Šest je godina prošlo od Janičina (pre)ranog završetka skijaške karijere, ali stare rane i dalje peku. U intervjuu koji nam je Ivica Kostelić dao u ožujku ove godine, samo se na tom pitanju osjetio uzmak, kao da je Janičin odlazak i dalje obiteljska tabu tema.
Potvrdio je to i direktor reprezentacije Vedran Pavlek.
"Mi o tome ne razgovaramo, ili vrlo rijetko. To je Gipsova bolna točka i dandanas ga u srcu stegne jer je vjerovao da je s Janicom mogao još mnogo toga osvojiti. Opraštajući se od skijanja, Janica je kao jedan od razloga navela kako želi da se tata posveti Ivici jer vjeruje da Ivica s tatom može napraviti velik iskorak. Tad mi se nije činilo da je taj njezin razlog toliku važan, ali iz današnje perspektive mislim da je taj razlog možda bio i jedan od presudnih da završi karijeru", otkrio je Pavlek u razgovoru za Jutarnji.
Kao jedna od posljedica te odluke, Ivica je danas jedan od rijetkih skijaša koji imaju priliku dvaput zaredom osvojiti Svjetski kup. To su u posljednjih 20 godina napravili samo Austrijanci Hermann Maier i Stephan Eberharter.
"Čak ni Janica, koja je imala izvanserijske rezultate i triput je bila ukupna pobjednica Svjetskog kupa, nije to uspjela biti dvaput zaredom. No, čvrsto vjerujem da je Ivica sposoban barem još jednom osvojiti Svjetski kup u iduće tri godine. Za to nam trebaju u prvom redu dobro zdravlje, dobre pripreme i ‘podnošljiva’ konkurencija, odnosno da se ne dogodi da netko poludi pa u jednom vikendu osvoji 300 bodova, što zatim nije jednostavno loviti", objasnio je Pavlek te dodao kako je Ivica zbog operacije koljena izgubio više od 40 dana proljetnih priprema, ali je ipak najvažnije da od rujna trenira posve normalno, bez bolova.
Kostelić je u Söldenu otvorio sezonu odličnim peti mjestom u veleslalomu, a Pavlek tvrdi da nikad u životu nije vidio posvećenost cilju kakvu ima najbolji skijaš svijeta. S obzirom na takvu fanatičnost sina, ali i oca, realno je očekivati još jednu sjajnu sezonu.
"Gips ima nevjerojatnu energiju. Ima 73 godine i mnogo teži posao od mene, godišnje je 220 dana u pancericama na vjetru i mećavi. Danas se mnogo bolje razumijemo. Ja sam 1998. izašao pred njega mlad i relativno neiskusan, pa sam mu počeo soliti pamet i govoriti ‘možda bi trebalo ovako ili onako’, no vrlo sam brzo shvatio da je to nepotrebno, da Gips ima svoj način rada i da mu ja moram omogućiti najbolje uvjete. I ja sam fanatik, ali ne kao Gips jer je to nemoguće biti, on sve što u životu radi, radi sa svrhom i ciljem da bude još bolji na stazi", zorno je to objasnio Pavlek.
