnim ubojstvima koja su se tamo dogodila. Gledala je kako joj ustaše ubijaju baku, siluju žene i likvidiraju djecu. Ona je u logoru u Staroj Gradiški provela tri mjeseca, a u Jasenovcu četiri.</para>
<para>"S bakom sam, koja je na glavi nosila tepsiju s krumpirušom, hodala uz puteljak u selu Rovina. Odjednom je naišao kamion s ustašama. Nisam niti trepnula, baka je već pala na zemlju, a mene su priveli", prisjeća se tragičnog djetinjstva.</para>
<para>arti-201006260221006"Muškarci u crnim odijelima ubijali su i klali gdje god su stigli. Krv je tekla kao voda. Zatočenici bi prvi iskopali rupe, znajući da će ustaše u njih ubaciti njihove leševe. U Staroj Gradiški vidjela sam mrtvu djecu s otvorenim očima, a u Jasenovcu silovane žene", priča Fata.</para>
<para>"Ciganke mogu trpjeti", govorili su.</para>
<para>Nju nisu dirali. Štitila ju je jedna gospođa u njemačkoj uniformi. Iako ne zna zašto je baš nju odabrala, hranila ju je i skrivala od zločinaca. Nakon sedam mjeseci provedenih u zatočeništvu spasio ju je stric koji je tečno govorio njemački jezik, piše <emphasis>Jutarnji list</emphasis>.</para>
<heading4>Prethodni članci:</heading4>
<para>
arti-201007250037006
arti-201006260221006
arti-201007130573006</para>

'Ustaše su govorili: To su Cigani, oni mogu trpjeti' Bračni par Dedić, 81-godišnja Fata i njezin godinu dana mlađi suprug Nadir, kao maloljetnici su završili u Jasenovcu i danas su jedini živući Romi koji su preživjeli pakao logora. 
arti-201007250037006Nadir Dedić uhićen je u jesen 1942. godine. U logoru je proveo četiri i pol mjeseca jer je optužen da je bio u kontaktu s partizanima. 
Čuvao je krave. Jednom prilikom igrao se s djecom, šibicom potpalio grm i izazvao veliki požar. Uzalud ga je vlasnik imanja pokušao zaštititi. Isprebijan i prestrašen, brzo se našao u kamionu kojim su ga prevezli u Bosansku Gradišku, a zatim u Jasenovac.
"Dani su mi brzo prolazili, ali noći su bile traumatične jer su logorom odjekivali dječji plač i vrištanje. Nitko nije bio pošteđen. Ja nisam imao pojma ni tko su partizani, ni tko su ustaše, a optužili su me da sam vatrom partizanima davao signale, ispričao je Nadir za Jutarnji list.
Njegova supruga Fata svjedočila je brojnim ubojstvima koja su se tamo dogodila. Gledala je kako joj ustaše ubijaju baku, siluju žene i likvidiraju djecu. Ona je u logoru u Staroj Gradiški provela tri mjeseca, a u Jasenovcu četiri.
"S bakom sam, koja je na glavi nosila tepsiju s krumpirušom, hodala uz puteljak u selu Rovina. Odjednom je naišao kamion s ustašama. Nisam niti trepnula, baka je već pala na zemlju, a mene su priveli", prisjeća se tragičnog djetinjstva.
arti-201006260221006"Muškarci u crnim odijelima ubijali su i klali gdje god su stigli. Krv je tekla kao voda. Zatočenici bi prvi iskopali rupe, znajući da će ustaše u njih ubaciti njihove leševe. U Staroj Gradiški vidjela sam mrtvu djecu s otvorenim očima, a u Jasenovcu silovane žene", priča Fata.
"Ciganke mogu trpjeti", govorili su.
Nju nisu dirali. Štitila ju je jedna gospođa u njemačkoj uniformi. Iako ne zna zašto je baš nju odabrala, hranila ju je i skrivala od zločinaca. Nakon sedam mjeseci provedenih u zatočeništvu spasio ju je stric koji je tečno govorio njemački jezik, piše Jutarnji list.
Prethodni članci:

arti-201007250037006
arti-201006260221006
arti-201007130573006 

#MUČENJA

Britanac kojeg su Rusi zarobili s Hrvatom opisao izopačena mučenja koja su prošli: 'Pomislio sam, kad bi me barem sada ubili'

Britanac kojeg su Rusi zarobili s Hrvatom opisao izopačena mučenja koja su prošli: 'Pomislio sam, kad bi me barem sada ubili'

'Jedan me mlati, a drugi govori da će me sutra ubiti. I tako svaki dan'; 'Teže od batina bilo je slušati silovanja žena...'

'Jedan me mlati, a drugi govori da će me sutra ubiti. I tako svaki dan'; 'Teže od batina bilo je slušati silovanja žena...'

"Udario me nogom i onim vojničkim čizmama u lice, pao sam dolje"

"Udario me nogom i onim vojničkim čizmama u lice, pao sam dolje"

Detalji pedofilskog lanca: 'Najokrutniji je bio šef tajnih službi'

Detalji pedofilskog lanca: 'Najokrutniji je bio šef tajnih službi'

'Tukli su me zeljeznim sipkama, vezali mi noge da visim naglavacke...'

'Tukli su me zeljeznim sipkama, vezali mi noge da visim naglavacke...'

'Tukli su me željeznim šipkama, vezali mi noge da visim naglavačke...'

'Tukli su me željeznim šipkama, vezali mi noge da visim naglavačke...'

Doktori lancima vezuju ranjenike i muče ih

Doktori lancima vezuju ranjenike i muče ih

'Ustaše su govorili: To su Cigani, oni mogu trpjeti'

'Ustaše su govorili: To su Cigani, oni mogu trpjeti'