Postoje ipak iznimke od ovog pravila. Znanstvenici na Tehničkom sveučilištu u Darmstadtu razvili su algoritme koji dokazuju da robotska ruka, kako bi naučila neke kompleksne pokrete, zahtjeva samo jedno, a to su tri stvari; praksa, praksa i - praksa.
Nakon nekoliko uvježbavanja s čovjekom kako bi robot naučio neke osnovne zamahe u stolnom tenisu, TUD robot može postepeno apstrahirati od ovih pokreta i vraćati lopticu natrag u situacijama koje više nemaju veze s onim što je naučio na početku.
Ova tehnika je dovoljno djelotvorna da je nakon sat vremena praske robotska ruka bila u stanju vratiti čak 88 posto loptica i natjecati se s čovjekom.
Bolje nego što su znanstvenici očekivali nakon prvog priučavanja robotske ruke na zamahe prema loptici.
Ako sve prođe u redu, ova tehnologija zaista bi mogla dovesti do razvoja robota svih vrsta koji će trebati samo malo temeljnog koda kako bi mogli ostvariti puno jer će sve ostalo moći naučiti sami.
Nadamo se samo da neizbježna borba koja predstoji između ljudi i robota neće biti rješena na stolu za ping-pong. To bi moglo loše završiti. Za ljude, naravno.
