I na 800 i na 1500 metara. Slobodnim stilom doplivao je do dva naslova svjetskog juniorskog prvaka. I u Hrvatskoj postao plivačka senzacija.
''Pa i ne osjećam se baš tako jer do prave plivačke senzacije trebam još puno raditi'', kaže 16-godišnji Franko Grgić.
Svjetski rekord popravio je za više od pet i pol sekundi. I u tom trenutku osjećao se, kaže, "fascinantno".
S vremenom iz Budimpešte na Svjetskom prvenstvu u seniorskoj konkurenciji bio bi šesti, a uspjeh je to nakon kojeg je nominiran za najboljega mladog sportaša u Europi. Hoće li je Europski olimpijski odbor dodijeliti baš njemu saznat će za 20 dana.
''Pa ta nagrada bi mi stvarno puno značila i bila bi mi jako velika motivacija za dalje i vjetar u leđa'', kaže Grgić.
Sa samo 16 godina već je osigurao i normu za Olimpijske igre u Tokiju pa ga u bazenu i oko njega umjesto Franko zovu: Olimpijac, Ribica, Prvak i slično."Volim kad me tako zovu, ne smeta mi, iskreno, ali malo mi je čudno kad me zovu Olimpijac ili Prvače, a Ribica je O.K. jer sam plivač, riba, riba i tako''.
Plivanje je odabrao sa šest godina, ali nije to bila njegova jedina ljubav. Trenirao je i taekwando, rukomet i nogomet. Danas je član Hajduka, a dres najdražeg kluba primio je uoči derbija s Dinamom pred 30.000 navijača na Poljudu.
Kaže: ''To je bio izvrstan osjećaj. Ja sam navijač zapravo od godinu i pol dana. Mene je tata prvi put s 1,5 godinu poveo na utakmicu i od tada sam na svaku utakmicu išao. Sve do zadnjih godinu dana kad baš i ne mogu ići zbog obaveza''.
Dan mu traje od 5 ujutro do 21.30. U bazenu provodi barem četiri sata, a u klupi drugog razreda Tehničke škole u Splitu naravno, i više.
''Franko je jedan radišan momak koji je uspio super povezati i školu i plivanje, što me veseli. To je zapravo bio i najteži dio treninga'', ističe Mate Ružić, trener u Plivačkom klubu "Jadran".
Franko nam je otkrio i što radi kada ne uči i ne pliva: ''Znao sam po 30-ak i 40-ak kilometara odraditi biciklom, samo vrtjeti se ukrug po Splitu. I volim prošetati se navečer po gradu i to je to''.
Trener koji s njim pomiče granice ima samo jednu želju. I ne, to nisu medalje: ''Moja jedina želja i želja cijelog kluba je da budu zdravi i da nema ozljeda. Onda ćemo iz dana u dan planirati, a o predviđanjima ne bih jer tu nisam dobar ''.
Frankova najveća podrška su roditelji, a plivački uzor mu je četiri godine stariji klupski kolega Marin Mogić. Nakon svega što mu se dogodilo u posljednja dva mjeseca mladim sportašima poručuje da vjeruju u svoje snove, slušaju roditelje kao što ih i on sluša i da ako vjeruju u sebe, mogu uspjeti.
A najveća želja? Srušiti svjetski rekord i u seniorskoj konkurenciji, u bazenu s najvećima.
