"U zadnje vrijeme se po medijima dosta komentirao ovaj novi Zakon o sportu, u sklopu kojega bi trebalo bit riješeno i pitanje sportskih mirovina. I stara i nova vlada su više puta naglašavale da su sportaši najbolji ambasadori svoje zemlje, samim time smo i nekako zadužili državu, a ja imam prijedlog kako bi se to trebalo formulirat. Evo javno ću iznijeti svoj prijedlog.
Ja sam protiv toga da mi sjedimo doma i primamo mirovine! Da ne radimo ništa. Normalno da mi sportaši suosjećamo s teškom situacijom, znamo da se u Hrvatskoj teško živi. Zato mislim da bi trebali dobiti naknade, kako već je predviđeno iz nekog posebnog fonda, a ne mirovinskog, ali moja je ideja da to ne budu naknade za izvrsnost nego naknade za rad. Mislim da mi uz to trebamo imat obavezu rada i to bi onda bila prava stvar. Da mi svoje znanje i iskustvo prenesemo na mlade ljude, buduće prvake, i da svi imaju koristi od projekta, i država i mladi ljudi, i mi. Nećemo bit nezaposleni, nego ćemo imat obavezu koju ćemo vjerujem s guštom odrađivat.
A tko može bit bolji učitelj mladima nego mi koji smo napravili vrhunski rezultat u svom sportu? I mislim da država treba razmišljat na taj način, a ne da se na kraju sve svodi na to da mi idemo trubuhom za kruhom vani jer ovdje nema posla, a najbolji smo u poslu koji smo radili. Na ovaj način bi mi stvarali buduće šampione, i svi bi imali koristi, i bivši prvaci i država i roditelji i ti mladi ljudi koji bi uz naš rad jednog dana možda postali svjetski poznata imena.
Znači, ne želite živjeti na račun stare slave... Naravno, o tome vam govorim, meni se ne sviđa ideja da ja primam neke novce i da opet gledam što ću radit. Nego država mora iskoristiti naše znanje, da svi koji žive u Hrvatskoj imaju dobrobit od nas. Mislim da je to jedna zdrava ideja, ja sam pričao s dosta sportaša o tome, i oni su isto voljni i sa zadovoljstvom bi to radili. Uostalom, ako se priča postavi na zdrave ekonomske temelje, i ako država uloži u projekt koji će uz pomoć naših velikih sportaša stvarati nove prvake u svim sportovima, onda bi i ta država imala pravo ubirati dio kolača, primjerice, od prodaje igrača u inozemstvo i slično. Mogućnosti su beskrajne, a koristi su višestruke za sve. Pa mi smo sportska nacija, zašto da to uvijek bude samo mrtvo slovo na papiru?
Kako bi to konkretizirali? U to se treba država uključit, pa nije to problem, ako je ministru Jovanoviću to posao onda on to treba napravit, treba se toga uhvatit, jer ideja je jako zdrava, i korisna za svakoga. Jasno je da država tu treba imat inicijativu, oni imaju moć, imaju resurse, i ako je njima cilj zbrinjavanje sportaša, onda je ovo, po meni, najkonkrentije i najpoštenije do sada. Mislim da je vrijeme da se čuje i glas nas sportaša. Jer stvarno, svi smo svjedoci kako se teško živi, a ova ideja bi zadovoljila sve strane.
U ovom našem društvu parazita, ljudi često znaju biti i ne baš blagonakloni prema ovakvim prijedlozima, pogotovo kad su u pitanju poznati sportaši, o kojima vlada fama da imaju novaca za tri života... Ja to znam i zato baš ne želim nešto bez rada. Ljudi misle da sportaši možda grcaju u parama! Ma koji sportaši grcaju u parama? Pa to uopće nije istina. Od svih naših sportaša, samo dio nogometaša i par košarkaša i tenisača imaš koji mogu sve četiri dignut u zrak i živjet od kamata i slično, ne znam ni ja od čega sve ne. A 90 posto ovih ostalih ime neku ušteđevinu koja će im prije poslije izgorit, i šta smo onda, gdje smo onda? Nemamo posla, a kad završite karijeru sa 40 godina ne možete samo tako naći posao jer nemate radnog staža, nemate iskustvo, nemate ničega. Nađete se ni na nebu ni na zemlji... Mi sportaši nismo megalomani, zdravo razmišljamo, i trebalo bi to napravit da svi imaju koristi od nas, od naše slave, od naših poznanstava vani...
Vi ste karijeru završili 2007. godine. Što ste radili od tada i čime se danas bavite? Pokušavam organizirati svoj život na najbolji način. Živim u Metkoviću. Imam neke projekte oko rukometa, ali to se tek treba izrealizirat. Živim danas jedan polagani život. Jer ipak, bilo mi je dosta, igrao sam rukomet 25 godina, znam šta je stres i problemi i sve... Sad sam se odlučio na jedan mirniji život. U dugogodišnjoj sam vezi, imam sina u SAD-u…
Jedno vrijeme ste živjeli i u Miamiju? To je bilo prije, htio sam tamo nešto pokrenut oko rukometa i tamo živjeti. Ali nešto se tu iskompliciralo oko papirologije, bilo je jednostavno prekomplicirano za ostat tamo. Sad sam ovdje, ali tamo odem povremeno. U Metkoviću zna bit mrtvilo kad je zima...
