Već dugo nije jedna naša rukometna reprezentacija ispraćena na veliko natjecanje uz toliki pesimizam i lošu atmosferu javnosti. Kao da su se sve godine u kojima se najavljivao privremeni krah hrvatskog rukometa slomio na leđa jedne ekipe. I to ekipe koja je to najmanje zaslužila.
Na skupinu igrača kojoj je većini ovo prvo veliko natjecanje. Niti su oni krivi zbog nekoliko loših rezultata posljednjih godina, niti su oni tu da ispravljaju te loše rezultate. Ali eto, zadesilo ih je.
Još kada znate da prvu utakmicu igrate protiv Francuske koja je olimpijski prvak i koja već dugo nije izgledala ovako dominantno, euforija oko rukometa kao da nije postojala. I onda smo u jednom trenu svi malo stali, razmislili i shvatili da ovi dečki znaju igrati. Utakmica protiv Francuske odigrala se onako kako se jedino i mogla odigrati. Čvrsto, agresivno i pomalo ružno. Utakmice u kojima imate jako malo šanse možete dovesti na nož ili u egal samo sportskim bezobrazlukom. I to je ova skupina mladih dečki pokazala. Igrali su drsko, nakon uvodnih deset minuta bez straha i to je zamalo urodilo plodom. Nakon utakmice pokazali su da mogu, znaju i da će ipak nešto pokazati. No još uvijek nitko nije bio siguran mogu li ovi dečki odigrati turnir na visokoj razini.
Balić, Horvat i problemi
I zatim su počeli problemi. Kao da nije bilo dovoljno što smo ostali bez dva najbolja igrača, Luke Cindrića i Domagoja Duvnjaka već prije natjecanja, nego se broj zaraženih igrača koronavirusom počeo gomilati. Lovor Mihić, Leon Šušnja, kasnije David i Matej Mandić, pa Željko Musa.
Kao da netko testira strpljenje izbornika Horvata koji svaku tu situaciju iskomentira maksimalno smireno i opušteno. On i Ivano Balić očito se natječu tko će opuštenije prihvatiti cijelu situaciju i napraviti manje panike oko ove situacije na Europskom prvenstvu. I uspijeva im, uz sve te probleme, uz preko deset novih igrača i neuigranost oni se i dalje drže svog plana, svoje ideje. Jer su jako dobar trenerski duo.
Za utakmicu sa Srbijom ostali smo bez Mandića zbog plavog kartona i bez Mihića i Šušnje zbog koronavirusa. Došli su Marin Jelinić i Željko Musa.
Kada igrate utakmicu u kojoj direktno odlučujete o prolasku skupine, imao igrač 20 godina ili 35 niti jednom od njih nije svejedno. I tu se dogodio jedan savršeni balans oko ove reprezentacije. U trenutku kada Tin Lučin, Halil Jaganjac i Ivan Martinović igraju fantastično i gore od želje da dokrajče protivnika, Ivan Ćupić na time outu govori da se igra smireno. Jer zna Čupko koliko se lagano ugasi ta vruća ruka i koliko lagano sve krene nizbrdo ako se ne igra rezonski.
Kombinacija mladosti i iskustva
A zatim kada je naša mladost stane, isti taj Čupko u kombinaciji s Matom Šunjićem, Lukom Cindrićem i Željkom Musom povukli su i završili utakmicu s pobjedom. Uz savršenu atmosferu u dvorani u Szegedu, bila je to jedan velika utakmica te generacije.
Posljednja utakmica, ona s Ukrajinom bila je vrlo rutinska. Jako je teško igrati takve utakmice. Ukrajinski trener izjavio je kako su oni došli na Europsko prvenstvo kao na studentsko putovanje gdje će se uigravati za iduća natjecanja, a Hrvatskoj je pod obavezno trebala pobjeda. I tu se, iako sve vodi prema vašoj laganoj pobijedi, ne smijete opustiti niti trenutka. Igrala je Ukrajina prvih 20 minuta, te kada su pali, utakmica je odrađena vrlo iskusno do samoga kraja. Jako je zanimljivo da je ta utakmica odrađena gotovo bezbolno ako se prisjetimo kako smo se samo izvukli protiv Japana u posljednjim sekundama na prošlom svjetskom prvenstvu.
Prvi krug je iza nas. Primarni cilj je ostvaren, a sada kreće obračun s velikim dečkima. Prva na rasporedu je Crna Gora koja je izbacila favoriziranu Sloveniju. Odlična utakmica za početak drugoga kruga jer Hrvatska mora tražiti svoju šansu i zasigurno će biti favorit. Slijede nam Danci, pa protivnik kojeg ćemo saznati nakon današnjeg raspleta utakmica drugih skupina. Hrvatska igra dobro, ne savršeno, već sasvim dobro i zanimljivo. Protiv Francuske smo pokazali da možemo igrati i s najjačima, protiv Srbije i Ukrajine da možemo pobijediti utakmice u kojima smo favoriti.
Za igrati rukomet potrebna je velika doza sportske drskosti. To je grub sport, sport u kojem se daje i dobiva puno udaraca i jednostavno ako niste bezobrazni ne možete puno napraviti. U ovih sada gotovo 30 mladića nisu mnogi vjerovali. U njih je vjerovao izbornik i ljudi oko njih. Njima je to bilo dovoljno, uzeli su sav teret na svoja leđa i za sada ga junački nose.
Bravo, dečki!