Bog nagrađuje strpljive, ponizne i uporne, a jedan od naših srebrnih junaka Mario Šoštarić je pravi dokaz tome. U situacijama kad nije igrao za slovensku rukometnu reprezentaciju jer za njega u tom trenutku nije bilo mjesta u momčadi, on je trenirao i - sanjao. Nije mu bilo lako jer je znao koliko vrijedi, a onda mu se otvorila prilika igrati za Hrvatsku, domovinu njegovih roditelja. Na kraju mu se sve posložilo i Mario sad igra rukomet života. U intervjuu za portal Net.hr kojeg je dao nakon ligaške utakmice njegovog Pick Szegeda protiv Egera u gostima u subotu navečer (pobjeda Pick Szegeda 26-36) Mario je otvorio dušu i progovorio o nekim stvarima koje dosad javnost i nije imala prilike čuti...
'Čehe treba shvatiti krajnje ozbiljno'
"Sad opet kreću reprezentativna uzbuđenja, tjedan dana ćemo svi biti skupa, jedva čekam opet biti s dečkima", kazao je Mario Šoštarić u uvodu razgovora.
U srijedu i nedjelju na rasporedu je utakmica u kvalifikacijama za EP protiv Češke (srijeda 18.00 RTL 2, nedjelja 16.45 Vrijeme je za rukomet na glavnom kanalu RTL-a, utakmica počinje u 17.30. Obje utakmice moći ćete gledati na platformi VOYO), reprezentacije koja je "namučila" Dansku na Svjetskom rukometnom prvenstvu. To je iznimno važan dvomeč jer, osim što je to prvi nastup srebrnih svjetskih doprvaka, utakmice bi trebale odlučivati i o prvom mjestu u skupini koje na kraju donosi povoljniji ždrijeb na Europskom prvenstvu.
"Česi su promijenili izbornika u ovom dijelu poslije prvenstva. Njihov izbornik koji je bio trener Wisle isto tako radio je jako dobar posao, igrali su stvarno jako jako dobru obranu. Nisu suparnicima dozvoljavali puno golova i po mojem skromnom mišljenju oni su jedna jako kvalitetna reprezentacija. Treba ih shvatiti krajnje ozbiljno, ali smatram da je Hrvatska kvalitetnija momčad, ali treba to pokazati na terenu. Naravno, bit ćemo bez nekih igrača, ali mi koji smo tu igrat ćemo i za njih. Mi smo u reprezentaciji Hrvatske svi jedna velika obitelj. Nadamo se 4 boda i da osiguramo prvo mjesto u grupi, da si olakšamo svibanj".
Druga utakmica 16. ožujka u Areni Zagreb od reprezentacije će se oprostiti Domagoj Duvnjak, Igor Karačić i Ivan Pešić.
'Duvnjak, Karačić i Pešić su naši veličanstveni, hvala im za sve'
"Iznimno mi je drago da je HRS odlučio na ovakav način ispratiti tri legende hrvatske reprezentacije u reprezentativnu mirovinu. Sretan sam zbog njih jer oni su to zaslužili. Čuo sam da su sve ulaznice već rasprodane i to pokazuje kakvi su oni veliki igrači. Očekuje nas opet spektakl. Isto tako, to pokazuje kakvu veliku stvar smo napravili s osvajanjem srebrne medalje na Svjetskom rukometnom prvenstvu. Jedva čekam tu utakmicu. Naravno, taj dvoboj će biti posvećen njima, ali isto tako i bitan za nas. O njima trojici, to su ipak naši veličanstveni, imam samo riječi hvale i zahvale za sve što su napravili za hrvatski rukomet, sve što su nama dali, kako su nas motivirali i pokazali kako se mora odnositi prema hrvatskom dresu koji je svetinja. Drago je i meni, ali i ostalima što smo mogli s njima igrati", govori Mario Šoštarić.
Srna, Šoštarić, Pešić i Duvnjak.
Super Mario je rukometaš o kojem bruji čitava Europa. Grupna faza EHF-ove Lige prvaka završila je prošlog tjedna, a najbolji strijelac tog dijela natjecanja Mario Šoštarić zadržao je prvo mjesto liste strijelaca i sa 102 gola iščekuje doigravanje. Šoštarić je i jedini igrač u aktualnoj sezoni Lige prvaka koji je zasad prešao brojku od 100 golova jer je njegov prvi pratitelj Mathias Gidsel na 91, a u završni ogled s Magdeburgom ugradio je 11 golova. Pick je tu utakmicu izgubio, no prošao je u doigravanje s petog mjesta u skupini. Šoštarić je takvom napadačkom formom ispisao povijest, postao je 14. rukometaš koji je u jednoj sezoni najelitnijeg rukometnog natjecanja zabio 100 ili više pogodaka, s tim da je rekord za jednu sezonu postavio Mikkel Hansen sa 141 golom u kampanji 2015./16.. Postao je i prvi Hrvat ikad koji je uspio ostvariti takvo nešto u Ligi prvaka, što je podatak koji izaziva ponos.
'Jako sam ponosan i sretan što sam u izabranom društvu'
"Moram vam priznat da nisam ni znao da sam u društvu toliko malo igrača koji su postigli toliko golova i stvarno me iznenadio i čini ponosnim podatak da sam 14. rukometaš sa 100+ golova, igrača koji su prešli tu magičnu granicu. Jako mi je drago zbog toga i to je jedna velika stvar za mene koju sam individualno napravio. Isto tako, uvijek volim reći da individualne nagrade meni nisu bitne, ali lijepo je kad možeš pomoći momčadi s golovima i s ostalim stvarima. Oni vjeruju u mene i na tome sam im zahvalan jer vjeruju u mene. Još sezona u Ligi prvaka nije gotova, sad tek kreće ono pravo. Jako su bitne utakmice pred nama. Želimo još neke stvari u Ligi prvaka napraviti i eto, iako nismo u posljednjem dijelu najbolje igrali, ali vjerujem da nećemo igrati još samo dvije utakmice ove sezone. Nakon reprezentativnih uzbuđenja slijedi fokus na Ligu prvaka. Jako sam ponosan i sretan što sam u izabranom društvu igrača koji su zabili toliko puno golova. Stvarno je to velika stvar", priča desni vanjski.
Vratimo se u period kad nije Mario dobivao šansu u reprezentaciji Slovenije, kad nije sve bilo ovako lijepo i krasno. Slovenija je na desnom krilu imala paklenu konkurenciju, počevši od Dragana Gajića, zatim Gašpera Marguča, a onda i Blaža Janca. Nakon nastupa na Euru 2020. dvije godine Mario Šoštarić nije bio pozivan u reprezentaciju. Je li Šoštarić ikad mogao sanjati da ćeš završiti u reprezentaciji Hrvatske, uzeti svjetsko srebro, igrati ovakav rukomet i kako sad gleda na tu situaciju u Sloveniji koja ga je snašla?
Od trnja, do zvijezda
"Kako gledam? Od trnja do zvijezda, tako je najslađe, na takvom putu cijeniš neke stvari još i više. Znate, u meni je uvijek postojala jako velika želja pokazati u dresu reprezentacije i tu mogućnost sam dobio od HRS-a. Čitavo vrijeme sam znao koliko vrijedim, ali u jednom periodu nije bilo lako. Tad je izbornik Hrvatske bio Hrvoje Horvat koji me zvao i pitao bi li igrao za Hrvatsku, naravno na preporuku Branka Tamšea čija je to bila i ideja, trenera koji mi je jako puno pomogao u karijeri i kojem puno dugujem. Kad sam dobio poziv nisam se dvoumio niti sekunde jer igrat za Hrvatsku, za domovinu u kojoj su se moji roditelji rodili, domovinu u kojoj se moj brat rodio, iz koje i ja potječem, to je stvarno ispunjenje mojih snova. Do kraja svog života bit ću zahvalan jer sam dobio tu mogućnost i priliku pokazati da vrijedim i da mogu igrati za hrvatsku reprezentaciju. Ljudi koji su mi dali priliku, njima ću biti zahvalan čitavog života i sve ovo što se sad događa od Olimpijskih igara u Parizu i sad ovog SP-a na kojem smo osvojili srebro, stvarno to je ispunjenje mojih snova. Rekao sam da ako bi morao sutradan završiti karijeru bio bi sretan i stvarno su mi moji sportski snovi ispunjeni, snovi koje sam sanjao kao dječak, o čemu sam maštao. Nema svatko u životu takvu privilegiju. Uz to, kad osvojiš medalju na SP-u i to srebro, za mene to znači najviše i sve na svijetu. Presretan i preponosan sam što mogu biti dio reprezentacije Hrvatske, s tim dečkima koji su rođeni pobjednici, od prvog do zadnjeg prekrasni i svaki put kad me izbornik pozove jedva čekam ih vidjeti i nove izazove u reprezentaciji. Rekao sam i dok ću moći igrati i dokle me god izbornik bude htio ja ću mu biti na raspolaganju. To je moj način zahvalnosti i svemu što je Hrvatska meni dala".
Branko Tamše je Mariju Šoštariću rukometni otac, više od običnog trenera i njih dvojicu puno toga veže. To je više od odnosa trener - igrač.
'Branko Tamše je za mene, više od trenera, povezuje nas to što obojica nemam oca'
"Branko je za mene više od trenera, moj rukometni otac, ponekad mi je bio i kao otac. S Brankom sam pričao o tome, prije su već bili neki kontakti. Kad me Branko opet pitao bi li htio igrati za Hrvatsku rekao sam da i on je to pokrenuo s odgovornim ljudima tada u reprezentaciji i Savezu. Branko Tamše mi je stvarno puno pomogao poslije toga i ja ću Branju uvijek i zauvijek biti zahvalan na tome. Branko Tamše je jedan od rijetkih koji je stvarno uvijek vjerovao u mene. Ja nisam imao oca, umro je, isto kao i Branku. To nas jako povezuje. Branku je 4 dana prije nego što se rodio umro otac i to nas veže, Branko je za mene bio poput oca, brinuo se za mene, vjerovao u mene i s nekim dodatnim treninzima i sa svim drugim. Branko Tamše je taj koji je od početka bio, od samih početaka kad sam bio klinac, on je bio samon, vjerovao u mene, on je jako ponosan na to i zahvalan sam mu na svemu. Branko je puno napravio za mene i moju karijeru i na tome ću mu biti uvijek zahvalan, a želim naglasiti kako su mi supruga i djeca, moja obitelj, najveća podrška u svemu".
Postoji li sad kod Marija barem mala satisfakcija što je sve ovo ostvario, a što vodeći ljudi Slovenskog rukometnog saveza sad gledaju kako Mario dobro igra za Hrvatsku i ima srebro u džepu s Hrvatskom?
'Sretan sam što sam dobio priliku u Hrvatskoj'
"Ne razmišljam o tome niti me briga, da vam budem iskren. Nisam osoba koja likuje i koja je osvetoljubiva, jednostavno gledam samo naprijed. Nema nikakve satisfakcije, samo sam sretan što sam dobio priliku da se mogu pokazati. Uvijek sam vjerovao u sebe da mogu, da znam. Još uvijek imam puno poštovanja prema Sloveniji, prema svima, ali meni se u karijeri nije moglo bolje posložiti, poklopiti neke stvari. Morate znati isto da donijeti takvu odluku za nekog ne bi bila laka jer to nosi sa sobom da te neki ljudi u Sloveniji mogu početi drugačije gledati i drugačije mišljenje imati o tebi, ali jednostavno mene je vodilo srce i želja, ponos. Ne želim okretati knjigu unazad, gledati prošlost, želim pisati budućnost. Ovo što se sad događa i što smo ostvarili meni je potvrda za sav trud i rad. Presretan sam i preponosan".
Misli li Mario da u Sloveniji postoji netko tko mu zamjera na takvom potezu i što sad igra za Hrvatsku?
"Vjerujem da mi ne zamjeraju, nadam se barem, ali uvijek sigurno postoje oni koji će imati neko svoje mišljenje o tome, zamjerat mi, ali jednostavno ne obraćam pažnju na to. Uživam u povjerenju od strane Hrvatske koje mi je dano. Ja sam Hrvat i kroz moje vene teče hrvatska krv koju su mi dali, poklonili moji roditelji, presretan sam što imam tu čast i privilegiju što imam priliku igrati za svoju Hrvatsku".
'Žao mi je što se u All Star momčadi nije našao Filip Glavaš, zaslužio je i on to priznanje'
Rasmus Boysen, bivši danski rukometaš i jedan od rado citiranih analitičara na X-u, javno je kritizirao izbor All Star momčadi SP-a. Smatra da na njemu ne bi smjelo biti mjesta za Francuza Dylana Nahija i Marija Šoštarića. Kako Mario na to gleda?
"Gledam na to da mi je žao što se na popisu nije našao i Filip Glavaš, eto, tako gledam. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ja jednostavno mislim da sam odigrao kvalitetan turnir i poslije toga, kad se to dogodilo, rekao sam isto tako Filipu da je i on zaslužio biti dio te momčadi, oboje smo odigrali odlično. Eto, ovog su se puta odlučili za mene. Dijelio sam minutažu s Filipom pola-pola. Eto, možda je i netko drugi, neki drugi igrač iz neke druge reprezentacije, ali odlučili su se za mene. Možda i zbog takvih stvari kad netko kaže da ne zaslužujem, želim se pokazati još i više, u meni se rađa inat. Meni su ovakve stvari samo motivacija za budućnost. Poštujem to što je rekao, ali sam ponosan na odabir. To je odabir stručnjaka. Moj prijatelj i suigrač u reprezentaciji Filip Glavaš je isto zaslužio takvo što, obojica smo to zaslužili i rekao sam neka napišu da smo obojica unutra, bili smo jako dobar tandem na SP-u i to je najbitnije. Mi smo osvojili medalju, a drugi neka pišu i govore što hoće."
Mariju se baš sve u životu vratilo. Dragi Bog strpljive i ponizne voli...
"Slažem se s tim, do kraja svoje karijere nastavit ću biti takav i nadam se da će me ljudi pamtiti", zaključio je Mario Šoštarić.
POGLEDAJTE VIDEO: Emotivna priča Branka Tamšea u podcastu Net.hr-a kod Silvija Maksana: 'I ja i Mario Šoštarić ostali smo bez oca. To nas povezuje'
