Gledao sam Španjolce i ne mogu se oteti dojmu da nisu baš toliko čvrsti. Nekako su pitomi, leže nam i mislim da smo favoriti bez obzira što će dvorana biti puna i što će i suci možda donijeti koju odluku u njihovu korist. Ali ako Alilović bude dobro branio, pobijedit ćemo ih.
Ja sam se spremio, ekipa mi dolazi doma, navijat ćemo, bit će super. Jedino još ne znam hoće li utakmica biti u 19 sati ili u kasnijem terminu. Španjolci su napaljeni, bit će puna dvorana i priča se da bi u zadnji čas mogli prebaciti termin na 21.15, što njima više odgovara. A znate zašto Španjolci imaju te večernje termine? Imaju večernje termine jer u šest i po odu na večeru, pa tri dana večeraju. Nije im džaba svaki važniji sportski događaj u devet, deset sati navečer. To me ubijalo dok sam živio tamo. Pa tko će večerati tri sata, ha, ha, ha. Ide predjelo, pa ribice, pa ovo, ono, pa opet predjelo, još jedno, pa glavno jelo, pa se pale cigaretice, pa likerčić, nikad kraja. Ne bih se čudio da promijene termin u zadnji čas.
E sad. Ja bih čak možda i volio da izgubimo od Španjolske jer ako budemo drugi u skupini, najvjerojatnije u četvrtfinalu idemo na Francusku. Naravno, ako prođemo osminu finala, što ne bi trebao biti problem. Mislim da bismo u četvrtfinalu imali najveće šanse 'puknuti' Francuze, a moja želja je da im se osvetimo za London.
Evo o čemu se radi. Sjetite se Londona. To je jedina utakmica u kojoj baš nitko od naših igrača nije imao svoj dan i u kojoj Alilović nije imao svoj dan, a izgubili smo s dva, tri razlike. Pa to je nemoguće ponoviti. Da Alilović obrani dvadeset lopti k'o Omeyer, pa mi bismo njih dobili sa sedam, osam razlike, jednostavna je računica. Danas je golman postao najvažnija stvar u rukometu, još pogotovo za igru Hrvatske koja se bazira na kontri i polukontri, a toga uopće nema ako golman ništa ne obrani.
Možeš biti briljantan u napadu, ali ako ti golman ne brani – možeš se slikati.
Svega se tu nakupilo svih ovih godina, frustracija. Naši će se naložiti i samo da onaj ludonja Omeyer ne poludi na golu, koji nas svaki put 'oleši', ha, ha, ha, mislim da ih možemo skinuti već u četvrtfinalu.
Ali opet, uvijek u sportu postoji netko tko ti ne leži. Recimo kad je bila bivša Jugoslavija, bili smo mi, Rusi i Rumunji. To je vazda bilo ovako. Mi nismo ležali Rumunjima, Rumunji su dobivali Ruse, a Rusi su dobivali nas. Čitao sam jedan intervju slavnog ruskog tenisača Marata Safina u kojem je rekao da čim dozna da u ždrijebu ima onog Fabricea Santoroa, a čovjek ga je devet puta pobijedio, odmah dobije temperaturu u hotelu. Tako da u sportu postoje ekipe koje leže jedne drugima i druge koje ne leže. Tako i nama Francuzi. Na stranu njihova kvaliteta, ali mi protiv njih uvijek igramo nekako ukočeno. Samo, to prokletstvo se mora jednom razbiti! Mora se nekad okrenuti i ta sudbina na našu stranu, da naš golman i naši igrači imaju svoj dan, da nemaju puno grešaka, to se mora dogoditi prije ili poslije.
I za kraj. Vidio sam i da se Ivano sreo s Gobcem na utakmici, ali ja sam više umoran od pitanja o Baliću. Po Metkoviću me non-stop ljudi pitaju što je to i o čemu se radi. Evo svima javno moj recept: Balića treba uhvatiti šest, sedam novinara, zaključati ga u sobu i reći mu: 'Ajde sad, reci o čemu se radi.' Pa ako ima problema s nekim, nek' kaže, jer mislim da bi se on ipak trebao više očitovati. Ali drago mi je vidjeti da su opet zajedno tamo u Španjolskoj i nadam se da će izgladiti nesporazume.
