Puno se prašine podiglo, u javnosti je prilično jako odjeknulo kako Damir Kajba više nije fizoterapeut rukometne reprezentacije Hrvatske. Jedan od najomiljenijih članova nacionalne rukometne momčadi, dobar duh reprezentacije, to govore mnogi koji su uz rukomet, putem svog Facebook i Instagram profila u videoobjavi ukratko je objasnio što se dogodilo njemu i njegovu kolegi Filipu Šimunoviću, što ga je pogodilo u tom legitimnom, ali nepopularnom i upitno moralnom potezu novog izbornika Hrvoja Horvata...
Međutim, kako bi čitava priča bila što jasnija, Kajba je odlučio u EKSKLUZIVNOMrazgovoru samo za Net.hr objasniti čitavu pozadinu priče, odnosno detaljnije pojasniti svoju objavu.
Tako nam je govorio o svom odlasku iz reprezentacije koji je najavio nekolicini stožernih igrača, kao i rukometnom vladaru Zoranu Gopcu. Kajba nam je pričao i kako je na odlazak bio spreman i bez te Horvatove odluke, a snažno svjedoči o "slučaju Cindrić", koji je očito puno veći problem od svih ostalih stvari u rukometnoj vrsti s kojim će se u budućnosti morati pozabaviti i sam vrh HRS-a.
'Gopcu sam sve kazao, a i igrači su znali da odlazim'
Od prekjučer popodne pa do danas svi ga zovu, ne prestaje zvonjava njegova mobitela. "Odlučio sam govoriti o onome što me već dugo mučilo, ovog puta ću reći vama, pokušat ću biti konkretan da ne ostanem nedorečen i da ni u kojem kontekstu moja izjava ne bude drugačije interpretirana", kazao nam je Damir Kajba prije početka razgovora koji je trajao skoro sat vremena.
"Ovo što govorim je jedina i potpuna istina. Odluku o odlasku donio sam ranije, o njoj sam pričao s nekolicinom igrača sa kojima sam u kontaktu. Sa Zoranom Gopcem sam pričao i sve mu rekao što danas govorim i vama, te mi je dao za pravo da iskažem svoje mišljenje. Čovjek sam koji jako dobro poznaje stanje stvari, materiju. Ovo je moja ispovijest kao čovjeka i profesionalca u svom poslu, nekoga koji neka događanja i stvari gleda dugi niz godina, a posebno one koje se dešavaju zadnje tri godine", otkrio nam je Damir Kajba, namjestio se u stolicu, pogledao nas, nasmijao se kao da nam je htio dati do znanja da sad slijedi neka zanimljiva, dosad neispričana priča. Krenuo je iskreno i bez dlake na jeziku. Kako bi javnost znala, kako bi čitava Hrvatska čula njegovu istinu, njegovu stranu...
"Moja objava u utorak poslijepodne očekivano je uzbudila javnost, bilo rukometnu, bilo općenito sportsku. Prvo ću reći kako je tekao moj razgovor s novim izbornikom Hrvojem Horvatom. On me je na jedan bezobrazan i perfidan način obavijestio o tome da ja više nisam član reprezentacije. Taj moj razgovor s Horvatom je bio, doslovno ću vam prenijeti: 'Ej Kajba, ti znaš da ću ja napraviti neke promjene, ti si super fizoterapeut, vjerojatno i najbolji, ali previše je buke oko vas fizića. Nije to samo moje mišljenje nego i mišljenje drugih'. Samo sam se na to nasmijao. To je bio naš razgovor. Je li to razgovor koji priliči izborniku koji je došao na kormilo tako uspješnog sportskog kolektiva, koji je u rukometu i koji jako dobro razumije stvari kako se one odvijaju?! Taj način i stil su mene osobno pogodili, bez da smo se našli, sjeli kao ljudi, normalno popričali, uz suvislo obrazloženje i ljudski pristup. Tada sam ga upitao - 'Tko su drugi?' Predsjednik Saveza, glavni ili izvršni tajnik, direktor Njirić, jesu li to Ivica Maraš ili Igor Vori kazali? Jer, onda odluku nisi donio sam. Imam pravo znati zašto i tko je tu odluku donio, zbog čega trebam otići", govori nam u dahu Damir Kajba i nastavlja:
25.01.2009., dvorana Arena, Zagreb, Hrvatska - Na Svjetskom prvenstvu u rukometu odigrana je utakmica skupine I 2. kola izmedju reprezentacija Hrvatske i Slovacke. Blazenko Lackovic, Venio Lozert, Ivano Balic i Kajba Damir na klupi Photo: Igor Kralj/24sata
"Znači način, ništa drugo. Samo da je Hovat normalno kazao ‘čuj, hoćemo nove ljude, želim nešto novo ili zbog ovog razloga te ne trebam'. Njegov potez nije bio ljudski. Smatram da to nije bilo u redu ni prema malom Filipu. Ja nisam bio dio stožera za vrijeme izbornika Željka Babića i Ivana Balića. Ništa sporno, apsolutno pravo svakog izbornika je birati svoj stožer, tada sam to normalno prihvatio. Međutim, drugi fizoterapeut reprezentacije Hrvatske, koji je također smijenjen Filip Šimunović, on nema pojma o tome. On je vidio moju objavu, nažalost tako je i saznao. Kao i predsjednik zdravstvene komisije Hrvatskog rukometnog saveza, on zove u utorak navečer u 18 sati. 'Zašto su vas promijenili?' Znači predsjednik zdravstvene komisije Hrvatskog rukometnog saveza, osoba koja postavlja ili koja mora biti obaviještena, ni ona nije znala. Izbornik je nazvao samo mene. Smatrao sam da je to nešto što moram reći i da ne želim otići na takav način, da u zraku ostanu bilo kakva pitanja".
Damir Kajba dao je naslutiti u svojoj objavi na društvenim mrežama da će još nešto pojasniti što može dati odgovore na neka dosad neodgovorena pitanja.
"Jasno mi je da ovakva objava na društvenim mrežama poput moje uznemiri, stvori različita mišljenja. Naravno, da se u kontekstu svega toga pojavljuju i svakakve priče. Od bivših rukometaša pa do sadašnjih, svi žele biti podrška. Međutim nitko se tu jasno neće izraziti, shvaćam naravno, jer se boji zbog ovih ili onih posljedica i reakcija. Ja s druge strane imam svoj stav, imam svoj obraz, i toću vrlo jasno kazati. Ne zbog ljutnje, bilo čega, nego zato što želim da se znaju stvari kakve su u pravom svjetlu. Da se odmah na početku razumijemo, nisam zaposlenik Hrvatskog rukometnog saveza, niti sam uhljeb, niti sam član bilo kakve političke opcije. Ja više zaradim kad sam u Zagrebu, jer imam svoj privatni posao, nego kad sam s reprezentacijom. To ću vam vrlo jednostavno reći, meni je džep prazniji, ali mi je obraz čišći i srce punije. Ja taj posao obožavam i volim, nikad nije bilo sporno da bih ja tu radio ne samo besplatno nego isključivo punog srca, kao što sam ga i radio do sada. Ne dobijem ni više, ni manje, nego ono što je propisano. Nikad za nikakve novce nisam pitao niti tražio, stoga to želim reći o sebi. No, od milijun ljudi ne mogu te baš svi voljeti, simpatizirati. Sa te strane, to je nešto što zna i pogoditi, ali ja sam bio spreman na to. Znači, sve što ću sad reći, bit će pod punom odgovornošću. Za sve što sam u životu radio bio sam spreman snositi i posljedice, ako sam lagao ili nisam rekao istinu. Nije mi problem ni reći za sebe da, kad ne radim dobro i kad sam pogriješio, da sam pogriješio", objašnjava nam Damir Kajba i nastavlja:
"Što se tiče same objave, tu dvije stvari dugujem pojasniti. Ona je takva kakva je, ne mogu pričati 15 minuta. Ovo sad je ispovijest čovjeka koji pošteno radi, ja ne pripadam nikakvim kuloarima, ne sjedim za stolom i ne tračam. Ja nisam gore u uredima… Moj jedini način je da pokažem ono što jesam i objasnim što sam najavio da ću reći, ovo što se događalo, da to kažem javno. Da za to ljudi čuju, a ne da ostane u zraku i da bude priča Kajba je nešto zaje*ao u svom poslu".
Spomenuo je Kajba i neke stvari koje je obavljao iako nisu u dijelu njegovih obveza u reprezentaciji.
"Znate što te pogodi, pogodi te kad si tamo i kad radiš milijun stvari. Ne da ja sad sebe nešto dižem u nebesa, glorificiram, ali stvarno sam radio u reprezentaciji sve, doslovno sve. Od transporta opreme do svega. Imao sam pomoć u našem tehniku Zdravku i malom Filipu Šimunoviću. No, radili smo sve, od pripreme treninga do markera. Šivao sam i čarape igračima", kazao nam je Damir Kajba i ističe da neki igrači imaju naviku da, primjerice, igraju u istim čarapama čitav turnir, jer vjeruju kako im to donosi sreću. I netko od igrača krene igrati s jednim čarapama, i igra do kraja prvenstva. Puknu mu čarape, ali neće ih baciti. I onda tu uskače Kajba...
"Igrač u hotelu traži da mu netko zašije čarape, a u hotelu nema iglice I konca. Onda ja upadam I šijem čarape. Sve je to bilo normalno, u interesu uspjeha reprezentacija i mene to veseli. Imam 52 godine, mene ne smeta jesam li ja batler ili sobarica, ja to radim zato jer hoću dobru atmosferu, jer hoću da reprezentacija, čitava priča uspije. U trenutku kad su se u reprezentaciji počele događati neke stvari kazao sam suradnicima i stožernim igračima da ne mogu više na ovaj način raditi i da se stvari kuhaju negdje iz daljine, ne želim da Kajba bude kriv za nešto s čime nema apsolutno nikakve veze. Već tada sam odlučio otići".
Cindrić je problem HRS-a
I onda je Kajba prešao na tu drugu bitnu stvar, a to je ozljeda Luke Cindrića zbog koje je već nakon prvog susreta na SP-u u Egiptu protiv Japana morao napustiti prvenstvo i zaputiti se za Zagreb, a onda i Barcelonu na pregled. Jedan od najboljih hrvatskih rukometaša u Aleksandriju, a kasnije i u Kairo, nije se vratio...
"To je ono što sam najavio, a sad ću i reći. Moj osobni stav je bio, kad sam napisao da netko nije zaslužio nositi dres hrvatske rukometne reprezentacije, onda sam tu mislio na Luku Cindrića. To je svima jasno, ljudima iz rukometnih krugova koji su me zvali, da sam mislio na njega, i to je moj osobni stav. Meni doslovno nije normalno da taj dečko može tri godine reketariti HRS i reprezentaciju, i da mi čekamo da on nešto odigra, da se dobije potvrda može li ili hoće li. Javnost čeka da dečko koji igra za hrvatsku rukometnu reprezentaciju kaže što se događa, ali on ne daje intervju, nakon svega ne razgovara s domaćim hrvatskim novinarima kojih ima napretek, ni s vašim RTL-om koji je TV kuća koja je otkupila ekskluzivna prava na utakmice hrvatske rukometne reprezentacije, nego ode na podcast srpskog portala Balkan Handballa i onda po očito naručenim pitanjima se preznojava i sam ne vjeruje u ono što je rekao i drži svima prodike. Ono što me najviše pogodilo je to što pljuje najtrofejnijeg hrvatskog rukometnog izbornika. Možemo mi o Lini misliti bilo što, to je frajer koji je osvajao medalje i koji je uvijek bio prisutan godinama, 2003. u Portugalu svjetski prvak, 2004. u Grčkoj olimpijski pobjednik, 2005. u Tunisu viceprvak svijeta, 2007. na SP-u u Njemačkoj, izgubljena jedna utakmica na turniru, ona četvrtfinalna protiv Francuske, kad smo rekli 'idemo mi, gazit ćemo do kraja'. Dogodi se jedna utakmica u kojoj izgubiš, ali ostaješ velik. Pa 2008. bila je Norveška kad je bio viceprvak Europe, a 2009. u Hrvatskoj viceprvak svijeta, da bi 2010. u Austriji bio viceprvak Europe. I onda dolazi novi Linin period na klupi Hrvatske, 2018. znamo što se dogodilo na Euru u Hrvatskoj, Duletu pukne mišić u prvoj utakmici, pa 2020., nezaboravna godina, nezaboravni Euro na kojem smo uzeli srebro".
Nadalje, Kajba naglašava i sljedeće:
"Ne tražim opravdanja, ali Luka Cindrić pljuje po najtrofejnijem hrvatskom izborniku. Mene smeta što nitko iz HRS-a nije javno rekao: 'Dečko, ti to nemaš pravo govoriti'. To nije palo na pamet nikome iz prijašnjih uspješnih generacija od Čavara, Balića ili Lackovića", govori bez kočnica Damir Kajba, odlučan, energičan da objasni sve u detalje, da čitava priča ima glavu i rep kako bi je javnost bolje razumjela...
"Ne ide mi u glavu kad pričamo o Lini da, kad je uspjeh, on nije zaslužan, a kad je neuspjeh, on je kriv. Ali ja nemam pravo niti želim analizirati učinjeno, to je posao za struku. No, ovdje je riječ o Luki Cindriću.Oni ne mogu u isti koš i ja iza tog stojim", kategoričan je sad već bivši fizioterapeut Hrvatske.
Kajbi je očito zasmetalo kako Luka Cindrić vodi medijski rat s Linom koji ima zdravstvenih problema i koji proživljava i osobnu tragediju. Osvrnuo se i na niz prijašnjih okolnosti s prethodnih prvenstava kako se ne bi polemiziralo o medicinskoj službi, o tome kako je netko ranijih godina pogriješio glede Cindrića.
"Jedna i najvažnija stvar, imali smo sličnu stvar prošle godine ako se sjećate. To što se dogodilo prošle godine na Euru i što mi nikad nije bilo jasno, čemu je Luka Cindrić to sve zaslužio da mu se tako gleda kroz prste".
Naglašava još jednom kako je lani Luka Cindrić radio iste stvari.
"Ističem kako nitko ne kaže da ga nešto nije boljelo, ali svakog igrača uvijek nešto boli jer su izraubani nakon naporne sezone, velikog broja utakmica".
Zastao je tu malo Damir Kajba, pa pojasnio.
"Za mene dres hrvatske rukometne reprezentacije zaslužuje jedan Mirza Džomba, operirao je meniskus, pa je za 14 dana išao riskirajući zdravlje na Olimpijske igre. Ivano Balić koji je imao niz problema, a kad je došao na teren, dao bih dvjesto posto. Pero Metličić koji mi je u Tunisu kazao 'nemoj nikome slučajno reći da me boli, ja moram igrati' pa igra 60. minuta u oba smjera, a ima napuknuti list…Blaž Lacković, ima 12 šavova na ruci u Austriji, frajer hoće igrati. Puca mu svih 12 šavova, šiva ga doktor Miškulin na poluvremenu, ja mu zamatam ruku i on igra drugo poluvrijeme. Postoje junaci i u novijem dobu, mali Šipić kojem je sad na pripremama izletio čitav prst i okrene se. On ga vrati natrag, izbandažiram ga , mali igra sa takvom povredom. Marin Šego, klub mu ne da i kaže da ne može igrati u Egiptu zbog ozljede zgloba, a on im poručuje da mu u tom slučaju mogu raskinuti ugovor, jer hoće igrati za Hrvatsku. Karačić koji moli HRS da mu dozvole da dođe, da će sigurno igrati. Čovjek ima ozbiljnu ozljedu, sindrom prenaprezanja pubične kosti, ozljedu koja može dovesti do bilo čega. Jedan Domagoj Duvnjak, koji je za mene rukometni Dražen Petrović, koji se trga, ozljeđuje, gine bez fige u džepu za Hrvatsku i sve dečke u momčadi. To je za mene pripadnost hrvatskoj reprezentaciji i to su dečki koji su to zaslužili. Moje mišljenje je da Luka Cindrić ne poštuje ni svoje suigrače, ni medicinski stožer, kao niti stožer izbornika ako nije po njegovom. To je činjenica. Zašto to njemu netko dopušta ili ne, u to neću ulaziti. To sam gledao tri godine, to je meni ludost. Danas kažem to javno da svi znaju".
Kajba nam je ispričao da je Luka Cindrić svojom pojavom i odnosom razbijao dobru atmosferu u reprezentaciji, u toj mjeri da se čitav fokus hrvatske javnosti prebacio na njega, hoće li ili neće moći zaigrati. "Tako je bilo i prošle godine u Austriji", govori nam Kajba i dodaje:
"Tko to njemu dopušta, ja stvarno ne znam, ali i prošle godine je bilo tako. Kompletna situacija oko svega je tada bila identična. Luka Cindrić nije moj problem, on je problem HRS-a. Kad to budu riješili, onda će sve opet biti top. Toplo se nadam da će ovo u njemu izazvati nekakvi revolt, pa da će se sljedeći put baciti na glavu. Ne možeš igrati za Hrvatsku kad želiš, nego jel' želiš. To je velika razlika. To je moj stav, bez obzira na sve".
Jedina intencija ove godine je bila, objašnjava nam Kajba, s obzirom da je Luka Cindrić imao problema s preponama i da se u tom trenutku nije mogla napraviti dijagnostika u Egiptu, zbog Covid pravila, da se naprave pretrage u Zagrebu ili u Barceloni. "Neka napravi pretrage i ako može vrati se, ako ne može, ništa".
'Cindrić dva treninga nije napravio'
Kajba tu također naglašava jedno:
"To je najbolje što se dogodilo ovaj put, ali on je naravno tu bio šokiran, zašto je tako odlučeno. No, da se vratimo nešto ranije. Luka Cindrić dolazi na pripreme 1. siječnja. Gledali ste finale Lige prvaka, da li ste primijetili da je bio ozlijeđen, da se povrijedio možda? Niste, igrao je normalno. Možda ne do kraja i najbolje od sebe, ali je igrao. I dolazi na pripreme, zdrav. I on je rekao da je došao zdrav, a do Japana nije napravio dva treninga. Bilo je to valjanje po strunjači, gledanje u mobitel, rastezanje, pa malo sjedne na bicikl. On nije napravio dva poštena treninga. Dogovorili smo se da trebamo Luku Cindrića na SP-u. Ja imam 52 godine, on ima 27, ja sam čovjeku praktički osam dana lizao du*e, da mi oprostite. Zbog interesa reprezentacije, njegovih suigrača, uspjeha, višeg cilja... Dva treninga nije napravio. Ovi koji su stožerni igrači, ne znam hoće li to ili neće kazati, ali Cindrić nije napravio pošten trening. Domagoj Duvnjak koji je prebolio koronu, koji je igrao isto igrao Final Four normalno je trenirao. Svi na pripremama gledaju Luku Cindrića, ali nitko mu neće ništa reći pa čak I tadašnji pomoćnik, a sadašnji izbornik Hrvoje Horvat, koji je po dolasku na čelo reprezentacije od svih igrača prvo nazvao Luku Cindrića".
Priča ide dalje. Dolazi pripremna utakmica protiv Španjolske u Poreču, prva od dvije, druga se na kraju nije odigrala zbog snježne mećave u Madridu, koja je okovala glavni grad Španjolske i tamošnji aerodrom u potpunosti zatvorila...
"Tu je utakmicu igrao i nešto osjetio. To je bilo nekih šest dana prije polaska u Egipat. On je tada kazao kako hoće magnet. Ok, napravit ćemo ga, ali sad se trenutno ne može jer je nedjelja i još čitava situacija oko korone sve je dodatno zakomplicirala. Uspijevamo odmah dogovoriti magnet u jednoj našoj eminentnoj klinici u ponedjeljak. Karačić također dolazi u ponedjeljak, dogovaramo magnet. Znači, sve te nalaze imam ovdje kod sebe, i CD je kod mene ostao. Luka, dakle, odlazi na magnet koji pokazuje da nikakve svježe lezije, tragove ili bilo kakve povrede nema, nisu prisutne u tom području. Znači, govorimo o desnoj preponskoj regiji, aduktoru, prednjoj loži, ne znam čemu... Ja sam u poslu odgovoran i šaljem njegov CD kod još dvojice radiologa, ljudi koji gledaju neovisno o ovome, oni pogledaju i opet nema ništa. Neću ulaziti u ove stvari s izbornikom, je li mogao ili ne. Dijagnostički elaborirano, on nema ništa. I on sam potvrđuje izborniku da je spreman I da ide u Egipat, on ponovno nije trenirao do prve utakmice, tek jedan trening prije Japana. Znači, igrač koji se rasteže i ima mobitel sa sobom. Sad će netko kazati zašto to sve nisi rekao ranije. Nisam ja taj koji će to kazati, ali kad nije nitko ja sam sad rekao.
I tada je došla prva utakmica s Japanom koju smo kiksali na otvaranju turnira. No, nije to bio jedini hladan tuš te večeri za zaborav hrvatskog reprezentativnog rukometa...
"Poslije utakmice Luka Cindrić kaže da ne može više. Odemo u našu priručnu ambulantu, gledam što je, kaže on ‘nije dobro... ja ne mogu više igrati, imam osjećaj da mi tu nešto nije dobro'. OK, slijedi izvješće direktoru reprezentacije koje je prenio Lini Červaru. Još je on, u međuvremenu, razgovarao i s drugim članovima stožera. Odlučeno je da napravi dijagnostiku, te kako bi najbolje bilo da ako se može, vrati na turnir. I on odlazi letom sljedeći dan, treba ići u Barcelonu na dijagnostički pregled vidjeti što je s ozljedom, kakvo je stanje. I sad, čekamo da vidimo, napeti kao puška, naravno da svi želimo da se Luka Cindrić vrati, da igra na turniru ako može. Međutim, njega nema, on je u Zagrebu do srijede, a nije napravio nikakav dijagnostički pregled. Znači, on je bio jedno pet-šest dana u Zagrebu, jer je čekao razgovor sa čelnicima Saveza. Znači, toliko je htio i želio igrati, da je čekao dijagnostički pregled do ne znam kojeg dana. Dočekao je on taj sastanak u Savezu. I onda je tek letio u Barcelonu".
I onda nam je Kajba rekao nešto što nas je neugodno iznenadilo, možemo slobodno reći pomalo i šokiralo...
"Iz Barcelone dolazi nalaz koji gledamo ja i profesor Rotim, šef zdravstvene komisije . I piše injury ta ozljeda, i ja gledam, pa tu stoji da je lijeva noga??? Znači, mi govorimo o Barceloni, a upravo je on potencirao Barcelonu, tamo su kao najbolji pregledi... Znači, stoji pregled lijeve noge, povreda lijevog aduktora u distalnoj trećini. Ja komentiram sa Rotimom, on se nije žalio na lijevu nogu nego na desnu. I sad krene zavrzlama, ljudi pričaju, ne znaju koja mu je noga povrijeđena. Došao je od dr. Gutija nalaz, radi se o doktoru iz Barcelone, i onda dolazi kasnije nakon dva-tri dana ispravka , na kojoj stoji da 15 dana ne može igrati čisto da se zna, isprika kao sorry, nije lijeva nego je desna noga. Znači, dobili smo nalaz prvo lijeve, pa onda desne noge. Tu se već kuhalo , ne zna se šta je".
'Lani smo lagali Červaru i javnosti, a on je letio u Barcelonu'
Kajba u opsežnom razgovoru naglašava još i kako je na Euru prošle godine Luka Cindrić krišom otišao u Barcelonu...
"Svaki igrač da ode na pretragu, naći će mu neku mrlju, staru ozljedu. Može znači kazati kako ga boli ako hoće ili može zagristi i odigrati. Granično je to. Vrhunac je bio prošle godine. Ne znam koja je utakmica bila kad se ozlijedio, ali bila je nedjelja. I naravno, svi se raspisali o ozljedi Luke Cindrića, opet fokus ide na njega. Samo je to bilo zanemareno, ovog je puta bilo drugačije, pa je izašlo, isplivalo na površinu. Lani je bila nedjelju u poliklinici koju samo za nas otvara čovjek, radi se magnetna rezonanca. Daju nam nalaz, profesor Rotim i dr.Kukin idu s njim u polikliniku. Plaćaju 1000 eura. Ali nema problema, naš je igrač, plaćaš što je potrebno. Nalaz dođe, mi mu objašnjavamo, a on ne, ja hoću u Barcelonu. Kupuje mu se karta, bez znanja izbornika, lažemo novinarima da nemamo trening i da se odmaramo u hotelu, a igrač leti avionom u Barcelonu. Nisam mogao vjerovati da on leti u Barcelonu na pregled kod istog doktora. Nakon toga se vraća, kao može igrati, i nešto pokušava. Ostaje u ekipi , ali ne sudjeluje , znači imamo igrača koji uzima mjesto nekom zdravom. Ponavljam, sve meni to nije jasno. Čime je on to zaslužio? Žao mi je Duleta, Muse, Karačića i igrača koji su izraubani, koji su osvajali i dali puno. Govorim svoje osobno mišljenje, ja u tome više ne želim sudjelovati i raditi, ja sam možda drugačije odgajan, jer si neke stvari kao čovjek ne mogu dozvoliti. On nažalost ne poštuje nikog", zaključio je Damir Kajba u svom velikom i iskrenom obraćanju javnosti.
