Veličanstvena je ona pogleda li se i sada, ipak je riječ o tenisaču koji je bio četvrti na svijetu, koji iza sebe ima Grand Slam naslov (US Open 2009.) i dvije olimpijske medalje. No, jednako tako, da se nije morao vraćati 2011., nakon godina provedenih u elitnom Topu 10, s 485. mjesta ljestvice među deset najboljih čiji je član bio do 2014. ta bi karijera izgledala puno trofejnije. Uzme li se u obzir da je u siječnju ove godine bio 1045. igrač ljestvice, a da je na US Open stigao kao 142. jasno je da Del Potro uživa u ovim danima.
Jednako važno, uživa i publika koja razumije tenis i koja shvaća nepravdu koja sjajnog 27-godišnjaka konstantno izbacuje s putanje. Zato i ne čude ovacije koje je Del Potro doživio pred ispadanje posljednjeg Grand Slam turnira sezone, ovacije koje su mu natjerale suze na oči.
Stan Wawrinka bio je spreman servirati za plasman u polufinale US Opena, ali publika mu nije dozvolila. Pjesma podrške Del Potru dugo je trajala, baš kao i njegova borba da se do kraja ne slomi pred navijačima.
"Meč mogu izgubiti, ali ovo ne mogu zaboraviti. Ovo je veće od bilo koje pobjede. Tako sam ponosan na ovo što mi je publika dala jer sam uložio ogroman trud da bih ponovno igrao tenis. Silno su me razveselili, ispadanje mi uopće nije važno", opisao je Del Potro što osjeća.
