Od 5. do 7. travnja Zagreb će ugostiti osam najboljih momčadi Europa kupa na završnici s koje će četiri ekipe izboriti odlazak u Beograd na, pak, završnicu Svjetske lige.

Na plivalištu uz Savu zagarantirana su tri dana vrhunskog vaterpola, a onog posljednjeg, u nedjelju, u hrvatskoj metropoli održat će se ždrijeb za Svjetsko vaterpolsko prvenstvo koje će u srpnju organizirati Južna Koreja, odnosno Gwangju.

Ondje će Hrvatska braniti zlato iz Budimpešte pretprošle godine, a kao svjetski prvaci Barakude su smještene u drugi bubanj zajedno s Crnom Gorom, Španjolskom i Brazilom protiv kojih, dakle, neće moći igrati u skupini.

Napisali bismo da su to i jakosne skupine, no to definitivno nisu jakosni kriteriji određivanja bubnjeva. FINA ih je, naime, posložila prema plasmanu s rujanskog FINA kupa u Berlinu, na koji su, barem Europljani izuzev nas, ionako dolazili s pomlađenim sastavima i ono im nije bilo suviše važno natjecanje, stoga nije baš jasno zašto je na temelju tih rezultata u isti lonac stavila finalista prošlog SP-a Mađarsku i aktualnog olimpijskog i europskog prvaka Srbiju, a s njima ne i Hrvatsku, već Njemačku i Australiju.

A, primjerice, u trećem bubnju nalazi se šestoplasirani iz Berlina SAD, u četvrtom sedmi Japan, a u drugom Brazil koji tamo nije ni nastupao. Očito onda i nije sve po plasmanu.

Tako postoji realna mogućnost da u istoj skupini zaigraju Srbija, Hrvatska, Italija/Grčka i Japan, odnosno Njemačka, Brazil, Novi Zeland i JAR. Je li to normalno? Nimalo.

Zato se nadajmo da će kuglice biti ponešto suptilnije pri ždrijebu nego što su to bili ljudi u odijelima koji svako malo iz FINA-inih ureda donose neobjašnjive, da ne kažemo komične, odluke.

Bubanj 1 - Australija, Mađarska, Njemačka i Srbija Bubanj 2 - Hrvatska, Crna Gora, Španjolska i Brazil Bubanj 3 - Grčka, SAD, Italija i Novi Zeland Bubanj 4 - Južnoafrička Republika, Kazahstan, Japan i Koreja