2016. godina ponudila je mnogo raznolikih sportskih događaja, od rukometnog Eura u Poljskoj, preko Olimpijskih igara u Riju i europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj, sve do finala Davis Cupa u zagrebačkoj Areni. Hrvatski sportaši igrali su veliku ulogu na svim važnijim natjecanjima te nam dali mnogo razloga za slavlje i euforiju, ali i za očaj i nevjericu. Stoga smo se odlučili prisjetiti 10 događaja koji su u godini na izmaku obilježili hrvatski sport.
10. Zagreb ugostio spektakularno finale Davis Cupa
Hrvatski tenisači predvođeni Marinom Čilićem ove su godine dogurali do finala Davis Cupa. Na trnovitom putu svladani su Brazil, Belgija, SAD i Francuska. A nakon pobjede nad 'tricolorima' uz fenomenalnu podršku zadarske publike, Hrvatska je dobila priliku i veliko finale protiv Argentine odigrati na domaćem terenu. "Gdje god da se igra, moramo se pobrinuti da atmosfera bude vrhunska. Ovo je prvo finale Davis Cupa koje se igra u Hrvatskoj i tko zna kad ćemo opet imati finale pred domaćom publikom", izjavio je Čilić nakon pobjede nad Francuskom u Zadru, a želja mu se i ostvarila.
Iako su mnogi skeptici tvrdili da glavni grad Hrvatske ne može našim tenisačima pružiti potrebnu podršku, pokazalo se da su u krivu. Naši su navijači bili na vrhunskoj razini, što zbog velike prigode i prilike da ponovno podignemo toliko željenu 'salataru', što zbog toga da ne ostanu u sjeni vatrenih i strastvenih Argentinaca, koji su u velikom broju pohodili Arenu, a među njima je bio i legendarni bivši nogometaš Maradona.
Finale je obilježilo kontroverzno izostavljanje Borne Ćorića s popisa Željka Krajana zbog ozljede mladog tenisača od koje se nije uspio u potpunosti oporaviti. Nažalost, drugi naslov nakon onog iz 2005. godine je ostao nedosanjani san, iako smo trećeg dana natjecanja imali sve u svojim rukama. Kod ukupnog vodstva 2-1 za Hrvatsku, Marin Čilić je u meču protiv Del Potra imao 2-0 u setovima i brejk na svojoj strani, no čudesni Argentinac nije se dao slomiti i naposlijetku je slavio 3-2 u setovima, a povratnik Karlović u odlučujućem meču nije imao šanse protiv Delbonisa. Arena se tako još jednom pokazala kobnom za naše reprezentativce, baš kao i na rukometnom SP-u 2009. te SP-u u futsalu 2012. Unatoč tomu, bilo je zadovoljstvo gledati finale ovako velikog značaja u našem glavnom gradu. Atmosfera je bila vrhunska, tijekom vikenda nije došlo ni do jednog incidenta, a na terenu smo gledali doista vrhunski tenis. Zagreb je, kao i Zadar koji mjesec ranije, još jednom pokazao da je sposoban ugostiti vrhunski sportski spektakl.
Marin Čilić i Ivan Dodig
FOTO: Igor Kralj/PIXSELL
9. Rekordna sezona vaterpolista Juga
Vaterpolisti dubrovačkog Juga ponovno su, nakon točno 10 godina, uspjeli osvojiti europski Superkup, natjecanje u kojem se sastaju pobjednik Lige prvaka i pobjednik Eurokupa. Na svom terenu, u plivalištu u Gružu pala je talijanska Brescija s uvjerljivih 10:4, čime je Jug zaključio fantastičnu sezonu u kojoj je osvojio rekordnih pet trofeja! Impresivno zvuči i podatak da su vaterpolisti Juga u 2016-oj osvojili sva natjecanja u kojima su nastupili - hrvatsko prvenstvo, Hrvatski kup, regionalnu ligu, Ligu prvaka, te spomenuti Superkup, dokazavši još jednom da u ovom medijski slabo zastupljenom, ali itekako zahtjevnom sportu, spadaju u samu svjetsku elitu, ma koliko ona skromna bila.
Jug, Vaterpolo
FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL
8. Mirko Cro Cop se vratio u ring
"Ne želim više trenirati i boriti se pod bolovima. Skupio sam devet operacija i tijelo mi je postalo sklono ozljedama. Prije ili kasnije dođe vrijeme kada čovjek mora i na zdravlje misliti", napisao je Mirko Filipović u javnom oproštajnom pismu od borilačkih sportova u studenom prošle godine, čime se službeno otisnuo u mirovinu. Kasnije su se povlačile priče kako se Cro Cop oprostio jer je znao kako će mu netom obavljeni dopinški test pokazati da je pozitivan na nedozvoljene supstance, što bi bacilo mrlju na njegovu veličanstvenu karijeru. To se i dogodilo, no nakon drugog testiranja, USADA (Američka antidopinška agencija) je ipak potvrdila kako mu u krvi nije pronađena nedozvoljena supstanca, a već u srpnju ove godine, kao grom iz vedra neba je odjeknula vijest kako se Mirko vraća u ring, ovaj put pod okrilje japanske promotivne organizacije Rizin.
Krajem rujna odradio je povratničku borbu i u svom stilu polugom u parteru završio borbu protiv Korejca Hyun-Man Myunga već u prvoj rundi, a iduću borbu odradit će 29. prosinca u četvrtfinalu Rizinova otvorenog turnira protiv veterana Muhammeda Lawala, poznatijeg pod nadimkom King Mo. Amerikanac je inače, uskočio kao zamjena starom Mirkovom rivalu Wanderleiju Silvi, koji je isprva prihvatio izazov, a zatim neobjašnjivo otkazao borbu. Padne li i King Mo, Mirka ćemo imati priliku u novogodišnjoj večeri gledati u samoj završnici turnira. Cro Cop je ovim potezom pokazao da je njegova ljubav prema borbama i adrenalinu jača od bremena godina koje ga već opako pritišću, kao i od raznoraznih priča o dopingu. Ne preostaje ništa drugo nego da u nadolazećoj završnici turnira držimo palčeve za još jedan uspjeh našeg neslomljivog borca, jer osvajanje Rizinova turnira u Japanu, gdje je sve i počelo - učinilo bi ga doista besmrtnim!
Mirko Filipović
FOTO: Dalibor Urukalovic/PIXSELL
7. Sandra Perković nastavila neviđenu dominaciju
Bila vam simpatična ili ne, Sandra Perković definitivno je jedna od najuspješnijih hrvatskih sportašica u povijesti, a 2016. godina samo je potvrdila tu tezu. Bila je to još jedna od njezinih godina u nizu, u periodu kraćem od dva mjeseca osvojila je tri najviša postolja. Nakon Barcelone, Helsinkija i Züricha, Sandra je ove godine u Amsterdamu krajem srpnja osvojila četvrto Europsko prvenstvo u nizu. Nakon toga je sredinom kolovoza na Olimpijskim igrama u Riju lakoćom obranila zlato iz Londona, da bi nekoliko dana kasnije nastavila s pobjedama u Dijamantnoj ligi, osiguravši u Stockholmu, dva mitinga prije kraja natjecanja, treći uzastopni naslov.
Sandra je hrvatska rekorderka u bacanju diska s najvećim hicem od 71,08 metara, u vitrini ima dva olimpijska zlata, četiri naslova europske prvakinje, zlato s Mediteranskih igara, pet naslova pobjednice Dijamantne lige, zlato i srebro sa Svjetskih prvenstava te srebro i broncu s Kontinentalnih kupova - a tek joj je 26 godina! Tomu treba pridodati i brojna međunarodna priznanja, poput onog iz 2010., kada je nakon osvajanja prvog Europskog prvenstva sa svega 19 godina proglašena europskom atletskom zvijezdom u usponu. Hrvatska javnost zamjerila joj je što je kao miljenica zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića na parlamentarnim izborima 2015. godine ušla u sastav Hrvatskog sabora te što prema mnogima, s obzirom na mladost i neiskustvo, ima neumjerene i prečeste političke istupe, no takve su stvari međunarodnoj sportskoj javnosti ionako nevidljive. Maknemo li to na stranu, ostaje činjenica kako je Sandra jedna od najdominantnihih aktivnih sportašica svijeta, kao i zasigurno jedna od najvećih hrvatskih ambasadorica u inozemstvu.
FOTO: Igor Kralj/PIXSELL
6. Vatreni srušili europske prvake u Bordeauxu
Hrvatska je na Euru u Francuskoj igrala možda i najatraktivniji nogomet od svih momčadi. Nije to subjektivna procjena, jer nakon prve faze natjecanja UEFA-ini stručnjaci su proglasili Vatrene najboljom momčadi, a Antu Čačića najboljim izbornikom. No put kroz skupinu nije bio nimalo lagan. Nakon teško izborene pobjede nad Turcima u prvom kolu zahvaljujući majstoriji Luke Modrića, u drugoj smo utakmici ispustili sigurnu pobjedu protiv Češke, iako smo do 70. minute vodili 2-0 - i tako kompromitirali prolazak u nokaut fazu. U posljednjem kolu čekao nas je branitelj naslova, a Čačić je protiv Furije, što zbog ozljeda, što zbog umora, odlučio odmoriti pola ekipe, pa su tako na klupi ostali Modrić, Mandžukić, Vida, a priliku su dobili još uvijek 'zeleni' Jedvaj, Vrsaljko, Rog i Pjaca.
Usprkos pesimističnim očekivanjima, odvažnost našeg izbornika itekako se isplatila. Iako je Furija preko Morate povela već u 7. minuti, Vatreni su hrabrim pristupom do poluvremena izjednačili preko Kalinića, u drugom je dijelu sjajni Subašić skinuo nepostojeći jedanaesterac Sergiju Ramosu, a Perišić je u 87. minuti istrčao kontru te matirao De Geu za pobjedu Hrvatske i osvajanje prvog mjesta u skupini. Čudan i žestoko kritiziran ždrijeb u osmini finala nas je spojio s izrazito neuvjerljiim Portugalom, no pokazalo se da iskustvo na velikim natjecanjima igra itekako veliku ulogu. Portugal je zabio u 117. minuti i otišao dalje - do samog kraja i do svog prvog europskog naslova u povijesti, a mi se i danas pitamo hoće li nam se ikad više pružiti takva šansa i hoćemo li za našeg vijeka ponovno dočekati tako snažnu generaciju Vatrenih.
5. Modrić potvrdio da je svjetska klasa
Čak i najveći skeptici nakon 2016. više ne bi trebali sumnjati - Luka Modrić je svjetska klasa, možda i najbolji nogometaš kojeg je Hrvatska ikad imala. Nezahvalno bi sad bilo povlačiti usporedbe s igračima iz brončane generacije Vatrenih, no kad pogledamo u prošlost, teško je pronaći nekog igrača koji je četiri godine u nizu bio neizostavan igrač kluba poput madridskog Reala. Njegova karijera do dan danas bila je ogromni skup mukotrpnog rada i beskonačnog dokazivanja, momčadskih uspjeha, individualnih nagrada, a opet uz sve to i neobjašnjivo mnogo osporavanja - ponajviše od strane domaće javnosti.
Kao dječak nije bio dobar za Hajduk zbog omalenog rasta, zatim ga je potpisao Dinamo i odmah poslao na posudbu u Mostar, gdje je Modrić kao junior u seniorskoj konkurenciji proglašen najboljim igračem lige! Nakon toga je posuđen Interu iz Zaprešića, a po povratku je tri godine suvereno vodio 'modre' do naslova prvaka. Uslijedilo je prvo dokazivanje na velikoj europskoj pozornici, četverogodišnja epizoda u londonskom Tottenhamu, koji je u tom razdoblju nakon dugo vremena uspio ući u Ligu prvaka - da bi potom preselio u Madrid te postao ključni kotačić u najtrofejnijem klubu na svijetu. Prošle je godine od strane FIFA-e i Udruge nogometnih profesionalaca (FIFPro) uvršten u najbolju 11-oricu Lige prvaka, dok je ove godine od strane nogometaša-konkurenata proglašen najboljim veznjakom Primere, ispred jednog Inieste, Kroosa, Busquetsa, da ne nabrajamo dalje... Španjolski mediji i navijači Kraljeva godinama ga ističu kao veznjaka izuzetne kvalitete koji diktira ritam svoje momčadi, a Real mu je ove godine, usprkos 31 godini na leđima, produžio ugovor na još četiri sezone.
Upravo u ovom razdoblju, nakon navršene 30. godine - Modrić je čini se, dostigao svoj puni potencijal koji je možda i veći no što je itko očekivao. Njegova mirnoća s loptom imponira, a rješavanjem svojih čuvara, pravodobnim pasevima i izbacivanjem napadačkih akcija čini svaku utakmicu ljepšom. Uz Darija Šimića postao je drugi hrvatski nogometaš koji ima dva naslova Lige prvaka, s tim da je on nastupio u oba finala, i ne samo nastupio, već i odigrao dva puta po 120 minuta (Real i Atletico u oba su odigrana finala išli u produžetke). Otkad je došao u klub 2012. godine, Kraljevski klub obogatio je vitrine za dva naslova Lige prvaka, premašivši i toliko željenu 'la decimu', i podignuvši europski naslov po prvi put nakon 12 godina i davne 2002. U izboru za Zlatnu loptu Luka je završio kao 17. igrač svijeta, a jedno pitanje mnogim je stručnjacima bilo zajedničko - kako je toliko igrača završilo ispred briljantnog Modrića? Mrlja na karijeri mogla bi mu biti eventualna optužba za utaju poreza, jer njegovo se ime našlo uz bok brojnim europskim zvijezdama u još uvijek neraskrinkanoj aferi 'Football Leaks'. Šteta je što Modrić, barem zasad - u karijeri nije ostvario veći uspjeh s reprezentacijom. Svjetsko prvenstvo u Rusiji za dvije godine mogla bi mu biti posljednja prilika, samo da ga poštede sada već sve češće ozljede...
4. Hrvati u NBA-u oborili rekord
NBA Draft održan na ljeto 2016. godine označio je povijesnu prekretnicu za hrvatsku košarku. Naime, dolazak trojice naših novaka u ligu značio je da će ove sezone na terenima najjače košarkaške lige svijeta nastupati čak sedmorica Hrvata! Ivicu Zubca uzeli su Lakersi, a Dragana Bendera Phoenix. Uz već ustaljene Bojana Bogdanovića (Brooklyn), i Marija Hezonju (Orlando), Magic je potvrdio ugovor i Damjanu Rudežu, dok je Philadelphija nakon dvije godine u Turskoj konačno dočekala Darija Šarića. Mnogi će nevoljko šestorici Hrvata pridodati i Justina Hamiltona, kojem je majka iz Zagreba gdje je i kratko pohađao školu, te koji se priključio Bogdanovićevom Brooklynu. No kako god uzeli, bilo njih šest ili sedam, Hrvatska je oborila rekord što se tiče igrača u NBA ligi. Rekord star punih 12 godina, jer dosad smo najviše igrača u ligi - njih petoricu, imali u sezoni 2004/05. Tada su nas zastupali Toni Kukoč, Gordan Giriček, Zoran Planinić, Mario Kasun i Bruno Šundov. Uzmemo li potencijal tih mladića u obzir, kao i donekle dobar smjer kojim je krenula košarkaška reprezentacija, nadamo se da ova itekako pažnje vrijedna činjenica označava i početak nešto svijetlije budućnost nacionalne vrste. Još samo da se i stvari u Savezu poslože kako treba.
FOTO: Youtube
3. Dugogodišnji kapetan Vatrenih se oprostio od reprezentacije
Posebno mjesto u našoj rubrici definitivno zaslužuje bivši kapetan Vatrenih Darijo Srna. Legenda ukrajinskog Šahtara najavila je reprezentativni oproštaj nakon Europskog prvenstva i nitko nije sumnjao da će Srna nositi ekipu na francuskim terenima - a tako je i bilo. A početkom turnira pogodila ga je i obiteljska tragedija. Naime, nakon prvog kola i pobjede nad Turskom saznao je kako mu je preminuo otac Uzeir.
No, kapetana to nije pokolebalo - naprotiv, odletio je u Hrvatsku na očev sprovod, a zatim se ekspresno vratio u Francusku i na visokoj razini predvodio svoju generaciju na još tri utakmice. Ostaje žal što Srna sa Hrvatskom na svom posljednjem velikom natjecanju nije dogurao nešto dalje - što je igrom i pristupom definitivno zaslužio.
Darijo Srna
FOTO: Instagram
2. Hrvatska u Riju potvrdila da je oaza sportskih talenata
Hrvatski sportaši na Olimpijskim igrama u Riju oborili su rekord od šest osvojenih medalja iz Londona i iz Brazila se vratili sa čak 10 odličja! Zlatne medalje uzeli su Sandra Perković, Šime Fantela i Igor Marenić, Martin i Valent Sinković, Josip Glasnović i Sara Kolak. Srebrom su se okitili vaterpolisti, Tonči Stipanović i Damir Martin, dok su broncu kući donijeli Filip Hrgović i Blanka Vlašić.
I dok svi zaslužuju bezuvjetne pohvale, jedan zlatni dvojac ipak vrijedi posebno istaknuti. Stijelac Josip Glasnović u Rio je otišao bez imalo medijske pažnje, iako je mjesec dana ranije s reprezentacijom u trapu osvojio europski naslov. "Došao sam ovdje s nadom da ću osvojiti broncu, a vraćam se sa zlatom. Još uvijek sam u šoku, ovo je naplata za sav trud koji ulažemo", izjavio je dotad anonimni Glasnović.
Ništa manje anonimna nije bila niti druga apsolutna senzacija, kopljašica Sara Kolak. Samozatajna 21-godišnjakinja iz Ludbrega do Rija je držala osobni rekord od 63,50 metara, a zatim je hicem u četvrtoj seriji u Riju dobacila čak 66,18 metara i osvojila zlato, a nacija se u čudu pitala 'Tko je Sara Kolak?'. Koliko ju je motivirao nastup na Olimpijskim igrama, dovoljno govori činjenica da joj je osobni rekord u koplju do početka protekle sezone bio 57,79 metara, što znači da je u manje od godinu dana popravila svoj hitac za gotovo 10 metara! Iza nje je ostala i Čehinja Barbora Špitakova, koja je kao favoritkinja lovila treće uzastopno olimpijsko zlato. "Još uvijek ne vjerujem! Borila sam se, htjela sam pokazati da me finale nije zasitilo i da se mogu boriti s najboljim atletičarima svijeta. Mislim da sam ovo zaslužila", rekla je nakon povijesnog uspjeha Sara, a tko smo mi da joj proturječimo? Nema sumnje, Hrvatska je u Riju usprkos malom broju stanovnika, lošoj infrastrukturi i neredu u velikom broju sportskih saveza, potvrdila da je rijetko viđena oaza sportskih talenata.
FOTO: Varazdinski.hr
1. Nestvarna pobjeda nad Poljacima u Tauron Areni
Prvo mjesto definitivno zaslužuje senzacionalna pobjeda hrvatskih rukometaša protiv domaćina Poljske na Europskom prvenstvu održanom u siječnju. Bilo je to posljednje kolo drugog kruga, a našim rukometašima uoči susreta baš ništa nije išlo u prilog. U prvoj skupini izgubili su od Norvežana i u drugi krug prenijeli tek dva boda. Nakon što su upisali i poraz od Francuske, polufinale je bilo izgubljeno - ili se barem tako činilo. No, onda su se u istom danu dogodila dva čuda. Prvo je Norveška uspjela savladati Francusku, ostavivši je na 6 bodova, tek dva više od Hrvatske, što je značilo da Hrvatska ima šanse za drugi krug, no samo i jedino ukoliko svlada Poljsku u prepunoj i bučnoj Tauron Areni i to s ne manje od - 11 razlike!
Hrvatska je sjajno ušla u utakmicu, na poluvrijeme smo otišli s +5, iako smo žalili za nekim propuštenim prilikama, no zatim je uslijedila priča iz bajke. Hrvatska je u prvih 10 minuta drugog poluvremena napravila seriju 8-0 i povela s nevjerojatnih 23-10! Obrana je igrala čvrsto i kompaktno, Stevanović je branio sve što bi prošlo kroz nju, a ubojite kontre bez pogreške su realizirala naša krila Štrlek i Horvat.
Iznad svih očekivanja, Hrvatska je na kraju slavila 37-23 i prošla u polufinale, izbornik Babić se zahvalio Gospi, a nacija je sanjala toliko željeni europski naslov. Da bismo dočarali nesvakidašnjost ove ogromne pobjede, kao ekvivalent ćemo napraviti digresiju na polufinale nogometnog SP-a u Brazilu 2014. Selecao se na domaćem terenu nadao prvom naslovu svjetskog prvaka nakon 2002. godine, no Njemačka im je pred njihovim navijačima 'zalijepila' bolnu pljusku i razbila ih sa 7-1, što je bilo ultimativno sportsko poniženje kakvo je rijetko tko doživio, osim možda kasnije upravo poljskih rukometaša u siječnju 2016-te. Nažalost, Kauboji su opet pokleknuli u tom prokletom polufinalu - Španjolska je slavila s 33-29, a je li razlog bio preveliki umor, izostanak Gospine podrške ili pak to toliko spominjano, ali nikad precizno dokučeno 'emotivno pražnjenje' - prosudite sami. Europski naslov ostaje nedostižan san, kojeg je kući, usput rečeno, senzacionalno odnijela mlada ekipa Njemačke, iako su im primjerice, na turniru nedostajala tri od četiri standardna krila. Više sreće u Hrvatskoj 2018-te, Kauboji!
