Nakon petog mjesta u Švedskoj na Svjetskom prvenstvu, ovo je drugo veliko natjecanje na kojem ste izbornik. Ždrijeb je težak, kakva su Vaša očekivanja uoči odlaska u Srbiju? O očekivanjima uopće ne razmišljam sada. Prije svega bit je da se dobro pripremimo, da odradimo ono što smo zamislili i da damo sve od sebe. Znamo dobro da je Europsko prvenstvo najteže prvenstvo, teže i od Olimpijade i od Svjetskog prvenstva. Igra se dan za danom i sigurno da je konkurencija puno jača. Ima 10-12 reprezentacija gdje u svakom trenutku svatko svakoga može pobijediti. Po meni, mislim da će nijanse odlučivati, a na nama je, barem ja tako razmišljam, da mislimo samo o sebi, da mislimo na svoju igru, da pružimo maksimum. Znači da na terenu želimo dati sve od sebe. Hoće li to biti dovoljno za ono što mi svi očekujemo, to ćemo vidjeti.
Nakon turnira Četiri nacije u Srbiji istaknuli ste da se bojite neuspjeha zbog kratkih priprema. Očekivanja nacije su velika, kao i uvijek. Čemu se nadate? Ja se ne bojim neuspjeha. To je pod broj jedan. Ja sam sportaš i kao svi uvijek želim dati sve od sebe. Nikad nisam rekao da se bojim, jer se čovjek u životu treba bojati samo smrti.
Zoran Gobac je nakon SP-a u Švedskoj izjavio da ono nije bilo prioritet, da nam je puno važnije Europsko prvenstvo. Sada najavljuje da nam nije najvažnije Europsko prvenstvo nego Olimpijada. Nekako kao da nam bježe ta najvažnija natjecanja u zadnje vrijeme, je li vrijeme da napokon postavimo cilj dostojan naše snage? Naša politika je uvijek da prije olimpijskog ciklusa odradimo neke ciljeve. Naš cilj je bio da u tom četverogodišnjem ciklusu uzmemo jednu od medalja i da se plasiramo na Olimpijske igre. Mi smo već taj cilj premašili, da tako kažem, uzeli smo dvije medalje i tu smo nadomak Olimpijadi. Što se tiče toga da nešto moramo, nismo opterećeni. Međutim, sportski je nadati se, sportski je dati sve od sebe i sportski je ići do kraja, pa ćemo vidjeti. Jer i druge reprezentacije isto tako imaju motive, druge reprezentacije isto tako imaju ciljeve. Znači, novo je natjecanje, olimpijski je ciklus i sigurno je da će i druge reprezentacije razmišljati u tom smjeru.
Koliko ste zadovoljni dosadašnjim dijelom priprema? Tko bi mogao biti najveće iznenađenje iz redova Kauboja? Ja sam uvijek govorio da je tim taj. Prema tome, mi se trebamo podrediti kolektivu, a kolektiv uvijek izbaci pojedinca. Mi moramo biti prepoznatljivi, moramo biti skromni, ponizni kao nikad do sada i ne bojati se nikoga, niti se bojimo ikoga. Ali u svakom slučaju respektiramo sve.
Tijekom prošlog prvenstva puno ste pažnje posvetili obrani. Otkrijte nam neko novo oružje za EP u Srbiji, nećemo nikome reći. Onaj tko me dovoljno poznaje, zna da sam uvijek bio pristalica dobre obrane, polukontre i kontre. Znači, želim, osobito na ovakvim natjecanjima, gdje se igra dan za danom, da se što manje trošimo. Znači da igramo dobru obranu i dobru kontru i polukontru, kako bismo došli do laganih pogodaka, da igramo što manje šest na šest i da se što manje trošimo.
Vratari su u posljednje vrijeme bili velika boljka ove reprezentacije. Međutim, ove sezone Alilović je u dobroj formi. Vratio se Losert, Šego je tu. Jeste li zadovoljni njihovom formom? U ovome trenutku znamo da su imali dobru sezonu u svojim klubovima. Međutim, po meni to ništa ne znači. Bit je ono što se odradi na prvenstvu. Apsolutno je da oni imaju maksimalnu podršku, zato su i tu. Na njima je da odrade posao koji se od njih očekuje.
Slijedi završni dio priprema u Osijeku. U Srbiju može samo 16 igrača. Znači trojica će biti višak. Tko će otpasti? Kako da razmišljam o tome. Odluku ću donijeti večer prije odlaska. Ne daj bože nekih ozljeda.
U sklopu priprema odradit ćete i Croatia kup, a protivnici su Iran, Slovačka i Švedska. Spremate li već tu neka iznenađenja? To je turnir na kojem ćemo provjeriti neke zamisli, neke stvari koje želimo uvježbati. Da ne pričam da igramo kod kuće i pred svojom publikom. Prema tome, sve se zna. Međutim, trebamo razmišljati o onome što nas čeka 16.,17., 18. i dalje.
Balić će uskoro napuniti 33 godine, ta generacija lagano je na zalasku karijere. London bi im mogao biti kruna. Što očekujete od Ivana? Očekujem pravi pristup, pozitivan, kao što je bio i do sada!
A koliko dugo ga još vidite kao vođu ove generacije? Koliko bude htio.
Mislite da bi nakon Londona mogao otići iz reprezentacije? Šalim se, ja sam s njim već razgovarao o svemu i to ostaje između nas dvojice. Ivano je svjestan nekih stvari, ali bit je u cijeloj priči da smo mi otvoreno razgovarali o svemu, pomalo i onako neformalno smo se dotakli i te teme. Međutim, to je još daleko.
U posljednjih nekoliko godina reprezentaciju su napuštali Metličić, Dominiković, Džomba, Šprem, na ovom prvenstvu nema Zrnića. Kako gledate na pomlađivanje reprezentacije? Imate li savjetnike prilikom odabira igrača za određene akcije? Mislim da je to normalan slijed nekih događanja. Puno su se potrošili, u ovom trenutku je odabir takav. Najbitnije je da kad oni nisu tu da ima netko bolji. Ne treba to tako tragično gledati, kao što neki gledaju.
Zoran Gobac je alfa i omega hrvatskog rukometa. Bez njega ne može proći ništa. Kakvi su Vaši odnosi s njim, daje li Vam ponekad savjete? Uvijek se razgovara. Ne samo s njim, nego i s ostalim članovima stožera. Dapače, ne treba gledati da si najpametniji, nego razgovarati sa svima jer imamo isti cilj, a to je rezultat.
Međutim, Gobac već godinama radi na istom principu, drži sve konce u igri i mijenja igrače i trenere kao čarape. Kljaiću je doslovno rekao: 'Ti ćeš sada par godina na led pa kad se naučiš ponašati možemo opet pričati.' Bojite li se da će i Vas brzo potrošiti? Ne razmišljam uopće o tome, radim svoj posao. Radim što mislim da je najbolje, a vidjet ćemo što će biti.
Vi ste kao izbornik dosta osporavani u javnosti, nije Vam lako. Je li Vam teško raditi u takvoj atmosferi? Kad gledam cijelu državu da se samo negativnosti pišu, pa ne vidim zašto bi se pozitivno pisalo i o sportu. Zašto se nije pisalo o Guardioli kad je preuzeo Barcelonu da je mlad i neiskusan trener. A bilo je isto tako mlađih trenera od mene koji su preuzeli hrvatsku reprezentaciju pa su isto tako osvojili medalje.
Neki od bivših suigrača Vam pokušavaju srušiti autoritet, konkretno radi se o epizodi s Nenom Kljaićem. Kako komentirate onakve anegdote kao 'kafe und kolač'... Nije li loše za reprezentaciju da se netko tako može sprdati s izbornikom? Sa suigračima se ne želim prepucavati preko novina. Ako imam nekome nešto reći, uvijek mu kažem u četiri oka i uz kavu. Takve stvari uopće ne želim komentirati.
Kakvi su Vam planovi u bliskoj, ali i daljnjoj budućnosti. Vidite li se uskoro opet na klupi nekog kluba, recimo Zagreba, ili ste u potpunosti vezani samo za reprezentaciju? Zagreb ima trenera i uopće ne razmišljam o tome. Trenutačno razmišljam samo o Europskom prvenstvu, o prvoj utakmici koja slijedi.
Koja je tajna Vaše sjajne suradnje sa Zoranom Gobcem? Zašto Vas toliko voli? Zašto me toliko voli? Jako zanimljivo pitanje. Još kao klinca me pratio dok sam igrao u Metkoviću, dugo smo skupa, puno toga smo prošli, i to je to. Mislim da me zna jako dobro. Uostalom, nazovite njega i pitajte ga zašto me toliko voli.
