"Zavezali su mi ruke na ledima, zajedno s nogama. Tukli su me zeljeznim sipkama i drvenim stapovima. No, najbolnije od svega je bilo kad su zavezali za noge da visim naglavacke. Tako sam visio vise od sat vremena", prica 33-godisnji Nigerijanac Onyekachi o svojim iskustvima s policijske stanice u saveznoj pokrajini Imo na jugu zemlje.
On medutim nije nikakav izuzetak. Mucenja svih vrsta nalaze se na dnevnom redu nigerijskih policajaca i vojnika. To pokazuje upravo objavljeni najnoviji izvjestaj organizacije za zastitu ljudskih prava Amnesty International (AI) koji govori o situaciji u zatvorima i policijskim stanicama u Nigeriji.
"Mucenje je u Nigeriji sasvim uobicajena metoda prilikom saslusavanja policije s ciljem prisiljavanja priznanja nekog nedjela osumnjicenog. Ova je praksa vrlo siroko rasirena medu pripadnicima policije“, kaze za Deutsche Welle Netsanet Belay, direktorica odsjeka za Afriku pri AI.
12 metoda mucenja Ova je organizacija istrazivala sedam godina i obradila oko 500 izjava svjedoka – bivsih zatvorenika kao i izjave clanova njihovih obitelji. Suradnici AI-a su takoder pregledali dokazne materijale odvjetnika i sami odlazili u zatvore. Ono sto su tamo vidjeli duboko ih potreslo. Metode mucenja su vrlo razlicite: zatvorenike se udara bicevima, kundacima, gumenim predmetima, prisiljava ih se da bosi hodaju po razbijenom staklu ili da sjede na dasci iz koje vire cavli. Vec su ove procedure same po sebi izuzetno bolne, no to nije sve.
Okrutne metode seksualnog nasilja
"Najstravicnija metoda mucenja se sastoji u cupanju noktiju. Zatim, koriste se i elektro-sokovi a zatvorenike se udara i macevima i raznim metalnim predmetima", kaze Belay. Ona dodaje kako su rasirene i metode seksualnog nasilja nad zenama, prostitutkama.
"Saznali smo za slucaj kada je jednoj zeni tesko povrijedena vagina suzavcem – ne bi li priznala. Doista moram reci da smo u Nigeriji primjetili najbrutalnije metode mucenja”, kaze Belay.
Mucenja se primjenjuju kao neka vrsta kaznjavanja, kao novcana ucjena ili jednostavno kako bi netko sto prije nesto priznao i time slucaj bio zavrsen“, stoji u izvjescu Amnasty Internationala.
"Zatvorenicima je zabranjen kontakt s obiteljima a tek rijetki dobiju mogucnost savjetovanja s odvjetnikom", kaze Mamman Lawal Yusufari, odvjetnik i voditelj pravnog fakulteta na Sveucilistu Bayero u nigerijskoj saveznoj drzavi Kano. On se vec godinama trudi zastititi prava optuzenika. Ciljano posjecuje policijske stanice i istrazne zatvore gdje pokusava za zatvorenike poloziti kauciju.
Sutnja vlade
Pocinitelji cesto ostaju bez kazne, a zrtve u pravilu ne dobiju nikakvu odstetu.
"Nigerijska vlada sustavno odbija istrazivati slucajeve vezane za mucenja. Posebno kod vojske nismo mogli pronaci nikakve dokaze za istrazne procese ili cak sudenja. Ova kultura nekaznjavanja morala bi obavezno biti ukinuta", kaze Netsanet Belay. Ona dodaje kako se u Parlamentu doduse vec raspravljalo o tome da se mucenja proglase krivicnim djelom, no do sada nije nista potpisano.
