Samo trojica tenisača mogu biti sigurna da će publika uvijek biti uz njih, neovisno o tome gdje se igralo – Roger Federer, Rafael Nadal i tko god igrao protiv Novaka Đokovića, tim redoslijedom. Teniska publika danas ima privilegij pratiti utrku kakva u povijesti sporta nije viđena. Trostruko nadmetanje uživo za najboljeg svih vremena. Stvari do nestvarne, filmske situacije dovodi sasvim moguća, pa i izvjesna situacija - o GOAT-u će odlučivati jedna lopta.
Sport je, na kraju, ipak dovoljno egzaktan i mjerljiv kako bismo tako nešto mogli proglasiti, a u tenisu je, na koncu, najrelevantniji broj Grand Slam titula. Đokoviću je preokret u finalu Australije donio 17, Nadal ih ima 19, a teniski svijet sve više strepi i brine hoće li njihov miljenik Roger Federer uspjeti očuvati svojih 20. Uspije li, neće biti baš nikakve rasprave tko je najbolji u povijesti.
Preteknu li ga Rafa ili Nole u broju Grand Slam titula, takve rasprave neće izostati. Ipak, broj ovih titula je nešto opipljivo i stvarno, dok je ostatak - statistika i dojam - ipak u drugom planu. Činjenica jest kako je Federer jedini od sve trojice koji je poput Jordana ili Kobea Bryanta nadišao i prerastao sport kojim se bavi. No, striktno sportski gledano, osvoje li Đoković i Nadal barem jednu titulu više od Federara, do kraja života će svaku večer s punim pravom moći leći kao najbolji. Teško je vjerovati da će ovakve brojke netko u budućnosti nadmašiti.
U ovom trenutku prevladavajući je dojam kako bi Đoković na kraju mogao prestići Nadala i Federera. Neki, poput legendarnog švedskog tenisača Mattsa Wilandera, idu toliko daleko pa kažu da će Nole to napraviti već ove sezone i Australiji dodati i preostala tri Grand Slama sezone. Wilander, doduše, već gotovo cijelo deseteljeće prognozira Đokovićeve poraze (bilo je tako i uoči finala na Rod Laver areni, kada je mrtav hladan ustvrdio da će biti 3:1 za Thiema) i griješi. Ostvari li Đoković nove prognoze, što je daleko od nevjerojatnog, ne samo da će prestići Rafu i Rogera, nego će i kompletirati Golden Slam, odnosno osvojiti četiri najveća turnira u jednoj sezoni, što ni Federer, ni Nadal nisu uspjeli.
Zašto obožavamo Federera
Nije teško objasniti zašto publika obožava Federera. Švicarac je tu korak ispred svih i barem pola koraka ispred Rafe. Umjetnik na terenu, omiljeni tenisač moje mame (ne vjerujem da bi ih znala nabrojiti više od petorice, čovjek jednostavno osvaja dojmom), čovjek čiji su udarci toliko dominantni, kreativni i raznoliki da ne morate znati baš ništa o tenisu kako biste zaključili da je on taj. Čovjek koji nakon pet setova i isto toliko sati igre držanjem i manirama djeluje kao da će ovog trenutka ušetati na novogodišnji koncert bečke filharmonije. Umjetnik.
Nadal, za razliku od Federara, svaki svoj poen, pobjedu i titulu, mora krvavo zaraditi. Ono što kod švicarskog maestra djeluje jednostavno, kod Rafe izgleda kao mučenje. Igrač ritma, dubine, kutova. Oni koji su ga u poenu prerano otpisali, nisu se dobro proveli. Životinja.
Nole, savršeni negativac
I na kraju, Novak Đoković. Nekoliko je sportskih i teniskih općih mjesta sadržano u Đokovićevoj igri. Prije svega ona o obrani koja osvaja titule. Najbliže zidu što je ikada itko u tenisu uspio doći. Čovjek koji je silno želio da ga vole, a ta mu ljubav, budimo okrutno iskreni, nikad nije bila uzvraćena. Teško se oteti dojmu kako bi Đokoviću puno bolje stajala ona parola Millwallovih huligana "Nitko nas ne voli, a nas nije briga", nego izigravanje maminog sina, dobrog dečka kojeg morate voljeti. Jer Nole nije wannabee negativac poput Kyrgiosa, koji cirkusiranjem na terenu skriva nedostatak hrabrosti i karaktera.
O, ne. Nole je savršeni negativac iz američkih filmova. Dolazi s istoka, prepotentan, ciničan, bahat i neugodan. Naravno, samo na terenu, izvan njega Đoković se dokazao kao humanitarac i veliki čovjek. I svaki onaj Noletov cinični osmijeh nakon izgubljenog poena zapravo je suštinski točan. Novaku Đokoviću poen možete uzeti samo ako on nešto napravi pogrešno. Kada je na vrhuncu, Nole je najbliže nepobjedivosti što je ikada itko došao. Ne samo u tenisu. Ne samo u sportu. Ideal.
Kada je publika uz njega na Rod Laveru, Philippe Chatrieru, Center Courtu ili Arthur Ashu, Đoković dolazi vrlo blizu granice nepobjedivosti.
Kada se na Rod Laveru, Philip Chatrieru, Center Courtu ili Artur Ashu publika okrene protiv njega, Đoković tu granicu prelazi. No one likes us, we don't care.
