Bivši izbornik hrvatskih rukometaša Lino Červar javio se HTV-u iz Makedonije te prokomentirao zbivanja oko Kauboja.
Izlaganje je započeo prisjećanjem na dan kad je momčad koju je izvukao iz ponora postala svjetski prvak.
"To je bila nedjelja, 2. veljače 2003. godine. To nije bila obična nedjelja, to nije bio običan dan, to je bio dan kad je Hrvatska prvi put u svojoj povijesti postala svjetski prvak u rukometu. To je bio dan kad se pjevalo, kad se radovalo, kad se plakalo od sreće, kad je cijela nacija živjela za rukomet, čak i oni krajevi koji rukomet nikad nisu vidjeli. Jedna mlada reprezentacija koja je prikazala fenomenalnu igru na SP-u, entuzijazam i zajedništvo, nije ostavila ravnodušnim ljude u Hrvatskoj. Proglasili su ih dream teamom na svjetskoj pozornici, a to su potvrdili i godinu dana kasnije kad su postali olimpijski prvaci. Dakle, napravili su nešto što se ne pamti u svijetu kolektivnog sporta. Mislim da se to više nikad neće dogoditi. To je ušlo u Guinnessovu knjigu rekorda - da je jedna reprezentacija koja je 2002. bila zadnja u Europi, čak iza Izraela, za godinu i pol dana postala svjetski prvak i olimpijski pobjednik. To je stvarno nevjerojatno."
Bili ste osam godina na čelu reprezentacije s kojom ste postigli brojne uspjehe. Je li vam teško pratiti reprezentaciju pred malim ekranom?
"Je, iznimno mi je to teško zato što krv nije voda. Ipak sam ja to stvarao i naravno da čovjek ne može biti ravnodušan. Međutim s svim srcem sam i danas uz reprezentaciju i naravno da sam njezin najveći navijač."
Naslijedio vas je vaš učenik Slavko Goluža. Kako, kao njegov mentor, ocjenjujete njegov rad?
"Mislim da je u ovom trenutku vrlo bitno da se da podrška stručnom stožeru, reprezentaciji i čelnicima Hrvatskog rukometnog saveza. Želim im da pokažu karakter i da se borimo za medalju, da nastavimo kontinuitet vrhunskih rezultata."
Reprezentacija je u procesu pomlađivanja, no na ispraćaju u Španjolsku je bilo dosta nepovjerenja. Čak su i sami rekli da bi uspjeh bio četvrtfinale. I vi ste bili u sličnoj situaciji 2003. godine, tada su Saračevića, Bilića i ostale zamijenili mlađi dečki poput Vorija, Balića i Lackovića. Također ste ispraćeni s nepovjerenjem, ali uspjeli ste sve demantirati. Zaslužuju li ovi dečki povjerenje?
"Kad sam došao kao anonimac iz provincije, za mene je vrijedio kriterij medalja iako smo bili na dnu. Želim reći da smo mi ipak izrasli u jednu rukometnu velesilu. Ja sam pomlađivanje počeo već na SP-u u Hrvatskoj 2009. godine i to je kulminiralo 2010. na EP-u u Austriji. Zapravo je danas to ista reprezentacije, bez Balića, koja je igrala u Austriji: Štrlek i Čupić na krilima, Vori na pivotu, Lacković, Duvnjak i Kopljar na vanjskim pozicijama i Alilović na golu. Tu nedostaje samo Balić. Dakle, bez obzira na to što se želi biti skroman spominjanjem četvrtfinala, sasvim sam uvjeren da oni idu na odličje. Oni se ne smiju opterećivati uspjehom, odnosno neuspjehom, nego se moraju koncentrirati na igru. Ako budu borbeni, ako ih bude krasilo zajedništvo i entuzijazam, onda sam sasvim uvjeren da ćemo mi pružiti vrlo dobre igre i postići rezultat. Pa kad se možda i ne bi postigao vrhunski rezultat i osvojila medalja, ne bi nam bilo žao ako su dali sve od sebe na igralištu. Uvjeren sam da će na ovom SP-u vrlo važna biti naša obrana. Odlučivat će naša obrana i brza tranzicija. Na pozicijskom napadu smo možda malo slabiji, ali ako budemo igrali u visokom ritmu i ako nam obrana 5-1 bude dobro funkcionirala s tranzicijskim napadom, onda ćemo zabijati puno golova i moći stići daleko."
Pitanje koje se cijelo vrijeme provlači - Ivano Balić? Prvi puta nakon deset godina ga nema na velikom natjecanju. Kako to komentirate?
"Ivano Balić je nemjerljivo puno dao za ovu reprezentaciju i sve njene dosadašnje uspjehe. Mislim da je Balić poput Metličića, Džombe, Špoljarića, Dominikovića, Kaleba, Sulića, Šole...dao nevjerojatno puno i oni su zadužili ne samo rukomet, već cijelu naciju. Ono što su oni napravili, s time se ne može pohvaliti niti jedna država. Njima kapa dolje, a Balića ne bih želio puno isticati zato što je rukomet kolektivni sport. Ja sam uvijek govorio, ne demagoški, da je najbolji igrač momčad, a on je bio vrlo bitan igrač te momčadi. Doći će vrijeme da se sa svima njima oprostimo kako dolikuje jer su oni jedna nezaboravna generacija. Međutim u ovom času ne bi bilo dobro da previše ističemo pojedince jer onda nećemo imati ekipu. Ima vremena da nakon SP-a nastavimo raspravu oko toga, ali u ovom trenutku svi moramo dati podršku našoj reprezentaciji kako bi nas opet razveselila vrhunskim rezultatom. Ivano Balić će ostati vječno zapisan u analima našeg sporta. Ivano Balić je, uostalom, proglašen najboljim igračem svijeta. Ivano Balić je takav sportaš da se o njemu nema više što pričati. Jedino što ja kao njegov trener mogu reći je to da se ne smije predati. Nikad nije kasno za novi početak. Ovo ne znači da je Balić definitivno otpisan iz reprezentacije. Ima još dana. Još jednom ističem da dajem veliku podršku našoj reprezentaciji i svim srcem navijam za nju."
12. siječnja: Hrvatska - Australija 36:13 (17:4) 14. siječnja: Alžir - Hrvatska (16.45) 15. siječnja: Hrvatska - Mađarska (21.15) 17. siječnja: Hrvatska - Egipt (21.15) 19. siječnja: Španjolska - Hrvatska (19.00)
OSMINA FINALA: 20. siječnja: 1B - 4A (20.15) 1A - 4B (15.45) 3B - 2A (20.15) 3A - 2B (17.30)
21. siječnja: 3D - 2C (17.30) 3C - 2D (17.30) 1D - 4C (20.15) 1C - 4D (20.15)
ČETVRTFINALA: 23. siječnja
POLUFINALA: 25. siječnja
FINALE: 27. siječnja
