Novak Đoković je nakon ispadanja s Australian opena dao Australcima intervju u kojemu je govorio o sebi, svojoj djeci, drugim tenisačima, vlastitoj dugovječnosti i drugim temama.
"Ima jedna izreka kod nas u Srbiji: Možete nas ubiti, ali ne možete ubiti naš duh, našu dušu. Ja vjerujem u to. Pogledajte koliko je tenisača u povijesti uspjelo ono što sam ja uspio? Ne kažem to da bih se hvalio, nego da se podsjetim, da pogledam što sam napravio?", odgovorio je Đoković na pitanje australskog novinara o njegovoj dugovječnosti i tome da je i sada bolji od 15 godina mlađih protivnika.
Potom je istaknuo da je ovo samo jedno poglavlje u njegovom životu.
"Bit će ih još mnogo. Očevi bi se trebali igrati s djecom, to mi je najdraži dio dana, kad imaju moju pažnju, izmišljamo stvari i to je stvarno najbolje. Nedostaju mi, raznježio sam se", rekao je i nakon toga govorio o političkoj situaciji kroz koju je prolazila Srbija:
"Prošli smo dva rata, embargo od 1992. do 1996., kada nitko od srpskih sportaša nije mogao nastupiti na sportskim natjecanjima, i to vas očvrsne. Moglo je ići u drugom smjeru. Mislim da je moja sudbina bila igrati tenis. Je li još kod mene? Moguće, ne znam koliko, ali sigurno ima veze s mojim odgojem. imao sam 12. godina kada je bilo bombardiranje svaka dva i pol sata. Razmišljam li još o tome? Ponekad se pojavi, pogotovo kad čujem vatromet jer me podsjeća na bombe. Nije posebno ugodno, vjerojatno je trauma, ali da se vratim na pitanje - mislim da je to povezano s tim da nikad ne odustajete i da dolazi do izražaja u trenucima kada se meč lomi."
