Prije 12 godina serija plasmana u borbu za medalju je krenula u Sloveniji. Hrvatska je dogurala do polufinala s domaćinom koji je napravio rezultat tada i - više nikada. Hrvatska je očekivala pobjedu, a dobila je šok. Sve je krenulo krivo od početka. Slavko Goluža je prvom napadu promašio sedmerac, a koju minutu kasnije Aleš Pajović je brutalnim nasrtajem u oko izbacio iz utakmice Petra Metličića. Lino Červar nije mogao iskemijati zamjenu za jednog od ključnih igrača generacije i Slovenija je slavila s 27-25. Oni su osvojili srebro, a Hrvatska 'drvenu medalju' - Danska je bila bolja u utakmici za broncu.
Ah, taj Omeyer
Dvije godine kasnije Euro se igrao u Švicarskoj, a već tada u polufinalu je Hrvatsku uništavao Omeyer. U utakmici sličnoj kao nekidan u Poljskoj, Hrvatska se držala samo na startu utakmice, kasnije se razbranio njihov vratar i Francuzi su lagano u polufinalu trijumfirali s 29-23. Slaba utjeha je bila što su i u finalu oni razbili suparnika. Deklasirali su Španjolce, a naša reprezentacija je još jednom bila četvrta. Opet su Danci bili bolji u utakmicu za broncu.
Nakon dva neuspjeha u polufinalima, konačno su stigla i dva uspjeha. Francuzima se uzvratilo za poraz od prije dvije godine (24-23). Polufinale je bila prava drama s čvrstim obranama, za svaki zabijeni gol su bile pretrpljene strašne batine. Sreća je na kraju osmjehnula naše igrače. Lacković je zabio u zadnjoj minuti, da bi s druge strane Karabatićev šut par sekundi prije kraja pogodio vratnicu.
Poljaci su 2010. bili suparnik u polufinalu u Beču, a niti tada nije bilo drame. Poljaci se nikako nisu dali slomiti, pali su tek u posljednjim minutama (24-21). Nakon lošeg prvog poluvremena, Domagoj Duvnjak se razigrao u nastavku i zabio im pet komada. Utakmicu s pet golova je završio i Ivano Balić, jedini koji je zabio više bio je - Ivan Čupić sa šest golova. U finalu su bolji bili Francuzi...
Kao i u Sloveniji 2004., naši rukometaši u Beogradu 2012. godine su morali u polufinalu na domaćina. Objektivno, Hrvatska je bila bolja reprezentacija, ali kao i osam godina ranije - domaćin je preko Hrvatske ušao u finale. Tada i naravno - više nikada. Domaćinsko suđenje poguralo je Srbiju, na tribinama Arene se natiskalo 20.000 navijača i u takvoj atmosferi Hrvatska je pala (26-22).
"Kad smo ušli u dvoranu, prvi dojam bio je impresivan. Dvadeset tisuća ljudi na rukometnoj utakmici, to se rijetko viđa, no odmah smo vidjeli što će se dogoditi. Napravili su sve da nas pobjede, nisu birali sredstva i u tome su uspjeli", pričao je nakon utakmice izbornik Goluža.
U Danskoj 2014. se dogodila slična rukometna priča. Domaćin je dobio mali sudački poguranac, a oni su ipak rukometna velesila. Slavili su s 29-27, a više se pričalo i pisalo o ogorčenju u taboru naše reprezentacije. Slavko Goluža je tada ispalio.
"Prije četiri godine izjavio sam da neću komentirati suđenje, ipak ne mogu izdržati. Domaćin je sve napravio da uzme zlato. U nekim trenucima sam mislio da je ovo kuglanje, a ne rukometna utakmica. Moji igrači su padali kao čunjevi i svi smo očekivali reakcije sudaca, kojih nije bilo. Zaslužili smo biti u finalu", uzalud je govorio izbornik nakon još jednog poraza u polufinalu EP-a.
Ukupno, ovo je Hrvatskoj osmo polufinale. Samo dvaput su u njemu slavili, vrijeme je da se i ta loša statistika popravi...