Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Lino Červar: ‘Znaš što sam SMS-ao Baliću?’

Rukometna legenda Lino Červar osvojio je s Hrvatskom šest medalja, dva zlata i četiri srebra, ali i dalje sanja nove. I dvije godine nakon odlaska s klupe Kauboja, aktualni trener Metalurga prati sve što rade Balić i društvo, a ekskluzivno za Jedan na jedan otvorio je dušu i s puno tuge opisao događaje u Londonu: ‘Mene bi za ovo razapeli na Trgu bana Jelačića!’

Rukomet je proteklih dana zasjenio sve druge teme u Hrvatskoj. Vaša ocjena nastupa Hrvatske na Olimpijskim igrama?
Svaka medalja je uspjeh, pa tako i ova brončana. Nakon Srbije, gdje smo bili treći, sad smo opet bili treći i radi se o jednom kontinuitetu, kao što se isto tako može reći da je nastup svih naših sportaša na Olimpijskim igrama bio uspješan. I tu zaista treba sve pohvaliti.

Jeste li uživali u tom rukometu, kao većina ljudi pred TV-ekranima, ili ste ipak vidjeli i pokoju greškicu?
A čuj, ja sam prvo isto tako bio navijač i imao sam dvojaku ulogu da budem navijač i da budem čovjek koji primjećuje. Ta reprezentacija je ipak dio mene.

Ajmo prvo kao navijač…
Pa mogu reći da sam sve to predvidio, kao što sam predvidio i u Beogradu. Prvo, moram reći ono što je bilo pozitivno. Kao navijača me je zadovoljilo i u nekim trenucima čak i oduševilo. Mislim da je naša reprezentacija bila homogenizirana, da je bila jedna pozitivna atmosfera, a oduševila me je jedna dobra pripremljenost naše reprezentacije. Naši su po pitanju funkcionalnih i motoričkih sposobnosti bili, po meni, najbolje pripremljena reprezentacija na Olimpijskim igrama. To se najbolje vidjelo u prvim utakmicama, kako su oni pretrčavali igrače Koreje, Srbije i tako dalje. Posebno mi se dopalo da smo protivnike gazili. Nekad smo ih jedva pobjeđivali, a sad smo ih gazili. I odlična suradnja među igračima, nikoga nisu ostavili ravnodušnima, meni je to bilo jako lijepo za gledati. I sve čestitke i igračima, i vodstvu, i logistici, i izborniku, i svima… Mene je to kao trenera zadovoljilo i oduševilo, jer je to dio mene, iako, moram to priznati, teško je gledati ovako utakmice…

Gdje ste gledali utakmice, u Makedoniji ili u Hrvatskoj?
U Makedoniji sam bio, ali sam gledao sve utakmice, isto kao i moji igrači. I oni su navijali za Hrvatsku i to mi je isto bilo drago. I kažem, nisam bio ravnodušan, zapravo, tek sam u Makedoniji uvidio da je bolje stajati uz liniju nego u dnevnom boravku gledati utakmicu.

A ipak je lakše, znači, pogotovo kad igra Hrvatska?
Ma je lakše je, lakše…

Ajmo redom, Hrvatska je kroz skupinu prošla kao tornado, tek protiv Španjolske je bilo malo problema, ali je i to završilo s pet razlike. Onda je došao Tunis i nastali su veliki problemi. Nije li Tunis trebao biti upozorenje i svojevrsna generalna proba za Francusku?
Dobro ste detektirali da je Španjolska bila mala najava, ali Tunis je bio velika najava, a Francuska je bila istina. I to je bila bitna poveznica. Je, prebili su nas, ubili, kako se govorilo, ali pazite u čemu je stvar. Koliko sam primijetio, imali smo najbolju tranziciju na turniru, možda u dugo, dugo godina, moram to reći. Tranzicija podrazumijeva individualnu kontru, produženi kolektivni kontranapad, vraćanje, brzi centar… Sve smo to imali. Ali i ništa više od toga! I to je razlog svega ovoga! Dakle, imali smo odličnu kondicijsku pripremu, ali smo zapostavili taktičku i psihičku pripremu.

Zna se tko je zadužen za taktiku i psihičku pripremu…
Ne, ne bih sad ocjenjivao, pitali ste me kako vidim sve to. Vidim da je šteta što nismo do kraja materijalizirali sve to jer smo zapostavili dvije faze priprema – taktičku i psihičku pripremu. Pokazali smo jednu drastičnu impotentnost igranja pod pritiskom. Evo, to je neka moja pomoć, ako može moja mala kap dati neku ideju gdje bi drugi put moglo biti bolje.

Puno je tu stvari koje bole nakon svega jer se i javnost i struka, u velikoj mjeri, slažu da smo propustili ogromnu priliku protiv Francuske, da smo Karabatiću ovog puta poklonili zlato. A posebno boli što smo protiv Tunisa imali savršenu priliku spremiti se za Francuze…
Je, je, evo ovako, idemo na Francuze. Nikad neću priznati da su me Francuzi pobijedili kao trenera! Nikada! Umrijet ću, ali neću priznati! A znaš zašto neću priznati? Dobro, ajde. Jedan poraz ću priznati, to je bio poraz koji smo doživjeli u Njemačkoj.

Ali tamo su i suci odigrali svoje…
E sad ti želim to reći, upravo što si rekao. Neću nikada priznati, neka dođu svi stručnjaci svijeta, neka uzmu DVD, neka analiziraju. Oni su me za dva penala pokrali da je milina. To je bilo i u Zagrebu i u Beču. To je bila krađa za mene. Zašto? Evo, Gobac je rekao da je ovo u Londonu bila jedina utakmica gdje su nas Francuzi zapravo pobijedili. Jedino sada! Ja sam rekao svoju tezu, da Francuzi imaju veći odabir igrača od nas – ako imaju Karabatića na vanjskoj poziciji, ako imaju Narcissea, ako imaju Fernandeza, ako imaju Accambraya, pa to nije malo, to je jako puno. Ali to ne znači da ja njih ne mogu dobiti. Ali moram reći u kojim okolnostima sam ja igrao s njima i u kojim okolnostima je igrala ova Hrvatska u zadnje dvije godine. Mi znamo da je rukomet možda jedini sport u svijetu gdje suci imaju nevjerojatnu važnost u kreiranju krajnjeg rezultata. Ja ne mogu u startu nadoknaditi minus sedam golova protiv Francuza, nemam šanse to nadoknaditi jer su prekvalitetni. Ali ako igramo ravnopravno, to je druga stvar. A što želim reći? Želim reći da su u zadnje vrijeme balkanski suci odlučivali što će se događati u svjetskom rukometu. Bili su ovi Norvežani, Francuzi, a sve ostalo su bili Srbi, Slovenci, mi i tako dalje. A podsjećam na finale SP-a u Zagrebu, pa i prije kad smo igrali s Francuzima, i u Njemačkoj, nije postojao nijedan sudački par s Balkana. Nijedan! Sve su bili Skandinavci! I Francuzi! I sad te ja pitam, je li bilo tada lakše igrati ili sada? Zato nikad neću priznati da sam izgubio. Jer me pobijedio Pederson, i onaj drugi u Zagrebu. U to me nitko neće uvjeriti jer su nas oni pokrali, pokrali na jedan seljački način! I šteta je za rukomet da nismo onda bili prvaci. Ne zbog mene, zbog rukometa!

Zato su ljudi u Hrvatskoj i bili toliko razočarani zadnjih dana. Sad je bila velika prilika! I sve je bilo pravedno, Francuzi su se spremili, za razliku od prvenstva u Srbiji, suci su sudili korektno…
Taaako je. Pa pazi! Finale ti je sve reklo. Pa Švedi su igrali bez najboljeg igrača Dodera, a s obranom 6-0 su tako držali Francuze da ovi nisu mogli zabiti gol, odnosno teško su zabijali. Francuzima je protiv njih bilo vrlo teško, iznimno teško! A mi nismo iskoristili šansu i to mi je jako žao! Ja sve naše dečke jako dobro znam jer sam zahvaljujući njima i postigao sve te rezultate. Ne bih bio to što jesam da nisam imao njih, neizmjerno sam im zahvalan i uvijek ću biti uz njih i vodstvo, bez obzira na sve. Jer mene ne bi bilo bez njih, oni su stvorili mene i ja sam dao ono što sam mogao njima, prema tome, ja ih neću nikad javno kritizirati. Ali mi je mučno i bilo mi je jako teško da se nije detektiralo Balića. Nije ga se razumjelo. On je bio možda prvi put spreman da bude pravi vođa naše reprezentacije. I to oni nisu vidjeli. Gledajte, ja sam se s njim sto puta posvađao, iako su od toga zločesti ljudi, koji nisu razumjeli ništa, radili telenovelu. Ali ne znači ako se ja i ti prepiremo da je to loše. Pa i u obitelji se ljudi često puta znaju svađati i svađamo se. Evo sad kažem, ja bih Goluži rekao, a to je već netko javno rekao: Taj mali Bičanić je dobar, ja to uopće ne sporim, i možda da ga je prije stavio neku utakmicu, ja bih to razumio. Ali ovo je bila poruka, ja ne vjerujem vama igračima, vi niste kvaliteta! Ja ne vjerujem u vas! Da sam ja tako nešto napravio, mene bi razapeli na Trgu bana Jelačića! Mene bi stavili na križ na Trgu bana Jelačića! I nikom ništa! Ja samo govorim kako vidim utakmicu, nemam intenciju nikoga kritizirati! Ali želim reći da se meni tražila dlaka u jajetu…

Zašto je to bilo tako, što mislite?
Ne znam. Ja sam trener koji sam doživio najveću nepravdu od naše države, to mi ne može nitko reći ni sporiti, jer se meni pred utakmicu četvrtfinala protiv Danske, ako se sjećaš, u Austriji, u utakmici četvrtfinala, u novinama pojavio naslov: ‘Lino Červar je isti Ivo Sanader!’, ‘Lino Červar je izdao reprezentaciju!’ Je l’ se tako nešto piše uoči četvrtfinala s Danskom? Pa to je sramota. I svaka čast svim medijima što su ovoga puta pisali pozitivno.

Legendarni Vlado Stenzel je iskritizirao obranu 5-1 i rekao da našima treba zakonom zabraniti da je igraju. Vi ste tu obranu smislili u Ateni, ali Stenzel kaže da su je u međuvremenu svi pročitali…
Pa ne može kopija biti jača od originala. Otkud vi znate da se ova sad obrana igrala kao što ja želim da se igra 5-1? Otkud? Razumijete? Kopija nikad ne može biti jača od originala. Ja sam stalno potencirao i govorio da se obranom pobjeđuje utakmica, a napadom gubi. Obrana ništa ne vrijedi, nije rat! U Makedoniji kažu: ‘Vojna!’ To je rat! Dakle, Francuzi odmah u prvih pet minuta moraju osjetiti da je to rat, da ne mogu zabiti nijedan lagani gol, ne mogu vježbati križanja pa zakucavati kako se god sjete. Nema toga! U prvih pet minuta jesi ili nisi! Mi smo njima morali pokazati zube, da oni ne mogu doći do našeg gola. Jao si ga njima ako izgube loptu jer će ih mali Štrlek i Čupić zaklati! A to su oni nama napravili! Mi smo ušli spuštenih gaća na utakmicu, a ne kao da idemo po zlato!

Kako to objašnjavate? To su sve iskusni igrači, nisu klinci, kako je moguće da se tako prestraše u najvažnijoj utakmici?
To je, naravno, nedopustivo, ali želim reći da ako čovjek nema hrabrosti, ako nema agresije u obrani, čovjek nema što tražiti u vrhunskom rukometu. Mi smo bili u jednoj takvoj situaciji da smo imali sigurnost da ćemo imati pošteno suđenje. Ja se nikoga ne bojim kad imam pošteno suđenje. Nek mi se javi netko tko me nabio kad smo imali pošteno suđenje, volio bih to vidjeti, tko je taj tko nas je rasturio, a da nismo mogli ni ‘A’ reći na suđenje kao sad. I zato me čudi da smo tako spuštenih gaća, bez ispaljenog metka, išli u takvu jednu utakmicu.

Koja je po Vama uloga Slavka Goluže u cijeloj priči? Bilo je jasno da su se igrači prepali, ali nije li trener taj koji mora hitno nešto mijenjati ako stvari ne funkcioniraju? U vanjsku liniju je stavio tri visoka spora igrača, kojima trebaju tri, četiri koraka da uopće dođu u priliku za šut. Balić i Vuković su utakmicu prosjedili na klupi… Prvi put na turniru ubacuje Bičanića… Neraspoloženog Kopljara drži do 27. minute u igri, Balić ulazi tek u 20. minuti, ista stvar je sa zamjenom Losert – Alilović. Kako objašnjavate to more nelogičnih poteza?
Morate i mene shvatiti, ja neću nikoga imenovati, ali ću detektirati problem. Meni je Balić jedan od najvećih pobjednika koje znam, nikada nisam vidio Balića kao sada, lojalnog, da igra kolektivnu igru. On je čudo, on može sve igrati, samo ako hoće. Ja se sjećam jednom kad smo igrali u Sloveniji na nekom kupu i netko se bio povrijedio, Pero, čini mi se. I ja kažem Ivanu: ‘Sad ćeš dobiti dvojaku ulogu, ali jebat ću ti majku ako budeš loše odigrao.’ On kaže: ‘Što?’ Rekoh, bit ćeš kapetan ekipe. Unaprijedit ću te u kapetana ekipe. Igrat ćeš u 3-2-1 obrani ‘peticu’, halfa. Ti, mekušac – halfa! Nek te jedan prijeđe, jebat ću ti sunce! On kaže: ‘Treneru, pa zar sumnjate, pa neće me nitko prijeći.’ I odigrali smo fenomenalnu obranu, prebili smo ih! Ja kad bih sad protiv Francuske, ja, ali sad se to ne može, ja bih igrao njima plitku obranu 3-2-1 jer imamo brze igrače, iznimno dobre. I ja bih na halfa čak stavio Balića, ja bih stavio i onog ludog Vukovića na drugog halfa, stavio bih Vorija na prednjeg. I još Štrleka i Čupića… Francuzi, prva stvar, ne bi više mogli samo tako pucati, a ako izgube loptu, najebali bi jer im dva terorista idu u kontru, ubili bi ih. Sad je od mene možda prepotentno i bahato da kažem da bih ih pobijedio, ali prvo što je važno – igrači bi morali letjeti. Obrana ih mora ubiti, ono, jer znamo da smo fizički bolji od njih, brži smo od njih. Stari su, deset igrača ima 35, 34, 33 godine, oni ne mogu izdržati rat! Mijenjao bih ritam, također, mijenjao bih i obrane… Ma imali smo ih, sad više nego ikada…

http://video.rutube.ru/4656f6a90016c3d6d58b0c88eb92a7aa

Kažete da obrana gubi utakmice, ali naš napad je u prvih dvadeset minuta bio izgubljen. Vanjska linija Lacković – Duvnjak – Kopljar, koje agresivni Francuzi bez problema zaustavljaju. A u isto vrijeme brzi i prodorni Balić i Vuković, koji su u odličnoj formi, sjede na klupi… Punih dvadeset minuta…
To si jako dobro detektirao. Ali ne bih htio da se stvori dojam da ja sad nešto pametujem, jer ljudi sad samo čekaju kad će Lino nešto govoriti, on koji je isto gubio utakmice s Francuzima. Ja neću protiv igrača i vodstva govoriti ništa, ja nisam taj. Moram ukazati na nedostatke koje sam vidio. A vidio sam da nismo imali mentalnu pripremu i taktičku pripremu za utakmicu. I pristup je bio katastrofalan. On je bio gubitnički. I ne sviđa mi se izjava koju sam negdje pročitao da se vraćamo kao pobjednici. To nije istina, to jednostavno nije tako, bez obzira na medalju! Pa što je s budućim ambicijama? To ispada kao da su nam igrači nikakvi, stari, loši i mi se sad zadovoljavamo broncom. U redu, medalja je medalja, ali nismo nikakvi pobjednici. Ma meni su za srebro predbacivali, ubijali su me, a suci su me varali na oči pred svima.
Joj, meni je tako bilo teško i krivo, mi smo njih trebali pojesti, ne mogu spavati…

http://video.rutube.ru/0aab69e38593c776a56f6271064ecc3b

Omeyer?
Ma kakav Omeyer? Loše smo pucali, ono je loša psihička priprema, neurotično šutiranje bez glave, bez ideje, zato što su bili mentalno nespremni za utakmicu.

Ostaje tuga, a pogotovo kad se pogleda Ivano Balić. Da je bio netko mudriji na klupi, a Balić na parketu, možda bi i dobio tu drugu zlatnu medalju, kao krunu karijere. Zaslužio ju je, vidjelo se na njemu da je spreman i da sanja zlato, a dobio je klupu…
Meni je isto žao zbog njega. Znaš što sam mu napisao u SMS-u nakon poraza od Francuske i osvajanja bronce? Napisao sam mu: ‘Čestitam!’ Ali ona druga riječ je bila ključna. Napisao sam: ‘Nisu te skužili!’ Nisu ga razumjeli. Najviše mi je to žao i to što smo bili apsolutno bolji od njih da ih nabijemo k’o u Novom Sadu. A što ćeš, šteta… Bojim se budućnosti jer treći put nismo u finalu, počinjemo širiti te depresije, sami sebe pobjeđujemo, a nikad nismo imali bolju logistiku, nikad bolje suđenje…

Balić je na kraju turnira rekao: ‘Mučit će me ostatak života što mislim da smo trebali osvojiti puno više zlatnih medalja!’ Kad danas pogledate svoje okršaje s Francuskom, ne čini li Vam se da smo previše puta ponovili iste greške?
Ja samo govorim jednu stvar i inzistiram na tome. Sada su u sudačku organizaciju došli balkanski suci. U moje vrijeme oni nisu bili ni blizu. Meni su o životu i smrti odlučivali Skandinavci. Sve sam time rekao. A sad je suđenje bilo korektno. Pa i Zoki je rekao: ‘To je prvi put da su nas pobijedili Francuzi!’

Šećer na kraju. Što mislite, s makedonske distance, je li vladavina Zorana Gobca u hrvatskom rukometu dugoročno dobra za taj sport?
Ne znam ima li on pod kontrolom sve. Okej? A ti sad razmisli što to znači… Hahaha.

Povratak na Net.hr